EKSPLOZIVNA ISPOVIJEST INSAJDERA Kako smo Amerikanci i jasagradili temelje Islamske države

Britanski Guardian objavio je ekskluzivnu priču džihadista pod pseudonimom Abu Ahmed koji je novinaru Martinu Chulovu otkrio dosad nepoznate detalje o počecima terorističke skupine ISIS koja je prema njegovim tvrdnjama nastala u zloglasnom američkom zatvoru u Iraku.

Abu Ahmed je ispričao da su ga američki vojnici prebacili u zatvor Camp Bucca na jugu Iraka u ljeto 2004. Glasine o grozotama koje se događaju u toj pustinjskoj tvrđavi tada pod upravom američke vojske širile su se diljem Bliskog istoka poput šumskog požara. Odmah po dolasku, čuvari su ga prepratili kroz labirint hodnika i u otvoreno dvorište opasano zatvorskim zidinama. Ondje je ugledao muškarce u žarkim zatvoreničkim odijelima kako ga fiksiraju pogledima. Odmah je prepoznao nekolicinu.

Prisjetio se kako je strahovao od zatočeničkih dana koji ga ondje očekuju, ali kako tvrdi, njegov boravak u zatvoru bio je daleko ugodniji nego li je ikada mogao očekivati.

Abu Ahmed zatvoren je u zloglasni zatvor Camp Bucca prije jednog desetljeća, a sada je jedan od nekolicine vođa Islamske države. Bori se rame uz rame s radikalnim islamistima koji su zajedno s njim dane provodili iza rešetaka. Poput njega, i ostatak sadašnjih džihadista zgrabili su američki vojnici diljem Iraka, u gradovima poput Bagdada, te ih potrpali po zatvoreničkim kampovima koji su u toj zemlji nicali poput gljiva.

Nevjerojatna prilika

Po dolasku u zatvor, svi su ga upozorili kako je to zaista stravično mjesto, ali korak po korak, svi su shvatili da je ta ustanova pod američkom kontrolom u biti za njih nevjerojatna prilika. Ahmed tvrdi da se nikada ne bi ovako zajedno mogli skupiti bilo gdje drugdje osim u tom zatvoru. To bi, kako kaže, bilo nevjerojatno opasno. Ondje, ne samo da su bili sigurni, već su bili svega nekoliko stotina metara udaljeni od cijelog vodstva al-Qaide.

Upravo je u zatvoru Camp Bucca Abu Ahmed prvi put upoznao Abu Bakra al-Bagdadija, današnjeg kalifa samoproglašene Islamske države, kojeg Amerikanci trenutno smatraju najopasnijim teroristom na svijetu.

Abu Ahmed bio je od samih početaka ključan član terorističke grupe u usponu. Kao i mnogi drugi članovi terorističke organizacije, Abu Ahmed je odrastao pod američkom okupacijom Iraka za koju su mnogi smatrali da joj je konačan cilj bio predati vlast šijitima nauštrb većinom sunitske populacije.

Nakon gotovo dvije godine pregovaranja, Abu Ahmed konačno je pristao progovoriti za Guardian o samoj srži terorističke organizacije koja je u međuvremenu strah i teror fundamentalističkog ratovanja preselila i na susjednu Siriju.

Propitivanje zdravog razuma

Brutalnost ISIS-ovih zločina natjerala ga je na propitivanje zdravog razuma, ali i svojih uvjerenja koja više nisu u suglasnosti s aktualnim vodstvom terorističke organizacije.

S godinama je shvatio da nije sve u nasilju te sada, kaže, shvaća da se Kur'an mora interpretirati, a ne shvaćati doslovno.

Njegova unutarnja previranja oko budućnosti Islamske države i terora što ga ona širi po Bliskom istoku, natjerala su ga da u seriji dugih razgovora novinaru Chulovu otkrije sve detalje o mističnom vođi al-Bagdadiju i rođenju prezrive terorističke ćelije unutar prave zatvorske ćelije u Iraku.

Prisjećajući se al-Bagdadijevih zatvorskih dana u Camp Bucci, Abu Ahmed priča da je zatvorenik, koji će kasnije postati najtraženiji čovjek na svijetu, bio povučen i nije pretjerano dolazio u kontakt s drugim robijašima. No, američki su čuvari u al-Bagdadiju vidjeli nešto sasvim drugo i za njega su imali drugačije planove. Smatrali su da će njegova blaga narav i smirujući utjecaj biti idealni za smirivanje sukoba među zatvorenicima.

