BLISKI ZAPAD

DNEVNIK REPORTERKE JUTARNJEG IZ TEKSASA Ovdje je sve grandiozno, moćno i veliko, a ima više oružja nego ljudi

Ponovno avion, ovoga puta iz Sacramenta za Salt Lake City, a onda dalje za Dallas u američko južnjačko srce - Teksas. U Dallasu je vlaga tolika da se teško diše. Dok se vozimo autobusom prema centru grada opkoljenog visokim neboderima, prisjećamo se kultne televizijske serije Dallas koju smo svi gledali, a kojoj je jedino još Dinastija bila ravna. Francuski novinar pušta nam s youtubea uvodnu pjesmu serije, ali, naravno, Francuzi ne bi bili Francuzi da je nisu preveli na svoj jezik. Oko nas promiču poslovne zgrade i veliki terenci, a mi se smijemo francusko izričaju teksaških kauboja i naftnih tajkuna.

U Teksasu je sve veliko, reći će svaki stanovnik ponosne savezne države. Tu ima više oružja nego ljudi, a na vratima našeg hotela lijepo piše da se u njega ne smije unositi oružje bez dozvole jer prijeti deset godina zatvora i deset tisuća dolara kazne. Republikanci su ovdje apsolutni vladari. Naš je bugarski kolega već u avionu iz Kalifornije prema Teksasu čuo sve što je trebao čuti od svojih suputnika na temu predsjednika Obame i demokrata općenito, pa je odlučio ostaviti u hotelu ručni sat kakvoga nosi američki predsjednik, a kojega je kupio u Washingtonu. Ovdje su Bushevi – i otac i sin – neprikosnoveni heroji, a republikansko srce uzda se u Jeba Busha kao još jednoga člana dinastije koji će zasjesti u Bijelu kuću. Kako sada stvari stoje, teško, ali Teksas je uvijek više igrao srcem nego li razumom.

Dallas je puno moderniji nego li smo očekivali. Ulice su prostrane, automobili su veliki, prevladava masivno drvo u interijerima, sve je grandiozno i moćno, veliko, kako to Teksas i podrazumijeva. Na mjestu na kojemu su nekada bila stočna sajmišta, u Fort Worthu puno je kauboja sa šeširima i čizmama, motorista, konja i bikova, turista koji gaze po prašini i teksaških zastava. Naš nam vodič priča kako je ovo uvijek bila nemilosrdna zemlja; njegov je djed često upadao u tuču, nasilje mu nije bilo nepoznato, ali zato jer je radio na klanju životinja i dnevno je znao gledati i nekoliko tisuća njih kako bivaju ubijene. “A prije pedesetak godina klanje životinja nije bilo lijep prizor i utjecalo je svakako na ljude. I što je onda učnio moj djed kada se počeo previše tući pa je dobio otkaz? Što drugo, nego otišao u propovjednike”, priznaje kauboj dok gazi po prašini. Dallas je tužno mjesto američke povijesti, mjesto tragedije jer je tu ubijen jedan od najvoljenijih američkih predsjednika, slavni JFK. Odlazim, taman prije kiše, u muzej posvećen Johnu F. Kennedyju, a koji se nalazi upravo u zgradi iz koje je Lee Harley Oswald pucao na predsjedničku kolonu. Nekadašnje teksaško skladište knjiga sada je muzej koji govori o kobnom napadu 22.studenog 1963. kada je cijela Amerika zastala u šoku. Generacija baby boomera dobro se sjeća gdje su bili kada su čuli da je predsjednik ranjen. Samo nekoliko minuta ranije, njegovi su mu domaćini rekli: Predsjedniče, ne možete reći da vas Dallas ne voli, aludirajući na gomilu ljudi koja ga je došla pozdraviti na ulicama Dallasa.

Strašno je gledati sa sedmog kata na ulicu kojom je prolazio Kennedy, posve nesvjestan što će se dogoditi samo nekoliko trenutaka kasnije. Na šestom katu, s kojega je atentat počinjen, ne smije se snimati, niti približiti prozoru s kojeg je Oswald zapravo pucao, kako se taj prostor ne bi ni na koji način zloupotrebljavao. Dallas se dugo nije mogao nositi sa Kennedyijevim ubojstvom, ali danas je i ovim muzejskim prostorom odao počast veliko predsjedniku. Promatram ljude oko sebe koji gledaju tadašnje televizijske izvještaje o atentatu...Mnogima su suze u očima.

Jackie Kennedy, snimana izbliza u trenutku kada je Lyndon Johnson položio predsjedničku zakletvu u predsjedničkom zrakoplovu izgleda posve izgubljena, odsutna i nesvjesna situacije. Na zidu u muzeju, pored te fotografije ostaje zapisano da je bila uz novog predsjednika dok je polagao zakletvu, a onda se povukla u stražnji dio predsjedničkog zrakoplova, nježno milujući lijes u kojem je bilo mrtvo tijelo njezinog muža.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 11:00