VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Bitan pomak Ukrajinaca, propada ruska ‘ofenziva‘, dižu se specijalni tornjevi oko Moskve

Ukrajinske snage na putu prema Tokmaku čekaju barem još tri jasno profilirane ruske obrambene linije - ali pitanje s koliko ljudi

Igor Tabak; ilustracija djelovanja HIMARS-a; sustav Pantsir kod Moskve; ruski jurišni helikopteri u Ukrajini

 Davor Pongračić/Cropix/Profimedia/

Utorak 5. rujna ujedno je i 559. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Baš kao i u Hrvatskoj, i u Ukrajini je ovaj tjedan počela škola. Preko 3,7 milijuna djece ondje je krenulo u novu školsku godinu, u preko 10.500 školskih zgrada – od čega njih oko 6.500 radi normalno, oko 4.000 radi rata planira nastavu u mješovitom formatu, a njih oko 2.500 će raditi daljinski. Oko 84 posto škola ima skloništa koja su se, nažalost, ovog mjeseca već dva puta našla u masovnoj uporabi. Naime, i u petak 1. rujna, baš kao i jučer, u ponedjeljak 4. rujna, Ukrajina je primila dojave o masovnom postavljanju bombi i u škole (te niz drugih tipova objekata širom zemlje) koje su se onda, srećom, sve pokazale lažnima.

Dok je otklanjanje posljedica rušenja brane kod Nove Kahovke 6. lipnja službeno trajalo do 30. kolovoza – troškovi ovog posla, kao i sigurnog početka nastavne godine, vjerojatno spadaju u cijenu pojedinačnog dana rata koju se u Kijevu procjenjuje na oko 100 milijuna USD dnevno. Zasigurno tu ulaze i masivni radovi na jačanju ukrajinske elektro-infrastrukture, te remonti raznih elektrana koji se odvijaju pred jesen i očekivane nove napade neprijatelja. Nuklearne elektrane tu daju oko 50 posto struje i njihovih bi ukupno 9 blokova preostalih u ukrajinskim rukama uskoro trebalo biti opet u punom pogonu. No u ovim velikim poslovima, baš kao i u mnogim drugim društvenim područjima, Ured glavnog tužitelja u suradnji s obavještajnim agencijama zadnje vrijeme aktivno provodi izvide – preko 20 pretraga širom Ukrajine radi suzbijanja korupcije i zloporaba pri obnovi energetske infrastrukture.

Korupcija kao okidač kadrovskih promjena

Očigledno je da se posljednje vrijeme suzbijanju fenomena korupcije u Ukrajini krenulo prilaziti ozbiljnije nego prije. Bilo da je to radi pritisaka vezanih uz otpočinjanje ozbiljnijih razgovora o EU članstvu zemlje ili zbog pritiska iz SAD – ta je tema polagano postala nezaobilaznom. Nije ju mogao preskočiti ni Volodimir Zelenski dok je ovih dana opet obilazio pozadinu ukrajinskih bojišnica (jučer u Donjecku, a danas kod Bahmuta), a za oko dva tjedna namjerava i put Sjedinjenih Država na sastanak svjetskih čelnika pri Ujedinjenim narodima u New Yorku. Konkretno, riječ je o pitanjima koja su se usmjeravala prema ukrajinskom obrambenom sektoru (koji trenutno troši glavninu državnih novaca) – gdje se inače relativno popularan i politički jak ministar Oleksij Reznikov sve teže nosio s raznim optužbama o kriminalu i zloporabama, posebno pri javnim nabavama opreme i hrane za vojsku i rat. Iako su još krajem prošloga tjedna krenule ozbiljne naznake o smjeni Reznikova (kojeg se uglavnom ne smatra dijelom korupcijskih hobotnica, ali mu se na dušu stavlja da ih nije uspio obuzdati ili suzbiti) – ministar je zadnjih dana radio svoj posao kao „pod normalno“ sve do kasnih večernjih sati u nedjelju 3. rujna. Tada je u obraćanju javnosti predsjednik Zelenski potvrdio njegovu predstojeću smjenu jer „Ministarstvo obrane treba nove pristupe i druge formate interakcije kako s vojskom tako i s društvom općenito“.

