TKO ĆE BITI NOVI PAPA?

U UTRCI ZA NASLJEDNIKA 11 KANDIDATA Jutarnji otkriva kako kotiraju kardinali u Vatikanu

RIM - Iznenadno odreknuće Benedikta XVI od papinske dužnosti postavlja u prvi plan pitanje: tko će nakon njega voditi „krhku barku sv. Petra“, kako ju je sam sadašnji papa nazvao, još kao kardinal Ratzinger, u pogrebnim novemdijalima za njegova prethodnika Ivana Pavla II, koga je u međuvremenu proglasio blaženim.

Prognoze su nezahvalne, pa se obično kaže da tko u konklav uđe kao papa (tj. siguran kandidat), iziđe kao kardinal (tj. neizabran). U prošlom stoljeću samo je jedan jedini siguran kandidat zaista i izabran: Giovanni Battista Montini koji je postao Pavao VI.

Izbor Pape

Apsolutno presudan papa XX stoljeća, Ivan XXIII, sam je poslije pripovijedao da se do posljednjeg časa nije znalo hoće li biti izabran on ili kardinal Agaganian. U ovom stoljeću rezultat je bio drukčiji: kardinal Ratzinger je u konklav ušao kao najjači kandidat, a iz njega je i izišao kao papa Benedikt XVI. Ali tko bi se bio kladio na kardinala Wojtylu 1978, u godini triju papa, osim kruga oko kardinala Königa koji je već u prvom konklavu te godine sondirao teren za kardinala s Istoka, ponajprije Wojtylu, premda nije mogao pretpostaviti da će sljedeći konklav uslijediti nekoliko tjedana kasnije, nakon iznenadne smrti Ivana Pavla I?

Lani je John W. Allen, ozbiljan vatikanist, obavio odličan posao. Kao izvrsno upućen insajder - američki katolik irskog porijekla - mogao je obaviti anketu u doba koje nije suspektno, pa su utjecajni ljudi u Vatikanu mogli reći što misle o pojedinim kandidatima, o razlozima „za“ i „protiv“ njihova izbora, bez potrebe za taktiziranjem.

Bitka za utjecaj

Koja je korist danas od te lanjske ankete? Nije sigurno da smo iz nje doznali tko će biti budući papa - ali zato znamo kako kotiraju u samome Vatikanu neki vodeći prelati i neki prelati u ozbiljnom usponu. Anketa govori o odnosu snaga, a to je možda i važnije.

Taj odnos snaga je u tom trenutku već bio turbulentan, kako je ubrzo - Urbi et orbi - pokazala afera „Vatileaks“. Svi su mogli vidjeti kako se u najbližemu Papinu okruženju otimaju o utjecaj, ne srameći se ni skandaloznih izjava o drugima. Izbor novog pape nužno mora ohladiti natezanja, ali svi protagonisti ostaju u igri dok ih dob ne udalji. Budući papa - tko god bio izabran - morat će voditi računa o tom odnosu snaga, kao što je i Benedikt XVI morao voditi računa o onima koje je zatekao. To je u samoj prirodi stvari: papa nije predsjednik Francuske Republike, da može sastaviti svoju ekipu.

I dok se u medijima vode rasprave o tome tko bi mogao biti iduća papa, društvenim mrežama proširila se fotografija za koju se tvrdi da je nastala neposredno nakon što je papa objavio ostavku. Na njoj se vidi munja koja udara direktno u vrh kupole bazilike Sv. Petra. Fotografiju je objavio AFP.

Kandidati

U prvom planu:

Kardinal Angelo Scola (71), nadbiskup Milana

ZA: Bivši profesor Scola, svojedobni glavni teolog u organizaciji Comunione e liberazione (CL), i dalje ima uporište u tom pokretu, koji je i ekonomski sve jači (Compagnia delle Opere). Veoma je suglasan s Papom, koji ga je iz Mletaka prebacio na još jaču odskočnu dasku u Milano. Protagonist je dvaju projekata: „Nove evangelizacije“, koja je ideja CL, te „Oaze“ (dijaloga s islamom uz podršku kršćanima na Levantu). Kažu da ima Ratzingerovu pamet i Wojtylinu ekstrovertnu karizmu.

