VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Dronovi siju strah po Rusiji, ali Rusi se primiču ključnoj točki: ‘Na 4 km su, a onda kreću problemi!‘

Dok u Rusiji eksplodiraju vojna skladišta, u Ukrajini sve žešće borbesti

Igor Tabak; ruski vojnik pokraj haubice; ukrajinski vojnik gleda na bojište
 

 Davor Pongračić/cropix/profimedia/

Subota 21. rujna ujedno je 941. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, državi koja nakon nekoliko dana promjenjivog i hladnijeg vremena ulazi u topliji početak tjedna s malo padalina. Dakle, ne bi trebalo biti redukcija struje, ali se nastavlja sušno razdoblje pogodno za izbijanje velikih požara (posebno nakon svakog većeg djelovanja topništva ili bespilotnih letjelica). Pri tome, ruska je strana nastavila provoditi zračne napade na ukrajinsku energetsku infrastrukturu, a uništenja pojedinih trafostanica i dalekovoda bila su odgovorna za brojne nestanke struje širom države. Usprkos užurbanih radova, još je itekako neizvjesna i energetska situacija tijekom nadolazeće zime – u kojoj se mogu čuti najave redukcija u trajanju od 4 do 18 sati dnevno, s upitnim i grijanjem u pojedinim regijama. Prema EU procjenama, Ukrajini treba oko 17 GW proizvodnje struje za prebroditi zimu, a fokus je na popravku oko 2,5 GW iz oštećenih termoelektrana, dok bi još oko 2 GW trebala biti osigurana izvozom struje iz Europske unije u Ukrajinu, što se zajedno procjenjuje na oko 25 posto potreba.

Uz to, u tijeku je i slanje oko 10.000 generatora i transformatora, kao i mobilnih plinskih turbina te solarnih sustava kojima se nastoji raspršiti tamošnju proizvodnju struje, za što je EU izdvojila još 160 milijuna eura pomoći, od čega oko 100 milijuna iz prihoda od sankcijama zamrznute ruske imovine. Ukupno bi po toj osnovi Ukrajina uskoro trebala dobiti još oko 35 milijardi eura zajma od Europske unije, te još oko 10 milijardi USD iz Sjedinjenih Američkih Država temeljem konzultacija na razini skupine G7. Još je otvoreno i pitanje daljnje vojne pomoći SAD, čijih je gotovo 6 milijardi USD ostalo blokirano u sukobu između stanja u skladištima Pentagona i birokratskih procedura Kongresa. Kako tu teško dolazi do brzih promjena, a neposredno se bliži kraj američke fiskalne godine 30. rujna – izgleda da početkom nadolazećeg tjedna treba očekivati najavu velike donacije naoružanja, čiji bi se sadržaj onda isporučivao odgođeno, kada to stanje u vojnim skladištima SAD dopusti.

Dok niz zemalja postupno steže sankcije oko Ruske Federacije i njenih najbližih saveznika, izgleda da u Europskoj uniji još nema sloge oko novog paketa sankcija – ipak, moglo se barem registrirati diplomatske napore da Kazahstan, Uzbekistan i Armenija smanje svoju pomoć Rusiji kroz zaobilaženje već postojećih sankcija. Tu se posebno upozorava na neželjeni promet roba tzv. „dvojne namjene“, koje i preko Kine često cure do ruske vojne industrije, o čemu sad EU pojačano prikuplja podatke i uspoređuje mjere s onima Sjedinjenih Država. Jednako tako je pojačan i pritisak na SAD da dopuste korištenje zapadnog dalekometnog oružja doniranog Ukrajini po ciljevima duboko u Ruskoj Federaciji – o čemu je Europski parlament 19. rujna donio i posebnu rezoluciju (425 „za“, 131 „protiv“ i 63 suzdržana), odmah dočekanu u vrhu ruske politike kao „poticanje Trećeg svjetskog rata“.