U ponedjeljak ujutro Oleksij Reznikov je onda i sam predao svoju pisanu ostavku Ruslanu Sefančuku, čelniku Vrhovne Rade, koju je istoga dana podržao i tamošnji Odbor za obranu, da bi je danas većinom glasova prihvatila i plenarna sjednica parlamenta. Dok se Reznikova otpratilo sa simpatijama, vjerojatno na veleposlaničko mjesto (nagađa se o Velikoj Britaniji) – u vruću obrambenu stolicu Ukrajine trebao bi sjesti Rustem Umerov. Ovaj odvjetnik s određenim iskustvom u privatnom sektoru, jakim pregovaračkim te političkim iskustvom, ujedno nije iz političke stranke samog Zelenskog. Činjenicu da je rodom Krimski Tatar neki tumače i kao aspekt jačanja manjinske politike u Ukrajini, povezan i s ponovljenim izražavanjem stava o Krimu kao sastavnom dijelu države. Uglavnom, Umerov je jučer Vrhovnoj Radi podnio molbu za razrješenje s dotadašnje pozicije čelnika Fonda državne imovine, što je odmah danas bilo i izglasano – dok je njegovu kandidaturu za ministra obrane Zelenski podnio danas i sutra (srijeda 6. rujna) bi trebala biti pred Vrhovnom Radom. Ova do sada najveća politička smjena u Ukrajini tijekom zadnjih nekoliko godina dolazi u vrijeme kada se Ministarstvo obrane, osim po pitanju nabave odora te hrane za vojsku, nalazi i pred istragom pribavljanja raznih tipova vojne opreme (recimo, problematičnih izviđačkih dronova „Jastreb“ upitne domaće proizvodnje, za oko 21,84 milijuna USD). Po pitanju suzbijanja korupcije u zemlji to nipošto nije sve – budući da se ove subote uhitilo i Igora Kolomojskog, jednog od najbogatijih domaćih tajkuna (koji je na posljednjim predsjedničkim izborima podržao Volodimira Zelenskog), pod optužbama da je od 2013. do 2020. prvo prijevarom stjecao dobit koju je onda iz zemlje izvlačio posredstvom banaka koje je kontrolirao.

Stanje na terenu

Što se stanja na bojištima tiče, ono je zapravo već neko vrijeme relativno slično. Na jugu države i oko Bahmuta i dalje traje ukrajinska ofenziva – koja nije ni završila, a nije ni propala kako to redovito objavljuju proruski izvori i političari iz Kremlja. Riječ je o velikoj i kompleksnoj vojnoj operaciji koja je 4. rujna navršila tri mjeseca trajanja. Nakon dugih najava o započinjanju, njeni su se prvi dani pokazali uspješni na sekundarnom pravcu (južno od Velike Novosilke), da bi onda pokušaji oklopnih prodora na glavnom pravcu u regiji Zaporižje (južno od Orihiva) brzo zaglavili u ruskim minskim poljima te prvim linijama obrane. Dok su tadašnji gubici ponešto zapadne vojne opreme pružili veliko veselje agresoru i njegovim pristalicama, nastavak operacija donio je bitnu promjenu taktike – naglasak na precizno topničko uništavanje ruskih resursa u obrambenom pojasu, te umjesto teško provedivih pokušaja mehaniziranog proboja, korištenje manjih postrojbi jurišnog pješaštva koje si metodično (pretežito noću) krče staze kroz iznimno gusta minska polja pod agresorskom zaštitom s kopna i iz zraka.