PROTIV: Talijanski kardinali jedan drugome podmeću. CL postaje sve antipatičnija (korupcija u Lombardiji, gdje je guverner Formigoni iz CL). Tanko mu je iskustvo u upravljanju.

Kardinal Marc Ouellet (68), prefekt Kongregacije za biskupe

ZA: I on je intelektualac poput Pape. Kozmopolit je: odrastao u frankofonskom Québecu, studirao u Austriji i Njemačkoj, bio je misionar u Kolumbiji. Ima biskupsko i profesorsko iskustvo. Radio je u Kuriji, a i na raznim razinama pastoralnog rada. Drži biskupe, što daje više realne propozitivne moći od od abrogativne Kongregacije za nauk vjere. Mogao bi biti prvi papa iz Novog svijeta i tako razbiti evropocentričnu dominaciju u Crkvi u kojoj su Evropljani manjina.

PROTIV: Smatraju ga Ratzingerovom „fotokopijom“. Manje je sklon eksponiranju i od Benedikta XVI. Nesklon je „realpolitici“. Kažu da bi bio papa molitve, ali strog u pravovjerju.

Kardinal Leonardo Sandri (69), prefekt Kongregacije za istočne crkve

ZA: Iskusan je diplomat, što daje širinu. Potvrdio se kao izvrstan crkveni menedžer 2000-2005, dok je bio zamjenik državnog tajnika („izvršni direktor“ Svete Stolice). Teološki je tvrd, ali politički umjeren, čovjek principijelnog kompromisa. Argentinac rođenjem, i sam je iz Novog svijeta, dapače iz Trećeg svijeta, ali je porijeklom Talijan, što umiruje Evropljane. U dobre je s Washingtonom gdje je bio nuncij.

PROTIV: Kažu da bi bio bolji državni tajnik nego papa. Bio je Sodanov čovjek, pa je na njemu sjena Sodanovih skandala (Kristovi legionari). Istočne crkve nisu bazen glasova kao Biskupi ili Evangelizacija naroda (Propaganda fide).

Potencijalni:

Kardinal Péter Erdö (60), nadbiskup u Ostrogonu

ZA: Madžarski primas je dvaput izabran za predsjednika Evropske biskupske konferencije, što pokazuje da potencijalno ima bazu. Odatle je razvijao izvrsne odnose s afričkim biskupima, što pokazuje da ima dara za okupljanje i moguću podršku i izvan Evrope. U doktrini je tradicionalist, ali se pokazao sposobnim voditi nesložne evropske biskupe ka konsenzusu. Za sadašnje vatikanske prilike razmjerno je mlad, što mu daje perspektivu.

PROTIV: On je pravnik, pa se pitaju kakav bi bio kad bi morao voditi nauk vjere kao papa. Njegova „mladost“ može prepasti kardinale, ako se boje predugog pontifikata. Zamjeraju mu i perifernu poziciju ugarske crkve.

Kardinal Angelo Bagnasco (70), nadbiskup Genove

ZA: Kada ga je Papa postavio za predsjednika Talijanske biskupske konferencije, smatrali su ga slabim i poslušnim. Pokazao se samostalnim i čvrstim, gotovo autonomnim, više od Polettija i Ruinija koji su mu prethodili. Dobro se nosi s talijanskim političarima među kojima je stekao autoritet, precizan je s medijima, nije neugodan. Smatraju da nije u slozi s kardinalom državnim tajnikom Bertopneom, a to je sada poen za. Mnogi bi ga talijanski prelati rado vidjeli kao državnog tajnika.

PROTIV: Nema praktički nikakvu bazu izvan Italije, niti ima iskustva izvan svoje domovine. Izbjegava izjašnjavanje o Katoličkoj crkvi u svijetu, osim općenitih fraza.

Odilo Pedro Scherer (63), nadbiskup Săo Paula

ZA: U Latinskoj Americi je više od polovice svih katolika na svijetu, a među kardinalima iz tog dijela svijeta Scherer ima dobre akreditive. Studirao je na Gregoriani i ima dobru rimsku i vatikansku bazu, ali je pastoralni prelat u tegobnoj stvarnosti, što mu donosi ugled. U samom Brazilu ga vide kao konzervativca, ali u Evropi slovi kao umjerenjak, prihvatljiv s više strana.