Riječ je tu o borbenoj metodi koja bi trebala dodatno otežati rusku vojnu logistiku, natjerati agresore na decentralizaciju skladišta streljiva te produljenje dostavnih te napadnih pravaca – u najboljem slučaju slično promjenama kakve je bliže bojišnici izazvala donacija preciznih raketnih sustava HIMARS sredinom 2022. godine. Naravno, o svemu tome bit će poprilično govora tijekom nadolazećeg tjedna u New Yorku, na Općoj skupštini UN koju će pohoditi i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, kao i u Washingtonu – gdje bi se Zelenski trebao 26. rujna susresti s američkim predsjednikom Bidenom, a onda odvojeno i s njegovom potpredsjednicom Kamalom Harris te njenim predsjedničkim protukandidatom Donaldom Trumpom. Na stolu bi trebao biti ukrajinski „Plan za pobjedu Ukrajine u ratu s Rusijom“, dokument o očekivanjima Ukrajine od Zapada u nadolazećih nekoliko mjeseci (prvenstveno od SAD, do tamošnjih predsjedničkih izbora zakazanih za 5. studenog). Za to vrijeme NATO savez je ustanovio kako 2 posto BDP-a za obranu zemljama članicama (cilj koji Republika Hrvatska nikako da dostigne) više nije dovoljno, već u modernim okolnostima treba povećati ulaganja.

Među ostalim se smjernice za takve investicije od 10. do 20. rujna vidjelo i na testiranjima u Nizozemskoj, gdje je 450 sudionika iz 19 NATO članica i tri partnerske države ispitivalo sposobnosti dostupnih anti-dron sustava. U aktivnosti nazvanoj C-UAS TIE 24 (skraćeno od „Counter-Unmanned Aircraft System (C-UAS) Technical Interoperability Exercise (TIE)“) sudjelovali su po prvi puta i predstavnici iz Ukrajine, države koja je danas na samoj oštrici raznolikih djelovanja besposadnih sustava – omogućujući saveznicima učenje iz njihovih terenskih iskustava pod okriljem NATO agencije za komunikacije i informacije (NATO Communications and Information Agency – NCIA).

image

Volodimir Zelenski i Joe Biden tijekom sastanka u rujnu 2023. godine

Jim Watson/Afp

Tim temeljem moglo se zadnjih dana čuti i o dodatnim donacijama NATO/EU partnera – dok poneke europske države prema Ukrajini usmjeravaju topničko streljivo kupljeno u Indiji (što je dovelo i do diplomatskih problema s Rusijom) – od same EU se očekuje da do kraja 2024. dostigne proizvodnju od oko 1,4 milijuna granata kalibra 155 mm (naravno, ako opet želje ne prestignu realnost). Prije sedam dana je donacijom iz Danske bilo isporučeno 18 samohodnih haubica Bogdana kalibra 155 mm iz ukrajinske proizvodnje, dok će do kraja godine iz Danske pristići i nova tranša rabljenih borbenih aviona F-16, zajedno s paketom pomoći vrijednim oko 64 milijuna eura za energetiku, vodoopskrbu i obnovu kritične infrastrukture. Do kraja rujna ipak bi u Ukrajini trebao osvanuti i drugi protuzračni sustav SAMP/T iz Italije, u toku su i napori u Njemačkoj da se ipak osiguraju dodatna proračunska sredstva za ostatak ove godine – za daljnje pošiljke opreme, ali i rezervnih dijelova za održanje operativnosti već isporučene opreme. Bez obzira na to, iz Njemačke bi u iduća dva mjeseca trebalo pristići prvih šest od 12 dodatno obećanih samohodnih haubica PzH2000, a 19. rujna se čulo i o isporuci dodatnog paketa vojne opreme – 61.000 granata 155 mm, 22 tenka Leopard 1A5, 3 protuzračna oklopnjaka Gepard, 5 gusjeničara Bandvagn 206 (BV206) i jedan teški gusjeničar tipa Warthog – sve to uz još oko 50 milijuna eura za liječenje ranjenih ukrajinskih boraca u Njemačkoj.