Tu treba napomenuti da se većina borbenih djelovanja zapravo odvijala u zoni ispred utvrđenih linija jasno vidljivih na satelitskim fotografijama (tzv. „Surovikinova linija“) – čija minska polja, maskirane rovove i utvrđena naselja pojedini izvori tretiraju zasebnom obrambenom linijom. Upravo je zato nedavni ulazak u selo Robotine i prodor kroz polja na istok od tog ruskog uporišta (ukupno oko 13 km južno od početnih točki kod Orihiva) kod nekih bio tretiran kao proboj prve ruske linije obrane – da bi se pokret ostvaren ovih dana prema selu Verbove tretirao kao prelazak druge linije (gdje je po prvi put pređen prednji segment spomenute „Surovikinove linije“ s protuoklopnim jarcima, betonskim preprekama i stražnjim sustavom pješačkih rovova). Iako je spomenuti pomak prema Verbove ostvaren u širini oko 3 km (istočno od Robotine) itekako bitan – euforiju mnogih komentatora trebala bi ponešto obuzdati činjenica da ukrajinske snage na jugozapadu prema Tokmaku (prolaznom cilju barem dijela čitave operacije, na daljem putu prema Melitopolju) čekaju barem još tri jasno profilirane ruske obrambene linije. Pri tome se onda pokazuje bitnom diskusija – je li stvarno koncentriranjem snaga i onda njihovim iscrpljivanjem ispred prve prave obrambene linije Rusija tu zapravo pomogla Ukrajincima – ili su i ostale agresorske obrambene linije ipak donekle popunjene, a međuprostori minirani – što bi lako ugasilo nade o bržem ritmu ukrajinskog prodora kada se jednom prođe kroz jake prednje pojaseve ruske obrane. To je dilema čiji će se ishod promatrati u danima koji neposredno dolaze, dok na područje oko Orihiva užurbano pristižu i ruska i ukrajinska pojačanja.

Ruski neuspjeh na sjeveru

Za to vrijeme, nesmanjenom žestinom traju borbe i južno od Velike Novosilke, gdje se bilježi ukrajinska nastojanja za stabilizacijom bojišnice te suzbijanjem ruskih uporišta Prijutne (oko 16 km na jugozapad), te Novodonjecke i Novomajorske (oko 15 km na jugoistok). Ruska strana tu nastoji ponovo pritiskati Vugledar, kao i položaje oko Donjecka (Novomihailivka-Marinka-Krasnogorivka-Avdiivka-Krasnogorivka), a Ukrajina nadalje nastoji napredovati oko okupiranog grada Bahmuta. Konkretno, oko Bahmuta borbe bjesne južno od grada, gdje su Ukrajinci opet na rubu osloboditi Klišćivku, te niz naselja uz prugu i cestu na jug prema Gorlivki (Andriivka-Kurdjumivka-Ozarianivka-Majorske) – ali i na zapadnim prilazima Bahmutu, te sjeverno od grada uz trasu magistrale M03 kod okupiranog sela Zaliznjanske i sjeverno od Soledara (oko Vesele). Slično je borbeno (s malo pomaka) i stanje sjeverno od rijeke Siverski Donjec – gdje Ukrajina vodi protunapade zapadno od okupiranih gradova Kremina i Svatove, dok polagano (i bez mnogo učinka tijekom zadnjih tjedana) dovršavaju ruska ofenzivna nastojanja istočno od Kupjanska. Navodno je u ovim borbenim zonama svježe završila raspoređena i novouspostavljena ruska 25. kombinirana armija – koju se s tek donekle dovršene obuke ostavilo da popunjava dostignute borbene crte, dok se najednom iskusnije snage s tog poteza prebacuju na jug, navodno prema Zaporižju.