Ipak, kako Abu Ahmed tvrdi, to je sve bio dio al-Bagdadijeva plana. Uvijek je smatrao da al-Bagdadi nešto skriva u sebi, tamu koju nije želio otkriti drugim ljudima.

Tko je al-Bagdadi?

Al-Bagdadi je rođen kao Ibrahim ibn Awwad al-Badri al-Samarrai 1971. godine u iračkom gradu Samari. Američka vojska uhitila ga je u prijateljevoj kući u Faludži, zapadno od Bagdada, u veljači 2004. godine, svega nekoliko mjeseci nakon što je pomogao osnovati militatnu skupinu Jeish Ahl al-Sunnah al-Jamaah.

Zatim su ga prebacili u Camp Buccu. Amerikanci nikada nisu shvaćali koga su ustvari uhvatili i zatvorili. Ali čak ni ostali zatvorenici, njih oko 24 tisuće podijeljeno u 24 kampa, bili su isto tako nesvjesni. U zatvoru je vladala stroga hijerarhija. Zatvorenici su nosili raznobojne uniforme koji su čuvarima, ali i ostatku zatvorske populacije, označavali njihov status.

Kako je Abu Ahmed otkrio, crvene uniforme nosili su zatvorenici koji su zgriješili unutar zatvorskih zidina, bijele su bile za istaknute šefove, zelene za dugotrajne zatvorske kazne, a žute i narančaste bile su uobičajene.

Mala militantna skupina kojom je al-Bagdadi upravljao bila je samo jedna od mnogih koje su nastale nakon pada Sadama Huseina. Štoviše, mnoge od njih kasnije su se priklonile al-Qaidi u Iraku, a kasnije ISIS-u.

Sve su te terorističke skupine prethodile današnjoj Islamskoj državi, koja je pod al-Bagdadijevim vodstvom pregazila dobar dio Iraka, kao i istočne dijelove Sirije.

Ali za vrijeme zatočeništva u zatvoru Camp Bucca, al-Bagdadijeva skupina bila je malo poznata, a i on sam je bio mnogo manje značajan teroristički vođa naspram zloglasnog Abu Musaba al-Zarqawija.

Abu Ahmed se prisjeća da je al-Bagdadi bio povučena i tiha osoba. Imao je karizmu, moglo se osjetiti da je netko važan, ali jednostavno su drugi teroristički vođe bili važniji od njega. Ahmed iskreno tada nije vjerovao da će al-Bagdadi dogurati tako visoko.

Podijeli pa vladaj

Također, al-Bagdadi je znao kako zadobiti povjerenje američkih vojnika koji su upravo u njemu vidjeli osobu koja će smirivati tenzije između suparničkih frakcija unutar zatvorskih zidina i na taj način osiguravati mir.

Ali, kako se prisjeća Abu Ahmed, kako je vrijeme prolazilo, al-Bagdadi je sve češće bio u žarištu svakog problema koji je iskrsnuo u zatvoru. Ahmed tvrdi da je al-Bagdadi želio biti zatvorski vođa, a služio se metodama podijeli pa vladaj, a sve kako bi sebi osigurao status i to je upravo ono što je želio.

Ahmed otkriva da su Amerikanci poštivali al-Bagdadija. Ako je želio posjetiti nekoga u drugom zatvoreničkom kampu, čuvari su mu to omogućili, dok drugi zatvorenici nisu imali takve privilegije. Pustili su ga iz zatvora u prosincu 2004. godine, smatrajući da više ne predstavlja nikakvu prijetnju.

Danas, kada Amerikanci shvaćaju da su budućeg vođu Islamske države imali u rukama, vjerojatno se lupaju po glavi. Njegov uspon odvijao se ravno pred njihovim očima.

Kako ističe Abu Ahmed, da nije bilo američkog zatvora u Iraku, ne bi bilo niti Islamske države.

- Bucca je bila tvornica i sve nas je stvorila. Izgradila je našu ideologiju - kazao je Abu Ahmed.

Dogovor iza rešetaka

Dok brutalni vojnici Islamske države siju strah diljem regije, Amerikanci shvaćaju da ih vode upravo ljudi koji su bili zatvoreni iza rešetaka u njihovim zatvorima za vrijeme okupacije Iraka. Osim zatvora Camp Bucca, američka vojska upravljala je i zatvorima Camp Cropper u blizini zračne luke u Bagdadu, kao i vjerojatno najpoznatijim od svih - ozloglašenim Abu Graibom.

- Zatvor je bio savršeno okruženje. Imali smo toliko vremena za promišljanje i planiranje. Svi smo se dogovorili da ćemo se opet sastati na slobodi - kazao je Abu Ahmed.