Iz Švicarske se čulo o doniranju 68,1 milijuna USD do 2028. godine za digitalizaciju u zdravstvu, razminiranje i ponovno pokretanje ukrajinske Državne službe za statistiku – dok s Baltika pristiže i konkretnija pomoć. Naime, Latvija se obvezala isporučiti još gusjeničara CVR(T) kupljenih u Velikoj Britaniji (prvotna kvota od 123 vozila krenula se dostavljati u ratama još od 2015. godine, a sad ih ima i dodatno), dok Litva za ovu godinu planira još 40-50 milijuna eura pomoći. Oko 10 milijuna od toga ići će u financiranje ukrajinske proizvodnje raketnih dronova „Paljanica“, te nabavu radara i protuzračnih sustava kratkog dometa sa svjetskog tržišta. Posebno je zanimljivo kako se pri tome pristupilo i proizvodnji litavskih dronova za Ukrajinu – gdje se domaćim proizvođačima postavilo kao uvjet prolazak ukrajinskih testova radio-elektroničke borbe. Nakon prvih odlazaka na terensko testiranje, u kojima nijedna tvrtka nije prošla, postupanje po preporukama i dorada tehnologije postigla je da u drugom navratu testiranja pet od šest kompanija uspješno prođe test i onda potpiše ugovore o proizvodnji (s prvim isporukama takvih letjelica krajem ovoga mjeseca). Naravno, time se onda dobilo bolju opremu i za opremanje vlastitih snaga, temeljem iskustava s aktivnog bojišta.

A Ukrajina?

Dok su tijekom zadnjih godinu dana uspjeli i mimo ruske Crnomorske flote morskim putem izvesti preko 70 milijuna tona tereta (do ukrajinskih je luka prošlo preko 2.500 teretnih brodova) – nažalost, i dalje traju intenzivne borbe i zračni napadi. Tako se u danu pod normalno bilježi i više od 100 ruskih vođenih zrakoplovnih bombi po raznim ukrajinskim ciljevima, čemu se često onda dodaje i napade raznolikim tipovima raketa te lansiranje valova kamikaza-dronova. Tako se i u četvrtak 19. rujna čulo o ispuštanju skoro 90 vođenih bombi – od kojih su neke pogodile i veliki starački dom u gradu Sumi. Naravno, takvi su napadi bitno manje efikasni bez neprijateljskih agenata na terenu – bilo da se radi o hvatanju građana koji je navodio napade vođenim bombama u Harkivu, četvorici Ukrajinaca koje se uhvatilo kako pripremaju bombaške napade po Kijevu i Lvivu (bombe u obliku paketa čaja ostavljenih u hipermarketima), ili grupa koje su za četvrtak 19. najavljivale terorističke napade po školama u Lvivu. Svima njima je, među ostalim, zajedničko da sa svojim nalogodavcima iz Rusije obično komuniciraju putem društvenih mreža, često Telegrama – koji je od petka 20. rujna zabranjen za zaposlenike državnih tijela Ukrajine na njihovim službenim komunikacijskim uređajima i u neposrednoj okolici objekata kritične infrastrukture na tamošnjim radnim računalima.

