Petak 2. lipnja ujedno je i 464. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Sredinu šesnaestog mjeseca ruske agresije obilježava kišni kraj svibnja, te početak lijepog vremena u lipnju – koje bi se trebalo opet nastaviti sušenjem tla na bojištima istoka, jugoistoka i juga Ukrajine.
S boljim vremenom bilježi se oživljavanje ruskih napada kod Kupjanska (Masjutivka, oko 12 km sjeverno i Stelmahivka, oko 33 km jugoistočno), kao i oko Kremine (gdje ruski izvori navode odbijanje ukrajinskih kopnenih djelovanja, dok sami nastoje napadati u okolici tog okupiranog grada, posebno prema jugu i jugozapadu – ne bi li tu ojačali svoja postojeća nastojanja s druge strane rijeke Siverski Donjec, oko ukrajinskog uporišta Bilogorivka).
Dugotrajno žarište borbi, grad Bahmut s okolicom, posljednjih je dana borbeno prilično utihnuo. Iako se bilježe topnički dueli i povremena sukobljavanja na bokovima oko grada – ukrajinske snage ondje nadalje drže jugozapadni ulaz u grad, a jučer su i službeno obustavile napredovanje oko grada. Za to vrijeme izgleda da i nadalje traje smjena ruskih snaga, gdje privatno poduzeće „Wagner“ polagano odlazi s tog bojišta (nisu dovršili povlačenje do 1. lipnja, a možda će im za to trebati vremena sve do 5. lipnja) – dok na njihovo mjesto navodno dolaze redovne trupe (zračno-desantne postrojbe i mehanizirano pješaštvo, svi poprilično sastavljeni od mobiliziranog ljudstva).
Naravno, ukrajinske snage iz okolice Bahmuta nastoje sa svojih položaja na zapadu i jugozapadu grada topništvom, bespilotnim letjelicama i svim drugim sredstvima napadati sve te neprijatelje tijekom njihove rotacije – čime se blokiraju i troše ruska pojačanja na čijim je ramenima dužnost održavanja i obrane svježe zauzetog grada.
Slično načelno zatišje se izgleda bilježi i oko ukrajinskog uporišta Avdiivka, koje sporadično napadaju agresorske trupe iz tzv. „Donjecke Narodne Republike“, koje tek slabo nastoje ojačati zahvat kliješta u kojima se nalaze branitelji. Sasvim je drugačija situacija oko ukrajinskog uporišta Marinka, srušenog prigradskog naselja na udaljenosti oko 24 km jugozapadno od centra Donjecka.
Ondje posljednjih dana izričito ratuju postrojbe čečenskog „Ahmata“ iz sastava Rosgvardije – koje su izgleda jedini relativno svježi jurišni segment agresorskih snaga. Iako se u mnogo navrata tvrdilo da je Marinka kompletno zauzeta – od čečenskog zapovjednika Alaudinova jučer se čulo da ruske snage ipak drže tek oko 70 posto ovog razrušenog urbanog bojišta. Iako se povremeno bilježilo i sukobljavanja niz bojišnicu, od Marinke prema Novomihailivki i Vugledaru (posebno oko Volodimirivke), kao i dalje na zapad do Velike Novosilke, pa kroz Zaporižje do Dnjepra – sva su ta djelovanja izgleda manjeg opsega te pretežito predstavljaju oprobavanja snaga i „dogradnju“ na topničke duele.
Uz njih, na jugu zemlje nastavili su se ukrajinski napadi u dubini ruskog zaleđa, gdje se bilježilo raketne udare posebno oko okupiranih gradova Melitopolj i Berdjansk (ali i u samoj Rusiji, u Krasnodarskom kraju), navodno s ozbiljnim posljedicama po tamošnje agresorske baze te infrastrukturu. Ne bi čudilo da se uskoro vide i ponovljeni napadi na Krimski most (možda baš raketama Storm Shadow) – čija se obnova formalno primiče kraju, iako na društvenim mrežama svježe kruže i snimke teških šteta na pojedinim nosivim stupovima (okomite pukotine čitavom visinom), koje bi lako i same za sebe mogle biti težak problem za Rusiju.
Posljednjih se dana bilježi i nastavak ruskih zračnih napada na ukrajinske gradove. Tako se kod Odese u ponedjeljak 29. svibnja bilježilo navodno uništavanje zadnjeg većeg ukrajinskog ratnog broda (desantno plovilo klase „Projekt 773“) – što ukrajinski izvori, doduše, odbijaju komentirati. S druge strane, Kijev je u rano jutro četvrtka 1. lipnja opet bio na meti 10 raketa tipa „Iskander“ (7 raketa Iskander-M i 3 rakete Iskander-K) iz Brjanske oblasti u Rusiji – koje su navodno sve bile srušene od ukrajinske protuzračne obrane, iako su njihove krhotine napravile poprilično štete i žrtava.
