Dok posljedice ruske odluke osjeća cijeli svijet, Ukrajinci su učinili dosad neviđeno: Snimke su otkrile pravu istinu

Petak 4. kolovoza ujedno je i 527. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, u kojoj se na istoku, jugoistoku te jugu idućih dana očekuje novi toplinski val. Ipak, usprkos relativno dobrom vremenu tijekom čitavog ovog tjedna, borbena situacija je poprilično statična. Konkretno, uz topničke duele uzduž čitave granice Ukrajine i Rusije te bojišnice, bilježi se i niz kopnenih djelovanja – iako s relativno malo konkretnih rezultata. U oblasti Zaporižje ukrajinske snage i dalje nastoje pritiskati agresora – posebice južno od Orihiva (sjeverno, istočno i jugoistočno od ruskog uporišta Robotine), ali i južno od Velike Novosilke, gdje borbe posebno bjesne oko nedavno oslobođenog mjesta Staromajorske i obližnjeg ruskog uporišta Urožaine. Jednako tako se zadnjih dana bilježilo i pokušaje ukrajinskog napredovanja kod Vugledara (u naselje Mikilske Dače, oko 2,5 km južno) – dok se bojišnica usprkos svakodnevnim sukobljavanjima nije bitnije micala ni oko grada Donjecka (potez Novomihailivka-Pobjeda-Marinka-Krasnogorivka-Nevelske-Pervomaiske-Avdiivka).

Prilično je nejasno stanje i oko okupiranog grada Bahmuta, gdje se zadnjih dana ratovanje posebno koncentriralo južno od grada (potez Klišćivka-Andriivka-Kurdjumivka). Iako su ukrajinske snage ondje zauzele niz uzvisina, te onda navodno od neprijatelja ispraznile sela Klišćivka i Andriivka – neprijateljski položaji s istoka im ne dopuštaju potpuno oslobođenje ovih mjesta. Za to vrijeme izgleda da teku borbe na samim sjevernim prilazima selu Kurdjumivka, na trasi negdašnje pruge Bahmut-Gorlivka, dok nema nikakvih vijesti ni o stanju koji kilometar južnije, oko sela Ozarjanivka (kod kojeg je još jedan kopneni prijelaz preko kanala „Siverski Donjec – Donbas“). Ipak, dok izgleda da ukrajinska strana i dalje ima načelnu inicijativu oko Bahmuta, bitno je dinamičnije stanje ponešto sjevernije, oko rijeke Siverski Donjec te sjeverno od nje prema ruskoj granici.

Kod Siverskog Donjeca zadnjih se dana borbe vode kako kod Bilogorivke, tako i sjeverno od rijeke oko okupiranog grada Kremina. U čitavoj toj zoni traje ruski pritisak koji se koncentrira na područje Serebrjanske šumarije – šumski prostor južno i jugozapadno od Kremine pa do rijeke Siverski Donjec. Ondje se izvori radikalno razilaze pa dok Rusi tvrde kako napreduju, ukrajinski izvori s ponosom navode da su pokušaji agresorskog napredovanja bilo minimalni ili zaustavljeni. Izgleda da je ukrajinski protunapad uvelike Ruse vratio na početne pozicije i oko 37 km sjeverozapadno, uz rijeku Žerebec (oko 13 km zapadno od okupiranog grada Svatove, u prostoru sela Sergiivka i Novojegorivka).

Dapače, izgleda da su u tijeku i slične borbe oko 10 km sjeverozapadno od okupiranog grada Svatove, gdje ukrajinska strana nastoji vratiti pozicije na potezu sela Stelmahivka-Novoselivske, u prostoru od rijeke Žerebec do ceste P-07 Kupjansk-Svatove. U međuvremenu, nije do kraja jasno ni što se posljednjih dana događalo oko 30 km dalje na sjeverozapad – oko ukrajinskog uporišta Kupjansk na rijeci Oskil. Ondje se također prije nekoliko dana bilježilo ruska nastojanja za osvajanje šumskih prostora i zaselaka sjeveroistočno od Kupjanska ne bi li se ondje izbilo na rijeku Oskil te se približilo samom Kupjansku – no izgleda da su ukrajinska pojačanja te planove pomutila, a odlučni protunapadi još i odbacili agresora prema početnim položajima.

Dronovi, dronovi, dronovi

Nakon više valova raketnih napada, posljednji dani u Ukrajini i Rusiji ipak protiču u znaku raznih bespilotnih borbenih sustava. Tako se u ranim satima utorka 1. kolovoza s ruske strane bilježilo napade na grad Harkiv kamikaza-dronovima Shaheed-136/131 (od njih 10 je većina izgleda bila srušena, iako su zabilježena i tri pogotka u civilnu infrastrukturu).