Prema analitičaru Hishamu al-Hashimiju, iračka vlada procjenjuje da je ukupno 17 od 25 najvažnijih lidera Islamske države bilo u zatočeništvu po američkim zatvorima između 2004. i 2011. godine.

Neki su nakon američkog povlačenja iz Iraka prebačeni pod nadležnost iračke vlade. U međuvremenu, u iračkim se zatvorima dogodilo mnoštvo pobuna i bijegova.

Najpoznatija pobuna odvila se u spomenutom Abu Graibu 2013. godine, kada je oko 500 zatvorenika pobjeglo nakon upada vojnih snaga Islamske države. Abu Graib je zatvoren u travnju 2014. godine.

Kasnije, otkriće neljudskog tretmana i zlostavljanja koji su se odvijali u tom zatvoru samo je osnažilo radikalizaciju mnogih Iračana, koji su u Amerikancima vidjeli tek nastavak tiranije poput one u Sadamovo vrijeme. Čak i danas, pet godina od zatvaranja zatvora Camp Bucca, američka vlada brani zatvorsku politiku kao opravdanu.

Nedugo nakon al-Bagdadijeva oslobađanja, na slobodu je pušten i Abu Ahmed. Na aerodromu u Bagdadu pokupila su ga dvojica muškaraca koje je upoznao u zatvoru. Odveli su ga u tajnu kuću u zapadnom dijelu iračke prijestolnice, gdje se gotovo istog trena pridružio džihadu. U međuvremenu, pokret je prerastao iz pobune protiv američke okupacije u krvavu borbu protiv iračkih šijita.

Pobjedonosne bokserice

Sunitski odredi smrti izvršavali su zvjerske zločine nad pripadnicima šijitskog ogranka islama.

Abu Ahmed se prisjetio da su još u zatvoru svi ključni ljudi razmijenili kontakte, a zapisali su ih na boksericama. Čak i danas Abu Ahmed se kroz smijeh prisjeća i kaže da su "bokserice odvele džihadiste do pobjede u ratu".

Izlaskom na slobodu svi su se opet međusobno povezali.

Zarqawi je želio trenutak poput 11. rujna kako bi sukobi opet eskalirali, nešto što bi odvelo borbu u samo srce neprijateljskog teritorija. U Iraku to je značilo jednu od dvije mete - ili sjedište šijitskih čelnika ili njihov vjerski simbol. U veljači 2006. Zarqawijevi bombaši samoubojice raznijeli su hram al-Askari u Samari, sjeverno od Bagdada. Rat između sunita i šijita postao je sve žešći i krvaviji.

Kako otkriva Abu Ahmed, Zarqawi je bio jako pametan i bio je najbolji vojni strateg kojeg je Islamska država ikad imala. Njega je naslijedio Abu Omar al-Bagdadi koji je bio nemilosrdan. Abu Omar ubijen je u akciji američke vojske u travnju 2010. Njega je pak naslijedio Abu Bakr al-Bagdadi, najkrvoločniji od svih njih.

Nakon Zarqawijeve smrti u ljeto 2006. godine, ljudi koji su voljeli ubijati više od njega postali su ključne figure u terorističkoj organizaciji.

Njihovo razumijevanje šerijatskog zakona i same ljudskosti bilo je ne odveć veliko. Tada su za radikalne islamiste zavladale tihe godine - od 2008. do 2011. godine, ali to je samo bilo razdoblje zatišja, a nikako ne i njihova poraza.

U to vrijeme Abu Ahmed postao je čovjek od povjerenja tadašnjem terorističkom vođi Abu Omaru al-Bagdadiju.

Sve ovo vrijeme Abu Ahmed ostao je vjeran ISIS-u. Unatoč tome što se tijekom cijelog razgovora s novinarom Guardiana opisivao kao čovjek koji je neodlučan oko ostanka u terorističkoj skupini, ipak se čini da nema hrabrosti napustiti suborce.

Moć, novac i žene

Kako sam kaže, život s ISIS-om znači moć, novac, žene i status, sve atraktivni mamci za mlade pobunjenike željne borbe. Tvrdi da stotine boraca Islamske države, poput njega, vjeruje da je džihadistički pokret otišao predaleko u svojim radikalnim uvjerenjima te se potpuno odvojio od svojih stvarnih korijena.

- Najveća greška u životu bila mi je što sam im se pridružio. Nije da ne vjerujem u džihad, vjerujem. Ali koji mi je izbor? Ako odem mrtav sam. I ne samo ja, već i cijela moja obitelj - zaključio je Abu Ahmed.