S obzirom da svima u Europi stiže Advent, njemački Bild objavio je prigodnu priču u kojoj upozorava da bi popularni božićni sajmovi prema kriterijima EU birokrata u 2024. trebali ostati bez domaćih slastica. Za primjer su uzeli popularnu božićnu tržnicu u Bordesholmu (Schleswig-Holstein) na koji žene sa sela tradicionalno donose kolače. Problem s kolačima u tome je što, piše Bild, "EU zabranjuje ženama na selu pečenje kolača. Gorak kraj za slatki zalogaj – a za to je opet kriva EU birokracija!... Prema Uredbi EU br. 852/2004, žene na selu zapravo se smatraju ‘prehrambenim poduzećima‘."
Intrigantno je da Bild - jedan od najuspješnijih europskih medija s prosječnom dnevnim brojem čitatelja u printu i digitalu od 6,4 milijuna – s 20 godina kašnjenja upravo žestoko napada staru odredbu iz 2004. godine, a prezentiraju situaciju kao urgentnu, kao da je njemačka vlast iznenada šokirala naciju nerazumnom zabranom lijepe tradicije. Je li to znak da je krenula šira paneuropska anti-birokratska revolucija, koja u sebi nosi slične opasnosti kao i 2-3 desetljeća dug proces europske ‘plemenite birokratizacije‘? Jest.
Krupni zaokreti
Bild je medij prepoznatljiv po tome što prolazi krupne zaokrete uređivačke politike kako se mijenjaju vremena. U listopadu 2021. smijenjen je glavni urednik Bilda Julian Reichelt zbog, između ostalog, nepoštivanja propisa, a 2023. godine smijenjen je trojac koji je zamijenio Reichtela (Johannes Boie, Alexandra Würzbach i Claus Strunz). Sada legendarni tabloid vode Marion Horn i Robert Schneider, koji pak imaju drugačije stavove o propisima.
Dojam je da su Nijemci, uključivši urednike tabloida Bild, shvatili da je jedan od ključnih probleme pada njemačke konkurentnosti pretjerana normizacija, a građanima je najlakše približiti grotesknost niza pravila kroz primjer s kojim se susreo baš svatko u životu. Njemačka i Europa predugo su nekritično pratile lavinu smislenih i besmislenih normativa koje su kao bagerima političari s briselskih i berlinskih visina gurali na europska ‘ugrožena sela‘ u kojima živimo svi.
Svi oblici europske proizvodnje - od europske autoindustrije preko high tech biznisa i energetike do poljoprivrede – prožeti su nizom pravila koje limitiraju rast i razvoj, a nejasno je točno čemu služe. Kako je moguće da je Bild 20 godina čekao na obračun s birokratskim terorom nad bakicama koje peku kolače? Radi se, najvjerojatnije, o misteriju masovne psihologije na koja europska društva još nemaju odgovor, pa bi trebalo pripaziti da sada medijsko klatno ne ode na drugi kraj javne histerije, što je podjednako opasno.
Oštra regulativa?
Prenosimo dijelove današnje priče u kojem se Bild obračunava s europskom birokracijom preko leđa žena sa sela jer, može se pretpostaviti, zapravo žele reći da bi pretjerana regulativa njemačke autoindustrije mogla ugasiti svjetlo u spavaonici:
"Popularni božićni sajam u Bordesholmu (Schleswig-Holstein) održava se već gotovo 50 godina. Jedna od stalnih atrakcija bila je domaće pečenje kolača koje su pripremale lokalne žene sa sela! Vrijedne dame godinama su s puno ljubavi i vještine pekle tradicionalne, ukusne kolače u svojim kućnim kuhinjama. No, tome je sada došao kraj. Prema Uredbi EU br. 852/2004, žene sa sela zapravo se smatraju "prehrambenim poduzećima". Na njih se primjenjuju stroga pravila. Na primjer, svaka torta ili kolač mora imati popis sastojaka, uključujući alergene, a kuhinje moraju biti službeno certificirane. Postoje i pravila za održavanje hladnog lanca, a žene čak moraju imati potvrdu sanitarne inspekcije.
To je previše za udrugu s oko 430 članica, koja je sada odlučila odustati od pečenja. Kako je došlo do ovakvog razvoja situacije?
Claudia Jargstorf, predsjednica Udruge seoskih žena, izjavila je za "Holsteiner Zeitung": "Uzrujale smo se jer je bilo kontrola i zabrana na drugim mjestima, primjerice u Dithmarschenu. Samo smo htjele biti sigurne."
Strah od kontrola i kazni
"Zakon je zakon," bio je odgovor na upit krovne organizacije i nadležnog državnog tajnika.
Drugim riječima: žene sa sela radije prestaju prodavati kolače zbog straha od kontrola i kazni."
Zašto sada?