Kako izgleda, dok je naglasak čitave ukrajinske ofenzive na jugu, pojedini su stručnjaci djelovanja oko Donjecka i Bahmuta tretirali kao metodu vezanja protivničkih snaga, dok se ruske ofenzivne poteze na sjeveru Donbasa tumačilo pokušajem odvlačenja ukrajinske pažnje sa Zaporižja i tamošnje ofenzive. Nakon tri mjeseca, ipak treba uočiti da na sjeveru, od Kremine do Kupjanska, ruski napadi nisu postigli ništa (doveli su do tek manjeg dodavanja ukrajinskih rezervi u tamošnju obranu) – a okolica Bahmuta i nadalje veže ruske snage, baš kao i pokušaji manjih izvođenja desanta preko Dnjepra, te povremena slanja postrojbi preko međunarodne granice u samu Rusiju (što je tip djelovanja koji je zadnjih dana opet vidljiv). Ne bi li se suprotstavili nastavku ukrajinske ofenzive, na ruskoj strani se zato sve češće čuje o intenzivnom prikupljanju dragovoljaca, ali i o mogućem skorom valu veće jesenske mobilizacije – navodno opet oko 200.000 ljudi, no tek nakon provedbe ruskih izbora zakazanih za 10. rujna. Naravno, za očekivati je da će takvo prikupljanje ljudstva opet biti koncentrirano na „nove oblasti“ Ruske Federacije i daleke krajeve ruskog zaleđa prije nego na velike gradove i tamošnju politički svjesniju građansku populaciju. Pri tome, iako su ruski parlamentarni te lokalni izbori zakazani tek za nedjelju 10. rujna, i formalno traju samo jedan dan - širom okupiranih krajeva Ukrajine itekako već traje glasovanje. Naime, naoružane ekipe okupatora još od 31. kolovoza obilaze ljude po kućama, te ih onda na licu mjesta prisiljavaju na glasovanje – tako da se u Donjeckoj oblasti do početka ovog tjedna bilježio odaziv od 37,56 posto, a u Zaporiškoj (onom dijelu koji je pod ruskom okupacijom) 18,47 posto birača.

Zračno ratovanje

Zadnjih je dana jednako žestoko nastavljena i razmjena zračnih napada Rusije i Ukrajine. No dok se o prvim ukrajinskim napadima bespilotnim sredstvima po Rusiji prvi put čulo lani, 19. lipnja u Kurskoj oblasti, do danas se tu ukupno radi o više od 500 prijavljenih napada širom Rusije. Nakon uništavanja dronova iznad Brijanske i Belgorodske oblasti u petak 1. rujna – navodno je bio spriječen i još jedan val napada s ukupno tri pomorska drona na Krimski most u noći od petka 01. na subotu 2. rujna. Tog dana tijekom popodneva ruska je strana bespilotnim sustavom pokušala napasti grad Krivi Rih u Ukrajini, a onda je i sama trpjela takve zračne napade po pograničnim krajevima Belgorodske oblasti (mjesto Grajvoron). Te večeri je ruski uzvrat imao formu više valova bespilotnih letjelica lansiranih s Krima i Rusije (Primorsko-Ahtarsk) – usmjerenih na ukrajinsku oblast Odesa. Od oko 25 lansiranih letjelica Shaheed-136/131, protuzračna obrana srušila ih je 22, dok su preostale napravile štetu na infrastrukturi ukrajinske luke Reni na Dunavu, uz granicu s Rumunjskom.