Kasnije tijekom dana bile su ispaljene na Harkiv i dvije rakete sustava S-300 u modu gađanja kopnenih ciljeva. Iako u svemu tome nije bilo pogodaka energetske infrastrukture, u tijeku je kampanja popravaka tih itekako oštećenih komunalnih sustava Ukrajine. To je uvjetovalo i privremenu obnovu uvoza struje (oko 1 posto potrošnje), dok su se energetske kompanije istodobno hvalile prikupljanjem plina (dodatnih 27,1 milijun kubika zaliha), te stanjem zaliha goriva (9,5 milijardi kubika).
Nastavljen je i sudski progon blogera koji su 16. svibnja dijelili video-snimke djelovanja ukrajinske protuzračne obrane u Kijevu. Od njih identificiranih 6, dvoje je u bijegu, dok se za četiri ženske osobe vodi postupak u kojem im prijeti i do 8 godina zatvora. Sve je to dodatno dobilo na aktualnosti jutrošnjim napadom na Kijev oko 21 kamikaza-drona Šahed 136/131, lansiranih s juga, koje je potom pratilo i 15 krstarećih raketa Kh-101/555, lansiranih sa strateških bombardera Tu-95MS s Kaspijskog jezera – gdje su navodno sve te prijetnje bile srušene protuzračnom obranom Kijeva.
Ruski granični problemi
Iako se iz zapadnih izvora nagađa o lanjskom porastu izdvajanja Ruske Federacije za vojne potrebe od oko 9,2 posto s obzirom na godinu ranije – pa se možda troši i 4,2 posto za obranu (bez raznih dodatnih, tajnih izdataka) – rat baš i ne napreduje dobro. Ne samo da ljudske gubitke navodno više nije moguće sakrivati, pa se iz ukrajinskih izvora čuje o ruskoj gradnji dva centra za obradu posmrtnih ostataka palih boraca u Kursku i Rostovu na Donu.
Riječ je o velikim kompleksima, opremljenim masivnim hladnjačama i svim potrebnim za obdukcije te organiziranje sprovoda, koji bi svaki trebali koštati preko 800 milijuna rublji (gotovo 10 milijuna USD). Jednako tako, u svjetlu brojnih okršaja na međunarodnoj granici Rusije i Ukrajine, ovog je utorka (30. svibnja) bilo zabilježeno i rusko dizanje u zrak pograničnih magistralnih prometnica kod tromeđe Rusije, Bjelorusije i Ukrajine u oblasti Brjansk, kod negdašnjeg spomenika „Tri sestre“. Ipak, kako se već zadnjih dana vidjelo, za razliku od ožujka i travnja, kada je na meti ruskih pobunjenika bliskih Ukrajini bila baš Brjanska oblast – sada je fokus ponešto istočnije, na Belgorodskoj oblasti.
Konkretno, nakon prekograničnog upada u područje mjesta Grajvoron prije 10 dana – ovoga se tjedna na meti našlo područje oblasti Belgorod, smješteno gotovo 90 kilometara istočnije. Na oko 12 kilometara sjeverno od Vovčanska, i oko 5 km od međudržavne granice, grad Šebekino i obližnja mjesta od ostatka oblasti dijelom razdvaja tok rijeke Siverski Donjec prije njenog utoka u Ukrajinu. Očigledno je to područje zadnjih dana bilo pod intenzivnom topničkom pripremom, no danima ruski izvori nisu priznavali nikakva kopnena djelovanja – dok se intenzivno brojalo štete te organiziralo evakuacije stanovništva.
Sve se to promijenilo jučer, kada su se o tome prvo počele na društvenim mrežama intenzivno dijeliti borbene video-snimke već notornog „Ruskog dragovoljačkog korpusa“ i „Legije ‘Sloboda Rusije‘“ – da bi onda postupno i ruski izvori otvorili priču o svojim problemima. Naravno, jučerašnji službeni navodi s ruske strane pobrojavali su postrojbe koje se zaustavilo i žrtve nanesene napadačima (preko 30 mrtvih i niz uništenih vozila), ali malo je toga bilo potkrijepljeno dokazima. No pobunjenici su izgleda na bojištu uspjeli ostati sve do danas, ujedno najavljujući svoje akcije kao „početak druge faze oslobađanja Belgorodske oblasti“ te spominjući i veći ratni plijen. Kao poprišta borbi posebno se spominju pogranično selo Novaja Tavolžanka, te nekoliko kilometara dalje mjesto Šebekino. Naravno, ruske službene navode o odbijanju pobunjeničkih napada posebno je teško uzeti ozbiljno temeljem njihove dosadašnje sklonosti širenju neupitno netočnih informacija – kao što su u srijedu 31. svibnja tvrdili da „Rusija nikada nije rasporedila i ne planira rasporediti vojne kontingente i vojnu opremu na teritoriju nuklearne elektrane Zaporižje“ – iako su suprotni navodi bilo višestruko jasno poduprti i vizualnim materijalima (o čemu je Ukrajina jučer dala i detaljnije opise stanja po pojedinim bitnijim objektima kompleksa).
