Odjednom je Trumpov trgovinski rat postao mnogo jasniji, zaključuje BBC.
Umjesto borbe na svim frontama protiv cijelog svijeta, sada to sve više izgleda kao borba na poznatom trumpovskom terenu: Amerika protiv Kine.
PROČITAJTE VIŠE Stigla je prva reakcija Kine na povijesne Trumpove carine!
Devedesetodnevna stanka u uvođenju viših "recipročnih" carina desecima zemalja i dalje ostavlja univerzalnu carinu od 10% na snazi.
Ali Kina – koja u SAD izvozi sve, od iPhonea do dječjih igračaka, i čini oko 14% sveg američkog uvoza – izdvojena je za daleko oštrije mjere, s nevjerojatnom carinom od čak 125%.
Trump je rekao da je povećanje rezultat kineske spremnosti na protumjere – potez koji je opisao kao znak "nepoštovanja".
Za čovjeka koji je svoj put do Bijele kuće počeo na antikineskoj poruci, ovo nije samo stvar uzvraćanja istom mjerom.
Za Trumpa, ovo je neriješen posao iz prvog mandata.
"Nismo imali vremena učiniti pravu stvar, a to sada radimo", rekao je novinarima.
Cilj je ništa manje nego razbijanje ustaljenog sustava globalne trgovine, koji je bio izgrađen oko Kine kao tvorničke sile svijeta, kao i ideje koja je taj sustav podupirala – da je više trgovine samo po sebi dobra stvar.
Made in China 2025
Da bi se razumjelo koliko je ovo duboko ukorijenjeno u Trumpov način razmišljanja, treba se vratiti u prošlost, piše John Sudworth, autor BBC-a.
Kaže da kada je prvi put, 2012. godine, izvještavao iz Šangaja, kineske poslovne prijestolnice, gotovo svi su smatrali da je povećanje trgovine s Kinom očit i pozitivan potez: globalni poslovni lideri, kineski dužnosnici, strane vlade i delegacije, dopisnici, ugledni ekonomisti...
Trgovina je poticala globalni rast, nudila beskonačnu količinu jeftinih proizvoda, obogaćivala kineske radnike u tvornicama koji su se sve više integrirali u svjetske lance opskrbe i otvarala unosne prilike za multinacionalke koje su prodavale svoje proizvode kineskoj srednjoj klasi.
Nekoliko godina kasnije, Kina je nadmašila SAD kao najveće tržište za Rolls Royce, General Motors i Volkswagen. No, postojala je i dublja racionalizacija Zapada iza cijele priče.
U teoriji se mislilo da će, kako Kina postaje bogatija, njezini građani početi tražiti političke reforme.
Njihove potrošačke navike trebale su pomoći Kini da se preoblikuje u potrošačko društvo.
Ali prvo se nikad nije ostvarilo – Komunistička partija samo je dodatno učvrstila svoju vlast.
A drugo se nije dogodilo dovoljno brzo – Kina je i dalje ovisna o izvozu, i to sve otvorenije planira dodatno ojačati.
Njezin ozloglašeni plan iz 2015. – Made in China 2025 – iznio je veliku viziju iza koje stoji država: postati globalni lider u brojnim ključnim sektorima proizvodnje, od zrakoplovstva i brodogradnje do električnih vozila.
Dolazak Trumpa
I tako se već sljedeće godine na sceni pojavio potpuni politički autsajder koji je krenuo u kampanju za američkog predsjednika, stalno tvrdeći da je kineski uspon uništio američku ekonomiju, izazvao propadanje industrijskih područja i oduzeo radnicima dostojanstvo i radna mjesta.
Trumpov trgovinski rat tijekom prvog mandata bio je presedan koji je srušio dotadašnji konsenzus. Njegov nasljednik Joe Biden zadržao je velik dio carina prema Kini.
Ipak, unatoč tome što su Kini nedvojbeno nanijele štetu, te mjere nisu mnogo promijenile njezin gospodarski model.
Kina danas proizvodi 60% svih električnih automobila na svijetu – većinu kroz vlastite brendove – i 80% baterija koje ih pokreću.
PROČITAJTE VIŠE Trump se oglasio nakon što je digao carine Kini čak 125 posto, a ostalima ih pauzirao: ‘Peking ustvari želi dogovor s nama...‘
Što slijedi, ovisi o dva ključna pitanja
Prvo: hoće li Kina prihvatiti ponudu za pregovore?
I drugo: ako i prihvati, hoće li pristati na velike ustupke koje SAD traži, uključujući potpunu reformu svog izvoznog modela?
Odgovarajući na ova pitanja, treba imati na umu da smo na potpuno nepoznatom terenu – i treba biti oprezan prema svakome tko tvrdi da zna kako će Peking reagirati, piše Sudworth za BBC.
Kineska vizija ekonomske moći – utemeljene na snažnom izvozu i strogo zaštićenom domaćem tržištu – danas je usko povezana s idejom nacionalne obnove i nadmoći jednopartijskog sustava.
Njezin čvrsti nadzor nad informacijama znači da, primjerice, vjerojatno neće ukinuti prepreke američkim tehnološkim tvrtkama.
Ali postoji i treće pitanje – i ono je namijenjeno SAD-u.
Vjeruju li Sjedinjene Države još uvijek u slobodnu trgovinu? Trump često sugerira da su carine dobre – ne samo kao sredstvo do cilja, već i kao cilj sam po sebi.
Govori o koristima protekcionističkih mjera za Ameriku – kao načinu poticanja domaćih ulaganja, vraćanja stranih lanaca opskrbe kući i povećanja poreznih prihoda.
Ako Peking povjeruje da je to stvarni cilj carina, možda odluči da ionako nema o čemu pregovarati.
Umjesto promicanja ideje gospodarske suradnje, dvije najveće svjetske sile mogle bi se naći u sukobu za ekonomsku nadmoć u kojem pobjednik uzima sve.
Ako do toga dođe, to bi doista značilo kraj starog poretka – i početak drukčije, možda vrlo opasne, budućnosti.
Komentari
0