Rak debelog i završnog crijeva, poznat kao kolorektalni rak, jedna je najčešćih zloćudnih bolesti u Hrvatskoj. Svake godine u našoj zemlji od te bolesti oboli oko 3600 osoba, od čega su 60 posto muškarci. Iako je učestaliji kod starije populacije, zabrinjava podatak da gotovo petina oboljelih ima manje od 60 godina.
Kolorektalni rak u Hrvatskoj je na drugom mjestu po smrtnosti među zloćudnim bolestima, odmah nakon raka pluća. Godišnje od njega umire oko 2100 osoba, a iako je stopa smrtnosti stabilna u posljednjem desetljeću, broj oboljelih kontinuirano raste – oko jedan posto godišnje u posljednjih 20 godina. S obzirom na globalne procjene koje govore o gotovo dva milijuna novodijagnosticiranih slučajeva godišnje, te činjenicu da diljem svijeta više od pet milijuna ljudi živi s ovom dijagnozom, kolorektalni rak ostaje jedna od najvažnijih zdravstvenih tema današnjice.
Dobre su vijesti to što se rak debelog crijeva otkriven u ranom stadiju može izliječiti, stopa petogodišnjeg preživljavanja je oko 90 posto. Razvija se godinama, a moguće ga je detektirati rano pa se može početi liječiti i prije nego se pojave prvi uočljivi znakovi bolesti. Od 2007. se u Republici Hrvatskoj provodi Nacionalni program otkrivanja raka debelog crijeva.
O toj temi nedavno su na splitskoj Rivi svijest podizali Hrvatsko gastroenterološko društvo i KBC Split. Mi smo razgovarali s profesorom dr. Željkom Puljizom, pročelnikom Zavoda za gastroenterologiju KBC-a Split.
Sve što treba obaviti jest poslati test na analizu
– Radi se o strahovitoj bolesti koja opterećuje ne samo ljude, nego čitavi zdravstveni sustav i državu općenito. Godine 2023. otkriveno je 3800 novih slučajeva, a, nažalost, čak 2500 ljudi je umrlo. Ono što je problem u Hrvatskoj jest da se bolesti otkrivaju u terminalnoj fazi, kada je bolest već uznapredovala, često i metastazirala. Liječenje takvih bolesnika daje vrlo skromne rezultate.
Ministarstvo zdravstva već godinama provodi Nacionalni program za rano otkrivanje raka debelog crijeva. Koncipiran je tako da se testovi za otkrivanje mikroskopskih tragova krvi u stolici, koji se ne mogu vidjeti golim okom, šalju svim muškarcima i ženama starijim od 50 godina. Pošalju se testovi u pismu. Dolaze s uputama o postavljanju stolice na test i uputama za vraćanje uzorka poštom, za što je također osigurana koverta. Ako se u stolici pronađu tragovi krvi, osoba se poziva na kolonoskopiju.
Problem je što samo 20 posto ljudi napravi test. Strahovito loši rezultati. Usporedimo li to sa Slovenijom, Skandinavijom ili zapadnom Europom, Hrvatska na tom polju ima strahovito poražavajuće rezultate. To je znak općenite nebrige o vlastitom zdravlju – rekao je profesor Željko Puljiz.
Ljudi u punoj snazi za sobom ostavljaju obitelji
Dok smo čekali profesora Puljiza, jedan gospodin sa ženom stigao je do štanda. Dobro raspoložene, nasmijane gospođe i gospođice sa štanda pitale su ga je li ikada imao neke simptome. Barba, rekao je da ima 75 godina, odgovorio je da je imao svakakvih problema, da je čak imao i krvi u stolici, no da bi ga uvijek o tome bilo sram razgovarati sa svojom liječnicom.
Zanimalo nas je smatra li i profesor Puljiz da je sram veliki razlog lošeg odaziva na besplatni preventivni test koji se može napraviti iz udobnosti vlastite kupaonice.
– Vrlo je teško reći zašto je odaziv tako slab... Ja sam član povjerenstva Nacionalnog programa za rano otkrivanje raka debelog crijeva. Nekoliko puta pokušali smo s različitim pristupima, od reklama u medijima, slanja obavijesti na kućne adrese, do promocija programa u ambulantama obiteljske medicine. Puno se toga poduzelo, no očito sve skupa slabo funkcionira – odgovorio nam je, te nastavio:
– Mi za ovaj program imamo rezervirana dva mjesta za kolonoskopiju na području Splitsko-dalmatinske županije. Osim toga, napravimo između 7000 i 8000 kolonoskopija svake godine. A opet postoje ljudi koji imaju jasan signal da im se nešto događa i ne odazivaju se. Jer ako je taj test pozitivan, osoba se mora kolonoskopirati. Ako ona to neće, to je tragično razmišljanje. Zanemarivanje vlastitog zdravlja i sudbine. I to ne samo njihove... Pate čitave obitelji jer su to najčešće ljudi u punoj radnoj snazi, od 40 do 50 godina.
Svjedoci smo da se dobna granica za obolijevanje od karcinoma drastično spušta pa imate ljude od 30 godina koji boluju od karcinoma. Gdje su uzroci? To je tema za raspravu... Jesu li to aditivi u hrani, kemikalije u duhanu i pripremi hrane... To su otvorena pitanja – rekao je profesor Željko Puljiz, pročelnik Zavoda za gastroenterologiju KBC-a Split.
Komentari
0