Činjenica da najprodavaniji njemački tabloid, medij s izrazitim nacionalnim utjecajem, objavljuje priču kao da je upravo stvorena opasnost od novih pravila igre, iako se radi o uredbi donesenoj 29. travnja 2004., koja se primjenjuje u svim članicama EU od 1. siječnja 2006. godine, znak je da je na najširoj razini problem pretjerane normizacije prepoznat kao ozbiljna prepreka za rast; poslovne aktivnosti ali i način života. U Njemačkoj se definitivno formira medijski pokret otpora birokratizacije, ali je pitanje s kolikim zakašnjenjem, i kakvom društvenom cijenom.
Njemačka je kao članica EU prošla proces množenja normi koji je otvrdnula dodajući nacionalnu ‘birokratsku komponentu‘, sve uz ideju stvaranja boljeg, pravednijeg, čišćeg… društva. Riječ ‘učinkovitost‘ nije često spominjana, a kad jest spominjana, često je to bilo na krivi način ili u krivom kontekstu.
Njemačka je u međuvremenu postala carstvo normi. Donosimo samo tri primjera učinka njemačke regulativne ‘plemenitih namjera‘:
1. Eksplozija cijenu struje za kućanstva:
Njemačka je, u nastojanju da poveća udio obnovljivih izvora energije, uvela dodatne naknade na račune za električnu energiju kako bi subvencionirala zelenu energiju. Ove naknade, poznate kao "EEG Umlage", dovele su do značajnog povećanja cijena električne energije za potrošače. Prema podacima Saveznog ureda za statistiku, prosječna cijena električne energije za kućanstva porasla je za više od 50 posto u posljednjih deset godina, što je dodatno financijski opteretilo građane.
2. Regulacija sustava grijanja klao uzrok ekonomskog zahlađenja:
U nastojanju da smanji emisije CO2, njemačka vlada uvela je stroge propise vezane uz sustave grijanja u zgradama. Prema novim regulativama, vlasnici nekretnina obvezni su zamijeniti stare sustave grijanja ekološki prihvatljivijim opcijama, poput sustava na biomasu ili toplinskih pumpi. Iako je cilj smanjenje emisija plemenit, troškovi zamjene sustava grijanja mogu doseći i do 20.000 eura po kućanstvu, što predstavlja značajan financijski teret za mnoge obitelji.
3. Kataklizmični utjecaj na automobilsku industriju:
Njemačka automobilska industrija prolazi dramu zbog normi koje su im nametnute. Strategiju razvoja njemačke autoindustrije de facto su napisali EU birokrati, a dogodila se pandemija, geopolitički sukob, energetska neizvjesnost i inflacija. Prema izjavi Hildegard Müller, predsjednice Udruženja automobilske industrije (VDA), proizvodnja u Njemačkoj je ugrožena jer se troškovi proizvodnje povećavaju, a birokratske prepreke otežavaju poslovanje. Ona ističe da je nužno smanjiti birokraciju i osigurati pristupačne cijene energije kako bi se spriječila deindustrijalizacija i očuvala radna mjesta u zemlji.
Prema izvješću instituta Prognos, zbog "demografije i dekarbonizacije", do 2035. godine u njemačkoj automobilskoj industriji moglo bi doći do gubitka gotovo 190.000 radnih mjesta. Takvih projekcija ima više, a crne prognoze razlikuju se u procjeni koliko će stotina tisuća radnih mjesta izgubiti, ne i u generalnom zaključku. Ova transformacija, potaknuta regulativama koje zahtijevaju prelazak na električna vozila, dovodi do smanjenja potrebe za radnicima u tradicionalnim proizvodnim procesima. Gubitak radnih mjesta ne utječe samo na pojedince, već ima i šire ekonomske posljedice, uključujući smanjenje kupovne moći i povećanje socijalnih troškova.
Njemačka automobilska industrija suočava se s povećanim troškovima proizvodnje zbog strožih ekoloških standarda i regulacija. Primjerice, proizvođači su morali ulagati značajna sredstva u razvoj novih tehnologija kako bi zadovoljili standarde emisije CO2, što je povećalo cijene vozila za krajnje potrošače. Osim toga, birokratske prepreke usporavaju procese odobravanja novih modela, što dodatno opterećuje industriju.
Prenormiranost
Iako su regulacije usmjerene na poboljšanje energetske učinkovitosti i smanjenje emisija nužne za održivi razvoj, pretjerana normizacija bez adekvatnog razmatranja ekonomskih posljedica može dovesti do povećanja troškova za kućanstva i industriju. Važno je pronaći ravnotežu između ekoloških ciljeva i ekonomske održivosti kako bi se osigurao pravedan prijelaz za sve sudionike u društvu.
Krutost i prenormiranost očigledno je prepoznata i na razini EK, pa se čini da je šefica EK, Ursula von der Leyen, počela popravljati imidž previše revne tj. krute političarke tako što ‘opušteno‘ šeće plažom. Ovako to izgleda u izvedbi predsjednice Europske komisije:
Ursula von der Leyen se opušta na plažu u Brazilu nakon summita G20 uz znakovitu poruku: "My team and I loved long walks on the beach after the G20 sessions." Što o toj šetnji plažom misle članovi tima?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....