No bitno je više u javnosti tog jutra odjeknuo ponovljeni ukrajinski napad bespilotnim letjelicama na Moskvu – u kojem su od tri letjelice dvije bile oborene djelovanjem protuzračne obrane, dok je jedna opet udarila u kompleks Moskva-City, i to u istu zgradu koja je pogođena i u nedjelju 30. srpnja. Usprkos službenim navodima o njenom „presretanju sredstvima elektroničkog ratovanja“, ona je oštetila prostore 21. kata staklenog nebodera u kojem su prostori brojnih ruskih državnih ministarstva, a privremeno je bio obustavljen i promet na obližnjem moskovskom aerodromu Vnukovo. Kasnije tijekom jutra bio je i ukrajinski napad bespilotnim letjelicama na prostor ratne luke Sevastopolj, koji navodno nije imao učinka.

Dan kasnije, srijedu 2. kolovoza, od ranog su jutra u Ukrajini obilježili masovni napadi ruskih kamikaza-dronova. Kako se čulo, preko 20 takvih letjelica lansirano je iz tri smjera (ponešto neuobičajeno - istodobno iz Kurske oblasti sjeverno od Ukrajine, kod Primorsko-Akhtarska jugoistočno od Ukrajine i s poligona Chauda na Krimu) prvenstveno prema Kijevu i Odesi. Iako su 23 te letjelice bile oborene, čulo se i o masivnim štetama na lučkoj infrastrukturi u regiji Odesa – posebno u ukrajinskoj luci Izmail na Dunavu.

Dok su u svijet išle slike razrušenih silosa i terminala za izvoz žita (oko 40.000 tona žitarica direktne štete), ruska je strana pričala kako se ondje uništilo „bazu za popravak plovila Oružanih snaga Ukrajine, lokaciju stranih plaćenika i opreme, te skladište nafte”. Čija je verzija vjerojatnija pokazuje i činjenica da su ti napadi na svjetskim tržištima pšenice odmah doveli do porasta cijena od oko 4 posto, a zatim i za još 2,5 posto nakon nekoliko sati. Riječ je o praktičnim posljedicama niza ruskih napada na ukrajinsku infrastrukturu za izvoz žitarica, koja je posebno na meti od izlaska Ruske Federacije iz tzv. „Žitnog sporazuma“ 18. srpnja – čime se nabrzinu eliminiralo oko 40 posto ukrajinskog izvoza žitarica u usporedbi s lipnjem ove godine.

Noć kasnije, odnosno u rano jutro četvrtka 3. kolovoza, ruska strana je lansirala 15 kamikaza-dronova Shaheed 136/131 sa sjevera, iz regije Brijansk – koji su svi bili uspješno srušeni (desetak iznad Kijeva). Navodno se tu radilo o dijelu kvote od barem 1.961 drona „Shaheed“ do sada oborenih s ukrajinskog neba, uz što se tog četvrtka bilježilo i još 7 uspješno srušenih izviđačkih bespilotnih letjelica agresora. Jednako tako se iz ruskih izvora moglo čuti o rušenju 6 nepoznatih bespilotnih letjelica u regiji Kaluga, na putu od sjevera Ukrajine prema Moskvi, koje su sve pale djelovanjima ruske protuzračne obrane.

Na to su se danas ujutro, u petak 4. kolovoza, nadovezale i vijesti o rušenju 13 bespilotnih letjelica iznad okupiranog Krima (10 sredstvima protuzračne obrane i još 3 elektroničkim ratovanjem) – dok su pravu senzaciju izazvale vijesti o noćnom napadu ukrajinskih besposadnih plovila na rusku pomorsku bazu Novorosijsk na Crnome moru, oko 120 km istočno od Krima. Iako su u prvim vijestima ruske vlasti tvrdile kako su oba ukrajinska plovila bila „vizualno otkrivena i uništena vatrom iz standardnog naoružanja ruskih brodova koji su čuvali vanjski rub mornaričke baze“ – objavljene snimke sa samih plovila ispričale su kompletno drugačiju priču.

Naime, s kamera jednog od tih plovila vidio se njihov noćni prilaz u luku, a onda i pogodak u sredinu lijevog boka ruskog desantnog broda „Oljenjegorski gornjak“, petog plovila iz okvira Projekta 775 (NATO oznaka Ropucha). Prema kasnijim snimkama, teško na bok nagnuto plovilo barem 4 ruska remorkera teglila su u luku, nastojeći spriječiti njegovo potonuće. Dakle, riječ je o prvom potvrđenom rezultatu napada ukrajinskih besposadnih plovila s bojnom glavom (navodno oko 450 kg), o čijim se neuspješnim napadima ili nepotvrđenim pogodcima već mjesecima periodično sluša.