PROTIV: Opus ei ga smatra svojom dobrom vezom. U svojoj arhidijecezi nije uspio usporiti odljev katolika prema pentekostalcima, niti porast ateizma i vjerskog ravnodušja. Brazilce u Vatikanu ne smatraju dovoljno čvrstima, što im generalno umanjuje šanse. Doduše, Scherer je njemačkog porijekla, ali sad je papa Nijemac.

Na dugom štapu

Gianfranco Ravasi (70), predsjednik Papinskog vijeća za kulturu

ZA: Briljantan erudit, čovjek široke kulture, najvještiji popularizator vjere u posljednjih stotinjak godina, izvrstan medijski autor, protagonist dijaloga s onima koji ne vjeruju, duhovit, opušten, ekstrovertna varijanta Ivana Pavla I. Bio bi papa koji bi znao pogoditi diskurs za razne vrste vjernika i inih.

PROTIV: Nesposoban prilagoditi se grupama i kortešima, što ga u Italiji izolira, pa nema bazu (osim eventualno Pape). Krvi su mu se napili u Papinskoj akademiji. Ne podnose ga gluplji od njega, što znači da bi teško osigurao većinu u konklavu. Vjeruju (smatram: naivno i pogrešno) da ne bi znao imati čvrstu ruku u obrani svog autoriteta kad bi bio papa.

Kardinal Peter Turkson (64), predsjednik Papinskog vijeća Iustitia et pax; kardinal Robert Sarah (67), predsjednik Papinskog vijeća Cor unum

ZA: Ako bi se napokon glasalo za crnog papu, Ganac Turkson imao bi neznatno bolje šanse od Gvinejca Saraha, jer ima iskustvo i iz kontinentalne biskupske konferencije crne Afrike (SECAM). Turkson je veoma ugodan u dijalogu, doktrinarno pouzdan, pragmatičan u problematičnim situacijama. Obojica su na pozicijama gdje dolazi do izražaja humanitarni angažman.

PROTIV: Podrška crncima je u načelu velika, u praksi tanahna, kako su pokazali svi posljednji konklavi. Njihova vijeća ne odlučuju o pitanjima važnima po karijere biskupa, ne donose zahvalnu bazu glasova. Prema tome, nisu u prednosti ni kao Afrikanci, ni kao prelati.

Kardinal Timothy Dolan (63), nadbiskup New Yorka

ZA: Medijski vještiji i od samog Ivana Pavla II, američki kardinal zna jasno posredovati gledišta, doimajući se blago i razborito i kad iznosi najnepopustljivija gledišta. Doima se opuštenim u naviještanju radosne vijesti, a ne opterećen tjeskobom sudnjeg dana. Ne govori o novcu ako ne mora. Dakle, dovoljno malo sliči na Amerikanca da ima šanse.

PROTIV: Popularnost Dolana napuhali su američki mediji, uključujući i Allena. Nikada nije radio u Kuriji, ne zna njezin mehanizam, što bi ga izložilo manipulacijama. Većina kardinala ga smatra jako zgodnim za Ameriku i tamošnju televiziju, ali ne baš za tradicionalnu, suzdržanu Evropu. Nije im ni dovoljno star.

Kardinal Luis Antonio Tagle (55), nadbiskup Manile

ZA: Iako relativno mlad, osobito za azijske pojmove autoriteta, filipinski primas je već neko vrijeme „prvi među jednakima“ u Aziji, biskup koga i stariji biskupi pitaju za savjet u teološkim dilemama. Pastoralni je djelatnik u pretežno katoličkoj i ne baš bogatoj azijskoj zemlji. Briga za siromašne mu je lajtmotiv. I on je rođeni komunikator, kadar i ponijeti i rasplakati auditorij, pa i biskupe. Na Filipinima kažu da ima „teološki um, glazbeničku dušu i pastirsko srce“.

PROTIV: S periferije je. Premlad je. Studirao je u Rimu, ali nema kurijalnoga ni inoga vatikanskoga, pa ni svjetskog iskustva, te je pitanje kako bi ovladao mašinerijom koja drobi nespremne.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
26. studeni 2024 02:32