Međudržavni problemi
Dok Ruska Federacija od 1. srpnja radikalno smanjuje svoje diplomatske odnose s Finskom, u srijedu 31. svibnja čulo se da slične mjere bitno skorije nastupaju i po pitanju odnosa s Njemačkom – gdje se na ograničavanje njemačkog diplomatskog osoblja u Rusiji odgovara zatvaranjem 4 od ukupno 5 njihovih konzulata u Njemačkoj. Nisu mnogo bolji ni njihovi odnosi sa Sjedinjenim Američkim Državama, gdje upravo gledamo kraj velikih hladnoratovskih ugovora o kontroli naoružanja – dok se SAD kreću i sustavno boriti s dezinformacijama iz Rusije (nakon što su to krenule i Poljska, Francuska te Moldova).
A upravo je Moldova jučer, u četvrtak 1. lipnja, bila domaćinom drugog po redu sastanka „Europske političke zajednice“, skupa oko 47 čelnika država EU i partnera. Sastanak koji se održao u dvorcu nedaleko Kišinjeva tražio je opsežne sigurnosne mjere radi neposredne blizine tamošnje pobunjene (proruske) pokrajine Pridnjestrovlje/Transdnjistria – zbog čega je, navodno, i njegovo trajanje bilo ograničeno na samo jedan radni dan. Budući da je ondje osobno gostovao i ukrajinski predsjednik Zelenski, ne čudi da je na repertoaru bila i tema zapadnih borbenih aviona za Ukrajinu – jednako kao i pitanje članstva Ukrajine u EU i NATO (o čemu postoje velika razmimoilaženja). Ipak, Ukrajina i Rumunjska su ondje potpisale „Deklaraciju o potpori Rumunjske euroatlantskim integracijama Ukrajine“, dok je Zelenski osobno razgovarao i s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, ali ne i s hrvatskim premijerom Plenkovićem – za što navodno nije bilo potrebe, budući da su se nedavno vidjeli u Kijevu.
No dok su Europljani s Ukrajinom tek razgovarali – iz Sjedinjenih Država se čulo o konkretnoj pomoći. Osim oko 1,25 milijardi USD putem Multidonatorskog zakladnog fonda Svjetske banke (za tekuće rashode), konačno se ove srijede 31. svibnja saznalo i detalje prošlog tjedna najavljenog paketa vojne pomoći. Riječ je o ukupno 39. paketu vojne pomoći iz zaliha državnih tijela SAD (Presidential Drawdown Authority – PDA) u vrijednosti oko 300 milijuna USD. Riječ je tu bila pretežito o streljivu 155 i 105 mm za topništvo i tenkove, raketama za Patriot i HIMARS, raznim protuzračnim raketama (AIM-7, Avenger, Stinger), zrakoplovnim raketama (Zuni) i preciznim bombama, streljivu za naoružavanje besposadnih sustava i protuoklopnim sredstvima (AT-4), oko 30 milijuna komada raznog streljiva za pješačko naoružanje, eksplozivu i opremi za razminiranje, opremi za noćna djelovanja te raznim rezervnim dijelovima, kao i potrošnoj vojnoj robi.
Uz to se čulo da SAD aktivno rade na pribavljanju dodatnih primjeraka njemačkih protuzračnih oklopnjaka Gepard iz Jordana, za što se investiralo oko 118 milijuna USD, kao i o rješavanju pitanja daljnjeg ukrajinskog korištenja satelitskih terminala Starlink i usluga poduzeća SpaceX u vlasništvu milijardera Elona Muska. Uz to, jučer je i Njemačka objavila svoje dodatne donacije za Ukrajinu – streljiva za tenkove Leopard 1, te niza raznih vozila, s posebnim naglaskom na 66 lakih oklopnih vozila 4*4 FFG APC (u Njemačkoj po licenci proizvedene američka vozila BATT UMG).
Za kraj – Moldova
Kako smo već spomenuli, jučerašnjom organizacijom visokog EU-skupa, pod svjetla reflektora je ponovno iskočila Moldova, inače najsiromašnija država Europe, koju u posebno nesigurnom stanju od rata 1992. drže pobunjenici iz Pridnjestrovlja (uz svesrdnu pomoć Ruske Federacije koja ondje ima stacionirane i „mirovne trupe“). Dok se ta država posljednjih mjeseci teškom mukom nosila s posljedicama rata u Ukrajini (od čega smo zimus spominjali i opskrbu strujom koja uvelike ide preko ratom oštećene infrastrukture susjedne Ukrajine) – posljednjih je mjeseci to uvelike bio teret proeuropske Vlade i predsjednice Maie Sandu nasuprot proruske oporbe.