Bjelorusija i Rusija, prijatelja dva

Dok svi gledaju loše vijesti za Rusiju s Crnoga mora, na Baltiku traje u srijedu 2. kolovoza započeta ruska pomorska vježba „Ocean Shield 2023“ – u kojoj pedesetak plovila, oko raznih 30 zrakoplova te oko 6.000 vojnika vježba obranu u prostoru koji ulaskom Finske i Švedske u Sjevernoatlantski savez sve temeljitije postaje „NATO jezero“. No takvi detalji nisu omeli Rusku Federaciju, baš kao što ni njihova saveznica Bjelorusija ne vidi nikakvih problema u dolasku boraca negdašnjeg privatnog poduzeća „Wagner“ u tu Rusiji susjednu državu.

Riječ je o novosti koja je tijekom zadnjih mjesec dana pokrenula ozbiljna događanja među susjedima Bjelorusije, posebno nakon naznaka njihova rasporeda na granice s Poljskom ili u područje koridora Suwalki, koji između Bjelorusije i ruske enklave Kalinjingrad povezuje Poljsku s Litvom. Zbog „Wagnera“ ionako napete odnose dodatno je pokvario vjerojatni upad dva bjeloruska helikoptera u poljski zračni prostor ovog utorka, 1. kolovoza – iako se o tome zadnjih dana lome koplja, budući da Bjelorusija tvrdi kako se taj incident uopće nije dogodio.

Za razliku od toga, Poljska je tim povodom održala sastanak Odbora za nacionalnu sigurnost i obranu, u pogranični je prostor prebacila borbene helikoptere, a incident je prijavljen i NATO savezu. Uz to je ozbiljno odjeknula i izjava latvijskog veleposlanika pri NATO-u kako će se sve provokacije u koje budu uključeni plaćenici privatnog vojnog poduzeća stacionirani u Bjelorusiji smatrati akcijama koje direktno podupire vodstvo Rusije, o čijoj se tu paravojnoj postrojbi zapravo i radi.

Dok je veo definitivno pao s boraca „Wagnera“, koje se opremalo iz vojnih zaliha i posredno plaćalo novcima ruskog Ministarstva obrane, tek treba vidjeti kako će u praksi izgledati uspostava ruskih graničnih jedinica za samoobranu – koje uspostavljaju pojedine ruske pokrajine uz granicu s Ukrajinom. Iako se o njima priča već duže, izgleda da su te grupacije tek nedavno počele zaprimati vatreno oružje, bespilotne letjelice i motorna vozila - navodno sve pod punim nadzorom državnih kontrolnih mehanizama. Ruske regionalne vlasti duže su tražile pravnu osnovu za uspostavu ovakvih postrojbi, što je bilo djelomično riješeno tek početkom srpnja ove godine.

U regiji Belgorod takve postrojbe obuhvaćaju oko 3.000 ljudi, organiziranih u 8 bojni „teritorijalne samoobrane“. U regiji Kursk tim je okvirom navodno obuhvaćeno i nekoliko postrojbi žena-dragovoljaca u okviru postrojbi „protuterorističke obrane“, koje se također krenulo aktivno naoružavati.

Uza sve to, Ruska Federacija intenzivno prikuplja i ljudstvo za ugovornu vojnu službu na ratištima Ukrajine. Kako se čulo od Dmitrija Medvedeva, od 1. siječnja ove godine pa do 3. kolovoza u vojsku po ugovoru Ruske Federacije primljeno je ukupno 231.000 ljudi. Imajući na umu da je isti izvor još 4. srpnja izjavio da je stanje broja novih ugovornih vojnika u 2023. godini 185.000 ljudi, vidi se da je u ovih mjesec dana ta kvota uvećana za oko 46.000 ugovornih vojnika, odnosno gotovo pa 1.500 ljudi dnevno. Ne bi li našli ljudstvo, a da ujedno ne bude ponovne masovne mobilizacije koja bi izazvala šire društveno nezadovoljstvo, bilježi se novo intenzivno rusko novačenje po zatvorima (muškim i ženskim).

Uz to se čulo i o oglasima za rusku vojnu službu u pojedinim državama bivšeg Sovjetskog saveza – gdje se tako u Kazahstanu navodno dragovoljcima nudi jednokratna isplata 5.300 USD, uz mjesečnu plaću od 190.000 rubalja (gotovo 2000 USD mjesečno) te razna dodatna plaćanja po ugovoru. Za to vrijeme, dok država tako na sve zamislive načine skuplja borce za „specijalnu vojnu operaciju“ u Ukrajini, a Vladimir Putin počinje zagovarati da svi ruski dužnosnici moraju voziti samo domaće automobile - ruska propaganda po istočnoj Europi širi priče o predstojećim općim mobilizacijama što je ove srijede, 2. kolovoza, na svojim internetskim stranicama čak službeno demantiralo Ministarstvo obrane Slovačke Republike.