image

Ukrajinski vojnici kod Pokrovska

Aa/abaca/abaca Press/profimedia/Aa/abaca/abaca Press/profimedia

Za to vrijeme Ukrajina navodno u prosjeku mjesečno regrutira oko 6.500 dragovoljaca za borbene i neborbene dužnosti – dok je operacija u ruskoj regiji Kursk navodno s raznih dijelova bojišta u Ukrajini prema Rusiji „odvukla“ oko 40.000 agresorskih vojnika. Iako se temeljem navodno zarobljenih ruskih vojnih dokumenata zadnjih dana nagađalo kako su Rusi unaprijed znali za tu ukrajinsku operaciju pokrenutu 6. kolovoza, ostaje činjenica da se za nju nisu uspjeli pripremiti, kao što već gotovo dva mjeseca ne uspijevaju ni izbaciti Ukrajince sa svog državnog teritorija kod Kurska. Uz sve drugo, nisu tu mnogo pomogle ni propagandne operacije poput ovotjednog potencijalnog slanja dva militarizirana električna vozila Tesla Cybertruck prema fronti – kojima već neko vrijeme Čečeni privrženi Ramzanu Kadirovu paradiraju u nedostatku konkretnih borbenih učinaka. Nažalost, nisu tu konkretno pomogle ni izjave poljskog ministra vanjskih poslova Radosława Sikorskog o tome da bi u okviru nekakvih budućih pregovora Ukrajine i Rusije prostor okupiranog Krima mogao biti „prebačen pod mandat UN-a“ – dok su takve ideje sami Ukrajinci doživjeli kao potkopavanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta aktom koji narušava jedinstvo saveznika u potpori Ukrajini, još je zanimljivije bilo čuti reakcije na tu ideju s ruske strane. Naime, ondje se na ideje o mandatu UN-a nad jednim od prostora u Ukrajini, koji su okupirali i „prisajedinili“ Rusiji, reagiralo prijedlogom o prebacivanju pod mandat UN-a i „teritorija moderne Poljske, u cijelosti ili djelomično“, s najavama da bi se potom ondje moglo provesti i „referendum o vlasništvu“ (sve uz podsjećanje na podjelu Poljske paktom Molotov-Ribbentrop 1939. godine). U svjetlu takvih reakcija, ne čude ni vijesti kako je Sikorski svoju ideju službeno povukao 20. rujna, uz napomene kako se tu ionako radilo o „hipotetskoj raspravi među stručnjacima“ na jednoj konferenciji – zaboravljajući pri tome da ministri vanjskih poslova uvijek govore u ime države.

Stanje na bojištima – ruska regija Kursk

Jednako kao i u samoj Ukrajini, i na prostoru jugozapada ruske regije Kursk nastavljene su žestoke borbe praćene ruskim topničkim djelovanjima i učestalim korištenjem vođenih zrakoplovnih bombi bez obzira na vlastite preostale civile – posebno u zoni jugozapadne ruske ofenzive započete u utorak 10. rujna. Doduše, malo je tu jasnih i nedvojbenih informacija – što dobro ilustrira i situacija oko ruskog pograničnog sela Uspenovka. Iako se 16. rujna čulo službene tvrdnje ruskog Ministarstva obrane o njegovom preuzimanju iz ruku Ukrajinaca – većina ruskih izvora je tek u petak 20. rujna ponosno navela ulazak ruskih snaga u to naselje. Upravo zato je teško uzeti i kao nedvojbene ruske tvrdnje s kraja 18. rujna kako je oko 5 km sjeveroistočno od Uspenovke uspjelo probijanje zadnjih desetak dana uspostavljene ukrajinske obrambene linije – te onda i ulazak Rusa u naselja Darino te Nikolaevo-Darino na rijeci Snagost. Ipak, dok se na jugozapadu borbene zone u regiji Kursk klima krajnji južni dio ukrajinske obrane, izgleda da se zahvaljujući protunapadima itekako drži njen središnji te gornji dio u selima Pokrovskij, Tolstij Lug i Ljubimovka na sjeveru (bez obzira na pokušaje ruskog ulaska u ovo selo kako sa zapada, tako i sjeverozapada, iz smjera ruskog grada Korenjevo).

Pri tome, nije jasno ni je li Rusima uspjelo kroz šumska područja zaobići spomenuti sjeverni kraj ukrajinske obrane kod Ljubimovke – budući se na mahove spominjalo i borbe kod sela Zelenji Šljah oko 3 km zapadno od Ljubimovke. Još je manje jasnih informacija iz pozadine čitave ove ruske ofenzive – gdje od 11. rujna traje dodatni ukrajinski prekogranični upad kojim se pokušalo omesti ruska napadna djelovanja i ugroziti njihovo okružno središte Gluškovo. Iako ruski izvori navode samo borbe u zoni uz granicu (ne priznajući ni okupaciju sela Veseloe, oko 4 km od granice) – pojedini ukrajinski izvori spominju bitno širi prostor borbi u ruskom zaleđu. Ne samo da je riječ o obrani samih južnih prilaza gradu Gluškovo od dijela 155. brigade ruskih marinaca (oko 10 km od granice), već se navodi i ukrajinsko napredovanje oko pograničnog lokaliteta Medveže, oko 4 km na sjeveroistok u Vrtnu zadrugu Gluškovo ili oko 6 km na jugozapad do Elizavetovke. Svemu je tome malo potvrde iz geolociranih materijala ili službenih izvora.