Dok su s ukrajinske strane nastavljeni napadi u Kurskoj oblasti i prema Krimu, ruska djelovanja su zadnjih dana počela redovito stizati spomenutim koridorom uz međunarodnu granicu Ukrajine i Rumunjske. Naravno, ne bi li spriječili da se problematika takvih napada ne prelije i na Rumunjsku (pa onda automatski i na čitav NATO savez) – iz službenog Bukurešta se u nedjelju 3. rujna naglašavalo kako ti napadi nisu vojna prijetnja Rumunjskoj. Dapače, kada se tijekom jučerašnjih jutarnjih ruskih napada na ukrajinsku luku Izmail (prema ukrajinskim navodima) jedan kamikaza-dron Shaheed-136 navodno srušio u Rumunjsku – tamošnje su vlasti takav incident i službeno kompletno negirale u izjavi rumunjske ministrice vanjskih poslova Luminiţe Odobescu. Ukupno gledano, u tim ranim jutarnjim satima ponedjeljka 4. rujna na oblasti Odesa i Djepropetrovsk s juga su bila lansirana ukupno 32 kamikaza-drona, od kojih je iznad Odese srušeno njih 17, a iznad Dnjepropetrovske još njih 6. Ukrajinski odgovor prvo se jučer koncentrirao na slanje bespilotne letjelice u rusku oblast Brijansk, da bi danas ujutro opet bilo govora o letjelicama na putu za Moskvu – gdje je jedna srušena u regiji Kaluga, još jedna u Tverskoj oblasti, a treća u Moskovskoj oblasti. Ne bi li doskočili ovoj sve jasnijoj te intenzivnijoj prijetnje – oko Moskve se počelo uočavati posebne provizorne građevine, montažne tornjeve na koje se postavlja vozila protuzračnog sustava Pantsir u svojevrsnoj ulozi klasičnih „protuzračnih tornjeva“ poznatih još iz vremena Drugog svjetskog rata.

Turska i Rusija – napetost i suradnja

Dok rat Rusije i Ukrajine bjesni, a Rumunjska se nastoji izvući iz tog konteksta – jedna druga država na Crnome moru tek opet kreće naveliko igrati među zaraćenim stranama. Iako se iz Turske praktično čitavog kolovoza najavljivalo posjet ruskog predsjednika Putina – na kraju je turski predsjednik Erdogan bio taj koji putuje na sastanak. Nakon dugog dogovaranja, termin je bio ugovoren za 4. rujna u ruskom ljetovalištu Soči na Crnom moru – a sastanak se održao u kontekstu raspada lani sklopljenog tzv. „Žitnog sporazuma“, te početka prometa teretnih brodova mimo ruske dozvole, a prema pozivu Ukrajine. Nakon prvog takvog broda („Joseph Schulte“, 16, kolovoza iz Odese), drugi je bio brod za rasuti teret „Primus“ 26. kolovoza, opet iz Odese, da bi 1. rujna istim putem konačno krenuli i brodovi za rasuti teret „Anna-Theresa“ te „Ocean Courtesy“, koji su od veljače 2022. bili zarobljeni u ukrajinskoj luci Južni.

Naravno, svi pokušaji obnavljanja transportnog sporazuma na Crnom moru nailazili su zadnjih tjedana na jednu te istu prepreku – rusko inzistiranje na nizu međunarodnih ustupaka, od kojih bi se neke još i moglo postići (prvenstveno obnovu veze ruske banke Rosselkhozbank sa SWIFT sustavom i otključavanje zamrznute imovine ruskih kompanija za proizvodnju gnojiva u Europi), dok su pojedini praktično nemogući (obnova transporta amonijaka produktovodom čiji je dio oštećen na prostorima bojišta kod Kupjanska). Pa ipak, Turska je nastavila pregovarati, koristeći priliku da se njen predsjednik i osobno vidi s Putinom prije odlaska na G20 summit u Indiji zakazan za 9. i 10. rujna – za kojeg je ruski vlastodržac već najavio izostanak. Pri tome se navodno razmatralo i opciju da Rusija oko milijun tona svog žita dostavi u Tursku na preradu – ne bi li se ono dalje iz Turske slalo u inozemstvo. Kako izgleda, nakon oko sat i pol razgovora određeni pomak bilježio se tek na temi izgradnje ruskih nuklearnih elektrana u Turskoj te buduće uspostave izvoznog „plinskog čvorišta“ za ruske energente u toj državi – dok je ruska strana za sada odbila sve ideje o transportu žita Crnim morem, ostavljajući turske i katarske ideje na stolu samo kao alternative, a ne zamjenu međunarodnom sporazumu propalom 17. srpnja ove godine.

Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 23:09