Ruske izvoz energenata i sankcije

Pri tome nije sve tek u propagandi i informacijskom ratovanju jer ima ponešto i u ekonomiji. Naime, nema dileme da se Ruska Federacija zadnje vrijeme uspjela barem dijelom dovinuti funkcioniranju pod sankcijama. Još sredinom lipnja bilježilo se prve isporuke ruske nafte po sniženim cijenama u Pakistan, dok je i njima susjedna Indija svoj uvoz nafte iz Rusije povećala oko 10 puta tijekom zadnjih godinu dana – od oko 2 posto na ovogodišnjih oko 20 posto (oko 1,95 milijuna barela dnevno), s planom daljnjeg povećanja na oko 30 posto u idućoj godini ako aktualne cjenovne i političke okolnosti potraju – čime je zamijenjen dosadašnji indijski uvoz iz Iraka i Saudijske Arabije. Time je Ruska Federacija prvi put ušla među prva tri vanjskotrgovinska partnera Indije (gdje je i nadalje prva Kina, pa onda Sjedinjene Države čiji je udio u zadnjih godinu dana padao dok je ruski udio strelovito rastao).

Usprkos takvim uspjesima, prihodi ruskog proračuna od nafte i plina su za prvih 6 mjeseci ove godine pali za 47 posto (na oko 3,38 trilijuna rubalja) u odnosu na prošlu godinu. Među ostalim, rezultat je to i međunarodnih kontrola maksimalne cijene ruske nafte čije je kršenje postupno iz prometa eliminiralo i niz tankera pojedinih prijevoznika – pa onda time Rusiji ograničavalo ionako smanjene prihode. U lipnju ove godine je takvo smanjenje navodno iznosilo oko 600.000 barela, na ukupno oko 7,3 milijuna barela izvoza, što je najniža takva cifra od ožujka 2021. godine.

Tome nije pomogla ni činjenica kako se i Španjolska odlučila i nadalje kupovati ruski plin temeljem dugoročnih ugovora iz 2018. godine. Dapače, za Španjolsku je Rusija tijekom ovoga lipnja postala dobavljač plina broj jedan – s oko 26,8 ukupno kupljenih količina LNG-a, dok je na drugom mjestu bio Alžir (21 posto), a na trećem SAD (18,5 posto). Sličnu je odluku nedavno donio i OMV iz Austrije, istom ugovornom podlogom koja daje bolje uvjete od tržišnih – barem do obustave rada plinovoda kojima Gazprom preko Ukrajine još doprema plin u Europu. Riječ je o transportnom poslu sklopljenom 2019. godine s trajanjem do kraja 2024. godine - čije produljenje je teško očekivati u ovim ratnim okolnostima, a kojim je još u svibnju ove godine Austrija dobivala oko polovicu svog ukupnog plinskog uvoza.

Iako su u ovakvim ratnim okolnostima i Sjedinjene Države nastavile u Rusiji kupovati obogaćeni uranij (oko milijardu USD prihoda godišnje) – dodatne sankcije postupno stežu obruč oko Rusije. Ozbiljan učinak će tu vjerojatno imati odluka koncerna General Electric koji je od 19. lipnja prestao servisirati plinske turbine u termoelektranama širom Rusije, baš kao što je i sredinom srpnja zbog sve oštrijih međunarodnih sankcija iz Rusije otišao i koncern SLB (bivši Schlumberger), najveća svjetska naftna servisna tvrtka – najavivši prekid tamošnje isporuke svojih proizvoda i usluga.

Ujedno se tiho sužava i opseg međunarodnih mehanizama za devizna plaćanja dostupnih Ruskoj Federaciji – budući su nakon izbacivanja iz sustava SWIFT američke sankcije sada potakle niz banaka da Rusiju krenu isključivati i iz sustava Unistream. Taj sustav, koji je bio posebno popularan među državama bivšeg ZND-a, najednom se našao uvelike odrezan u Armeniji, Gruziji, Kazahstanu i Uzbekistanu – gaseći time jedan od posljednjih kanala dostupnih Rusima za povlačenje novčanih sredstava u inozemstvo. Za to vrijeme, temeljem intenzivnog ratovanja u Ukrajini, ipak rastu ruski izdaci za obranu (za oko 9 posto od 2022. godine, prema podacima instituta SIPRI iz Stockholma), čime je Ruska Federacija izbila na treće mjesto u svijetu s oko 86,4 milijarde USD procijenjenih godišnjih vojnih troškova.

Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize