Čelnik Bundesbanka gubi izglede da postane predsjednik Europske središnje banke

Izgledi čelnika Bundesbanka Jensa Weidmanna da postane predsjednik Europske središnje banke blijede, uslijed znakova da je Berlinu bitnija trgovinska politika kontrolirana iz Bruxellesa, nego kontrola monetarne politike Europske unije.

Poslovni časopis Handelsblatt objavio je u srijedu kako je kancelarka Angela Merkel usredotočena na dobivanje predsjedanja Euopskom komisijom umjesto iskazivanja potpore čelniku Bundesbanka Weidmannu koji želi nasljediti Marija Draghija na čelu ECB-a.

Merkel je rekla u četvrtak kako još nije donijela odluku oko toga koga želi za sljedećeg predsjednika ECB-a.

''Rasprave oko kadrovskih odluka bit će donesene zajedno s izborima za Europski parlament'', rekla je Merkel tijekom posjete Gruziji.

''To znači da niti jedna odluka još nije donesena, a pozicija predsjednika ECB-a se popunjuje puno kasnije, stoga ne mogu potvrditi niti jednu svoju želju. Radije ćemo čekati razvoj događaja i vidjeti koja je pozicija Njemačke'', zaključila je Merkel.

Merkel će tako morati upregnuti sve snage u nastojanju da osigura predsjedanje Komisijom ili njemačkog kandidata za predsjednika ECB-a.

Oba izazova dolaze sljedeće godine. Weidmann ima snažan utjecaj u središnjoj banci, no protivi mu se veliki dio južne Europe. Osiguravanje Komisije također nije jednostavno, jer su mnoge članice oprezne oko činjenice da Nijemci šefuju u Bruxellesu.

Bundesbank i njemačka vlada odbili su komentirati izvještaj Handelsblatta, no izvori bliski Merkel rekli su za Reuters kako je još prerano za odrediti prioritete Njemačke.

Međutim, predsjedanje Europskom komisijom presudna je u određivanju trgovinske politike, područje od izrazite važnosti za Njemačku.

Njemačko gospodarstvo okrenuto je izvozu, te počinje osjećati utjecat američkog protekcionizma, čak i ako je trenutni predsjednik Komisije Jean-Claude Juncker prošlog mjeseca uspio ublažiti trgovinske prijetnje američkog predsjednika Donalda Trumpa.

Europska središnja banka već je prethodno naglasila kako želi izaći iz do sada neviđeni paket financijskih stimulacija koje je nametnuo trenutni predsjednik Draghi, a kojima se Weidmann protivio, kako bi se borili protiv krize u eurozoni.

Slijedeći predsjednik ECB-a jednostavno će se morati snaći u napuštanju tih stimulacija, uz pomoć ekonomskih podataka, i stoga možda neće dobiti priliku za provođenjem dinamičnije politike.

''Imalo bi više smisla da imamo Nijemca za predsjednika Komisije uslijed usredotočenosti Merkel na probleme i pitanja poput migracije, sigurnosti, infrastrukture i proračuna EU'', izjavio je Frederik Ducrozet, ekonomist iz Ženeve.

Dirk Schumacher, ekonomist investicijske banke Natixis u Frankfurtu napominje kako je predsjedanje Komisijom više politički posao: ''Imate puno više prostora za manevriranje, pogotovo ako imate aktivnog člana.''

''Cijena za Weidmanna na čelu ECB-a je bila visoka ... stoga me ne bi iznenadilo da je došlo do promjene fokusa u Berlinu'', dodao je Schumacher.

Čak i ako Merkel potpunu pažnju usmjeri na Komisiju, bit će to teška borba za Njemačku jer mnoge članice neće blagonaklono gledati na to da najveća zemlja Unije dobije tu utjecajnu poziciju.

Ishod svega biti će zasigurno pod utjecajem izbora za Europski parlament u svibnju, te kojoj će se skupini stranaka pridružiti stranka Emmanuela Macrona En Marche.

Dvije najveće skupine u parlamentu obično odlučuju tko će dobiti posao šefa Komisije. Ali one bi mogle gledane zajedno izgubiti brojčanu većinu u parlamentu, što znači da će najmanje još jedna skupina morati biti uključena.

Weidmann je inače nepopularan u dijelovima eurozone koji su bili najgore zahvaćeni krizom, a koju je pokušao riješiti Draghi uz otpor Nijemaca.

Weidmannova monetarna politika u obliku je ''Ordnungspolitika'', dogme Bundesbanka pri kojoj središnja banka samo određuje stabilne cijene, a ne promovira gospodarski rast i zapošljavanje, ili pomoć vladama oko fiskalne politike.

Weidmann je stoga u sukobu s Draghijem, koji je usred krize u Europi obećao učiniti ''sve što je potrebno'' kako bi spasio europsku valutu, prije nego li krene s ambicioznim politikama, poput otkupljivanja državnih obveznica.

Ako Merkel odustane od pozicije u ECB-u, preostaju joj tri opcije: glas za kandidata koji je blizak Njemačkoj politici, razmjena pozicija s Francuskom na drugim područjima djelovanja, ili glas za kandidata iz neke male zemlje.

Njemački ''zastupnici'' tako bi mogli biti šef nizozemske centralne banke Klaas Knot ili estonski kolega Ardo Hansson, obojica kao dio konzervativne struje u ECB-ovom upravnom vijeću.

Iako zajednički donose odluke vijeću, članovi su nerijetko direktno podržavali predsjednika kako bi osigurali jedinstvo. Većina odluka donesena je konsenzusom.

Čelnici Europske Unije nisu obavezni izabrati Draghijevog nasljednika među 19 guvernera, no tradicionalno su to uvijek radili.