Upravo je ta oporba u ožujku organizirala i demonstracije tijekom kojih je dolazilo i do nasilnih obračuna s tamošnjom policijom – što su vlasti tumačile tek kao dio ruskih pokušaja destabilizacije države, budući da se dio oporbe bunio nad cijenama struje i plina (koje su narasle izostankom energenata iz njima prijateljske Rusije). Naravno, sve se to periodično zaoštravalo i provokativnim potezima iz samog Pridnjestrovlja, koji su se javljali zanimljivo usklađeno s djelovanjem oporbene stranke Shor u samoj Moldovi.
No dok je zemlja pod izvanrednim stanjem (koje se periodično produljuje po dva mjeseca) sve od početka ruske agresije na Ukrajinu, službena Moldova se zadnjih mjeseci postupno prestrojavala sve bliže EU i NATO političkom kursu, među ostalim i potvrdom rumunjskog kao službenog jezika u ožujku te jačanjem raznih oblika suradnje sa susjednom Ukrajinom (koja periodično u Moldovu izvozi električnu energiju). Vlasti u Kišinjevu protjerale su dio ruskih diplomata, a usprkos neutralnosti nastavljena je i humanitarna pomoć Ukrajini te primanje izbjeglica iz te države (u čemu im financijski pomaže i Europska unija).
Početkom svibnja Europska unija je takva nastojanja nagradila i podrškom iz okvira Europskog mirovnog instrumenta (European Peace Facility – EPF) u vrijednosti 40 milijuna eura za njihove Oružane snage kao nadogradnju na prethodne pakete pomoći od također 40 milijuna u lipnju 2022. i 7 milijuna u prosincu 2021. godine. Ipak, početkom svibnja se i mala Moldova našla među europskim državama koje su zabranile uvoz jeftinog ukrajinskoga žita, budući da im je to krenulo rušiti ionako slabu domaću poljoprivredu – dok je regionalne odnose zatezalo i okupljanje ozbiljnijih ukrajinskih snaga na granicama proruskog Pridnjestrovlja, u kojem ima barem 450 ruskih mirovnjaka (ako ih se u međuvremenu nije uspjelo dodatno ojačati, iako i novačenjem Rusa koji žive u toj pobunjenoj oblasti).
Naravno, čitavo to vrijeme Moldova se nalazi na meti žestokog rada ruskih dezinformatora, koje se sredinom svibnja pokušalo obuzdati ukidanjem licenci za 6 lokalnih TV-postaja (RTR-Moldova, First in Moldova, NTV-Moldova, Akcent-TV, TV-6, Orhei-TV) zbog „netočnog izvještavanja o događajima u Ukrajini“. Takvi su izazovi 22. svibnja doveli i do pokretanja EU Partnerske misije u Republici Moldovi (EUPM Moldova) kojom se unutar Zajedničke sigurnosne i obrambene politike EU nastojalo ojačati sigurnosni sektor te države, prvenstveno pred hibridnim prijetnjama i kibernetičkim napadima. Ovog ponedjeljka, 29. svibnja, to se krenulo ojačavati i uspostavom Nacionalnog centra za borbu protiv „ruske propagande“ po poljskom uzoru – dok je Europska unija istoga dana uvela i posebne sankcije protiv 7 osoba koje su navodno na razne načine radile na destabilizaciji tamošnje države, što je protumačeno i izričitim ugrožavanjem vanjskih granica Europske unije.
U tom svjetlu ne čudi ni jučerašnje moldavsko domaćinstvo summita „Europske političke zajednice“ – među ostalim i kao izričitog izraza podrške EU te pripadanja države-domaćina u taj kulturni krug. Ipak, izjave prijateljstva s Ukrajinom moldavske predsjednice Sandu u tamošnjim krugovima ruskih dezinformatora brzo se dopunilo navodima o navodnom moldavskom dopuštanju korištenja nacionalnog teritorija za ukrajinske vojne potrebe – što je brzo demantirano. A dok EU podršku opet prvenstveno izražava verbalno – Poljska je jučer odlučila pomoći i konkretno. Naime, njen ministar unutarnjih poslova Mariusz Kaminski - osim uvrštenja moldavskog oligarha Ilana Shora na listu osoba pod sankcijama - put Kišinjeva je otposlao i šest vojnih zrakoplova opreme za tamošnju policiju. To naoružanje, streljivo i zaštitna oprema dolazi iz zaliha poljske policije i graničara, a trebala bi kao znak praktične solidarnosti pomoći i protiv nekih potencijalno konkretnijih pokušaja destabilizacije vlasti u Moldovi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....