image

Ruske vojne snage u Kursku

Tass/ddp Usa/profimedia/Tass/ddp Usa/profimedia

Samo je malo jasnija situacija na sjevernoj strani ukrajinske borbene zone u regiji – gdje se izgleda drži nedavno dostignuta ukrajinska linija Vetreno-Žebolovka-Durovka-Žuravli-Kalinov, usprkos spomena borbi oko sela Kremjanoe (koje se ponekad spominje kao okružena enklava ruskih snaga). Slična je situacija i na sjeveroistoku, gdje se s ruske strane i dalje spominju borbe oko sela Novaja Soročina i Malaja Loknja – koja se navodilo kao ruske enklave da bi ih onda Ukrajinci navodno zauzeli, pomičući bojišnicu nekoliko km na sjever i sjeveroistok. Ipak, oko 8 km istočnije i dalje govorimo o liniji fronte od sela Ruskoe Porečnoe preko Kosice do Čerkaskoe Porečnoe, i onda još oko 5,5 km južno do sela Martinovka, koje je u ukrajinskim rukama i pod napadima sa sjeveroistoka (iz pravca sela Kruglik). Iz ovog se prostora izgleda zadnjih dana granatiralo i desetak kilometara sjeveroistočno smješteno rusko okružno središte Boljšoe Soldatskoe u kojem je oštećena plinska distribucijska stanica. Južnije od svega toga čulo se o borbama istočno od sela Mihailovka, kao i na potezu od Ruskaje Konopelke do Čerkaskaje Konopelke – da bi desetak km od tog ukrajinskog uporišta pa do međunarodne granice bilo obilježeno nastavkom ukrajinskog odbijanja ruskih napada preko rijeke Psjol, kako prema selu Plehovo, tako i nedaleko 5 km istočnijeg sela Borki (u koje su Rusi nanovo ušli 16. rujna). Zadnjih dana se učestalo granatiralo i pozadinu ovih borbenih linija, s posebnim naglaskom na širi prostor okupiranog okružnog središta Sudža, te ukrajinsku regiju Sumi.

Stanje na bojištima - Ukrajina

Za razliku od početka tjedna, koji je bio obilježen lošijim vremenom i privremenim smanjivanjem ritma borbenih operacija –dolazak boljeg vremena krajem tjedna opet je ubrzao žestinu sukobljavanja. Ipak, to se tek donekle odnosi na sjever Harkivske oblasti, gdje su nastavljeni relativno učestali ruski napadi u okolici ukrajinskog naselja Lipci, te posebno oko 40 km istočnije – kod Vovčanska i njegovog istočnog prigradskog sela Tihe. U svemu tome bilježeni su tek minimalni utjecaji na tijek bojišnice – baš kao i oko 80 km dalje na jugoistok, kod Kupjanska (posebice oko sela Sinkivka i Petropavlivka, te nedaleko Stepove Novoselivke i Kislivke). Ipak, ondje treba posebno napomenuti nastavak ruskih napredovanja u zoni oko okupiranog sela Pišćane Donje, gdje agresori ustrajno jačaju pozicije i polagano se primiču rijeci Oskil na zapadu. Njihovi krajnji položaji sada su oko 4 km istočno od rijeke i oko 2 km od niza ukrajinskih sela uz rijeku (posebno Gluškivka i Krugljakivka) – što je već itekako problematično, a moglo bi uskoro postati i bitno neugodnije. Naime, ne samo da se time Rusi približavaju prijelazima preko Oskila, već ovo njihovo napredovanje predstavlja sjevernu prijetnju i ukrajinskim položajima samo malo južnije – gdje se pod sve većim pritiskom nalazi centralno položeno selo Lozova, a o niti visi i niz dosad relativno čvrstih obližnjih obrambenih položaja (na prilazima uvelike okupiranim selima Berestove i Stelmahivka). Sličan pritisak bilježilo se i dalje na jug – posebno u zoni sela Černešćina, Druželjubivka, Grekivka, Makiivka i Nevske – gdje treba posebno spomenuti posljednjih dana vidljiv ruski napredak te gotovo potpuno zauzimanje bitnog ukrajinskog sela Makiivka na istočnoj obali rijeke Žerebec (koja tu uvelike određuje frontu prema jugu i rijeci Siverski Donjec).

Južno od rijeke Siverski Donjec i nadalje se posebno čuje o borbama oko ukrajinskih uporišta Verhnokamjanske, Ivano-Darivka i Viimka – bez da tu ima jasnih dokaza bilo o njihovoj okupaciji (koju je rusko Ministarstvo obrane službeno objavilo 23. srpnja za Ivano-Darivku i 1. rujna za Viimku) ili o točnijem opsegu napredovanja agresora. Slično je i u prostoru zapadno od okupiranog grada Bahmuta, na prilazima ukrajinskom gradu Časiv Jar. Usprkos spomenu nastavka borbi kod Grigorivke (navodno okupirana 10. rujna) i na sjeveroistočnim prilazima samog urbanog prostora Časiv Jara – izgleda da ondje nije bilo većih uspjeha agresora. Nije jasno je li stanje slično i jugoistočno od grada, na prostoru oko ukrajinskog sela Stupočki – kao ni dalje desetak km južno uz trasu vodnog kanala „Siverski Donjec – Donbas“, gdje bi lako moglo biti slabo zabilježenih ruskih prodora zapadno, preko ove ozbiljne prirodne prepreke (recimo, od okupirane Kurdjumivke prema ukrajinskoj Biloj Gori).

Ponešto je ipak jasnija situacija u borbenoj zoni oko ukrajinskog uporišta Toreck. Ne samo da su ondje nastavljeni ruski napadi sjeveroistočno od mjesta, u prigradskom naselju Dačne (uz ukrajinske protunapade u uvelike okupiranom naselju Družba) – već je bilježeno i daljnje napredovanje agresora na prilazu u sam centar Torecka. Kako izgleda, u potpunosti je zadnjih dana okupiran i zapad četvrti visokih stambenih zgrada „Mikrorajon broj 1“ – kao i na potezu prema jugozapadu kompleksi gradske bolnice, Nove pošte broj 1, te Pekarskog kombinata – dok nije jasan status tamošnje kaznionice, koja bi lako mogla biti ukrajinska otporna točka. Južno od toga, izgleda da se ukrajinske snage tek postupno povlače iz šumskog područja istočno od prigradske četvrti Zabalka – ujedno izgleda kako agresori povremeno uspijevaju proći između Zabalke i južnijeg ukrajinskog uporišta u selu Nelipivka pa sve do pred jugozapadnije smješteno selo Šćerbinivka. Inače, južno od Torecka više nema ni naznaka borbama u smjeru okupiranog naselja New York, te fronta od već spomenute Nelipivke ide oko 5 km jugozapadno do Suhe Balke, i onda oko 5 km južno do sela Oleksandropilj.

image

Ukrajinski vojnici u Donjeckoj oblasti

Diego Herrera Carcedo/ANADOLU/Anadolu via AFP

Time dolazimo do razmatranja stanja u široj borbenoj zoni ukrajinskog grada Pokrovska, gdje se i nadalje dobro drži sjeverna obrambena linija na potezu između sela Oleksandropilj-Kalinove-Vozdviženka, pa dalje uz rijeku Kazenji Torec do Novotorecke. Ipak to nije ni glavni smjer ruskog pritiska – koji je samo oko 4 km jugozapadno od sela Novotorecke u petak 20. rujna zabilježio bitan uspjeh okupacijom pretežite većine grada Grodivka, te tamošnjim prelaskom i toka rječice Žuravka. Ovime se agresorima otvara put dalje na zapad prema oko 5 km udaljenom Mirnogradu i njemu obližnjem Pokrovsku – ali ujedno jača i pritisak na preostala jugozapadna ukrajinska uporišta u selima Mikolaivka, Krasni Jar i Kruti Jar, od kojih su posljednja dva nabrojana dodatno ugrožena i sa suprotne strane, ruskim napredovanjem 19. rujna iz okupirane Novogrodivke uz prugu prema Pokrovsku s jugoistoka. Dakle, nakon određene pauze – tu agresori opet kreću pratiti trasu pruge prema Pokrovsku, što im se zadnjih mjeseci redovito pokazivalo uspješnom taktikom.

Južno od krajem kolovoza naglo okupirane Novogrodivke ipak odolijevaju ukrajinski položaji u obrani Marinivke i grada Selidova – koje je zadnjih dana dodatno ugroženo ruskim napredovanjem kroz otvorene prostore sjeverozapadno od grada Ukrainska. Iako je sam Ukrainsk već od početka tjedna uvelike okupiran, izgleda da se na njegovu jugozapadnom rubu održava ukrajinska obrana prema obližnjem selu Cukurine (oko 3 km jugozapadno od Ukrainska). Za sada nema vijesti ni o popuštanju obrane dalje na jugoistok – kako u zoni između Ukrainska i grada Girnik, tako ni dalje na istok po sjevernim prilazima selu Želanne Druge. Doduše, izgleda da se dalje istočno od ovog ukrajinskog uporišta polagano smanjuje izbočenje bojišnice na otvorenim prostorima prema Nevelske (na istok) i Krasnogorivki (na jugoistok) – ali nije jasno kojim ritmom evakuacije branitelja.

Južnije od borbene zone grada Pokrovska razmatramo širu zonu ukrajinskog uporišta Kurahove, koja je posljednjih dana poprište najžešćih sukobljavanja u čitavoj Ukrajini. Ondje ne samo da agresori povremenim masovnijim oklopnim prodorima kroz poljoprivredne krajeve neuspješno nastoji prići preostalim ukrajinskim točkama obrane, već se 19. rujna i službeno čulo o ruskoj okupaciji sela Georgiivka – koje već mjesecima postupno dolazi u ruke agresora, dok su se borbe pomakle u obližnje selo Maksimilijanivka, oko kilometar zapadnije. Ipak, sada je taj prostor (baš kao i potez desetak km na jug do okupiranog naselja Kostjantinivka) poprište posebnog pritiska agresora – koji i južno od spomenute Kostjantinivke ojačava nedavno osvojene pozicije uz lokalnu magistralu O-0532. To je posebno bitno u kontekstu postupnog zaokruživanja oko 13 km na jugozapad smještene ukrajinske tvrđave Vugledar, gdje ruski agresori zadnjih dana jačaju položaje kako (1) u zoni 10. rujna okupiranog sela Vodjane, oko 5 km na jugoistok, tako i (2) oko 10 km na zapad, u zoni sjeverno od 4. rujna okupiranog sela Prečistivka (gdje je i zadnjih dana bilo pomaka bojišnice po otvorenom prostoru prema 5 km sjevernijem selu Novoukrainka i zapadnijoj Zoloti Nivi). Sve to u sjenu stavlja povremene okršaje na ostatku fronte na jugu Ukrajine, kako u oblasti Donjeck tako i Zaporižje – bilo oko mjesta Guljajpolje, na južnim prilazima Orihivu (Mala Tokmačka, Novodanilivka, Novoandriivka, Šćerbaki) ili dalje na zapad kod sela Pjatihatki i Lobkove nedaleko Dnjepra.

Zračni napadi

Dok je srijeda 18. rujna započela ruskim zračnim napadima po regiji Sumi, te gradovima Dnipro, Kropivnicki i Kijev – 52 kamikaza-drona Shaheed-136/131 iz Kurska i s obala Azovskog mora na jugu (46 srušeno, 5 ometeno elektroničkim ratovanjem i jedna vraćena u Rusiju), tri vođene rakete Kh-59/69 (sve navodno neutralizirane) bile su usmjerene prema Mikolajevu i Hersonu na jugu Ukrajine. Ipak, vijest dana predstavljao je ukrajinski napad bespilotnim letjelicama prema ruskoj regiji Tver i mjestu Toropec na jugozapadu te oblasti. Ondje su oko 4 ujutro krenule masivne eksplozije u ogromnom ruskom skladištu streljiva i raketnih sredstava – koje ne samo da su bile idućih sati bilježene kao potresi magnitude između 2 i 3,2, već su prerasle i u požar skladišnih objekata koji ni do danas ujutro nije bio kompletno ugašen. U ovom kompleksu Glavnog raketno-topničkog odjela Ministarstva obrane Ruske Federacije u dimu su nestali deseci tisuća tona ubojnih sredstava, a i sam grad Toropec smješten oko 2 km jugozapadno od skladišta pretrpio je dvadesetak ranjenih, masivne štete te kompletnu evakuaciju stanovništva. Od više desetaka ukrajinskih bespilotnih letjelica, njih je barem 25 bilo srušeno po putu, dok se na kraju govorilo o 15 poletnih eksplozija širom kompleksa skladišta nedavno moderniziranog za oko 35 milijuna eura u režiji generala Dmitrija Bulgakova, zamjenika ruskog ministra obrane koji je ionako u pritvoru zbog istraga o korupciji (i koje će vjerojatno biti proširene istragom o katastrofi u skladištu koje je po novom trebalo biti sposobno izdržati i bitno žešće ugroze, uključujući i nuklearne).

image

Zračni napad na Krivij Rih

Handout/UKRAINIAN EMERGENCY SERVICE/AFP

Četvrtak 19. rujna opet je započeo ruskim napadima na Harkiv (četvrti Ševčenkivskij i Saltivskij) prvo balističkim raketama a onda i vođenim zrakoplovnim bombama, te kamikaza-dronovima na Kijev. Ukupno se bilježilo 42 kamikaza-drona (svi srušeni), tri balističke rakete S-300/S-400 na Harkiv, te jednu vođenu raketu Kh-59/69 lansiranu iznad Zaporižja (također oborena). Tijekom dana se dronovima napadalo i grad Čerkasi, a vođenim zrakoplovnim bombama se gađalo okolinu ukrajinskog grada Kupjanska (12 komada po stambenim dijelovima grada i okolice). U petak 20. rujna takva su djelovanja nastavljena i po Hmeljnickom i gradu Rivne, dok je Donjecka oblast bila gađana s 3 rakete, grad Dnipro vođenom raketom Kh-59 (oborena) – a zabilježeno je i rusko slanje 70 kamikaza-dronova (61 srušena, 9 prizemljeno sredstvima elektroničkog ratovanja). Ujedno se čulo i o posebno intenzivnim zračnim napadima po ukrajinskoj regiji Sumi, a tijekom dana je balističkim raketama gađana Odesa (lučka infrastruktura), te vođenim zrakoplovnim bombama i Harkiv (barem dvije, u dijelovima grada nestalo je struje). Za kraj napomenimo kako se u kasnu večer petka 20. rujna iz ruskih izvora čulo o rušenju brojnih ukrajinskih bespilotnih letjelica iznad ruske regije Brijansk – koje su letjele na sjever, opet u regiju Tver, gdje je na meti stotinjak otposlanih letjelica ovoga puta bilo skladište streljiva samo 12 km južnije od Toropeca. Taj je kompleks na lokaciji Oktjabrskij odletio u zrak prije zore, a spektakularnoj eksploziji većeg dijela tamošnjih 67 skladišnih objekata doprinijelo je i skladištenje dodatnog naoružanja na otvorenom te navodna prisutnost vojnog vlaka nakrcanog streljivom. Istoga jutra, jednako se spektakularnu eksploziju moglo bilježiti i ponešto južnije – u ponešto manjem vojnom skladištu kod sela Kamenij, nedaleko grada Tihoreck u Krasnodarskom kraju, gdje je spektakularno stradalo barem 2.000 tona ubojnih sredstava, dio kojih je navodno stigao i iz Sjeverne Koreje.


Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 17:48