Prvi svjedok u svojedobnom haaškom procesu protiv Ratka Mladića bio je Elvedin Pašić, tada 34-godišnjak koji je početkom rata odrastao u multietničkoj bosanskohercegovačkoj enklavi između Banja Luke i Travnika, piše Slobodna Dalmacija. U etničkim čišćenjima koja je organizirao Ratko Mladić, a provodila njegova srpska vojska, Pašić je ostao bez oca, strica i brojnih članova šire familije. I sam se našao pred streljačkim strojem Mladićevih soldata, te mu je život spasila jedino činjenica da je tad bio 14-godišnji dječak.
Nakon njegova i svjedočenja još gotovo 500 žrtava koje su preživjele srpske pokolje u BiH, haaški tužitelji su dokazali obrazac etničkog čišćenja i postupanja sa stanovništvom nesrpske nacionalnosti u dvadesetak općina u kojima je rukovodstvo bosanskih Srba preuzelo vlast. Kroz iskaze ovih napaćenih ljudi tužitelj je pred javnošću zaokružio i karakterni profil zapovjednika srpske vojske u BiH.
„Riječ je o nekadašnjem vojnom karijeristu te iznimno hladnokrvnom čovjeku koji nije imao nikakva suosjećanja i dvojbe prema svojim žrtvama. Bio je bezgranično radikalan i zaokupljen nesagledivom mržnjom prema svim 'nesrbima' – zapisao je u svoj notes.
Elvedin Pašić je rođen u većinski muslimanskom selu Hrvaćani kod Kotor Varoši, sjevernije od Srebrenice, te je s obitelji morao pobjeći iz svoje kuće već u lipnju 1992., kad su srpske snage počele granatirati selo. Bilo je to na drugi dan Bajrama. Zajedno s majkom krenuo je u bijeg te lutao šumama i okolnim selima čak nekoliko mjeseci. Kako bi srpski vojnici upadali u sva bošnjačka i hrvatska sela, opljačkali i popalili kuće te pobili stoku, nesretni narod morao je stalno dalje. Bili su među tisućama stanovnika općina na sjeveru Bosne koje su ratni čelnici Srba već od 1992. nastojali učiniti etnički posve čistim. Bošnjake i Hrvate sistematski su progonili ili odvodili u logore, a pojedinci su zatočene strijeljali, mučili i svirepo ubijali.
„Kad su potjerali ljude iz mojih Hrvaćana, a selo je brojalo oko 100 kuća bošnjačkog stanovništva, krenuli su i na susjedno hrvatsko selo Plitska. U narednih nekoliko mjeseci moja familija i ja smo bježali iz sela u selo tražeći spas. Bilo je dana kada smo odmah morali iz jednog sela bježati u drugo. U Hanifićima je, na primjer, cijelo stanovništvo zatvoreno u jednu džamiju i onda su ih četnici sve žive zapalili unutra“ - svjedočio je Pašić. Kad se to desilo bio je s majkom u susjednom selu Brdo, te je pobjegao u hrvatsko selo Biliće, a kad je i ono palo, završili su u selu Večići. Tu je našao oca koji je s ostalim mještanima Hrvaćana već ranije bio izbjegao. Nije se gdje imalo dalje.
- Neki ljudi su plaćali ogromne pare za izlaz iz okruženja, mnogi Bošnjaci i Hrvati selili su se već s prvim konvojem kad je krenuo iz Kotor Varoši prema Travniku. Mi nismo imali pare - jetko je objasnio sucima Pašić. On i otac pokušali su se probiti s desecima drugih muškaraca preko šuma i bogaza do Travnika, ali su zarobljeni u Grabovici.
„Srpski vojnici su nam naredili da legnemo kao sardine, jedan pored drugoga na stomak. Ležao sam između amidže i oca u trećem redu. Ležao sam mirno dok mi je babo govorio tiho 'ne boj se sine, babo je tu'. Nakon dugotrajnog ispitivanja i iživljavanja četnika nad zarobljenicima, jedan od starješina srpske vojske je viknuo glasno da maloljetni, stariji i žene odmah ustanu. Na trenutak nisam ni disao, bio sam uplašen, nisam ni mrdao, a ni htio da napustim babu. Amidža je, međutim, progovorio i rekao 'ustaj sine, ustaj odmah, preživjet ćeš'. To mi je bio zadnji trenutak sa babom, amidžom i drugom familijom za kojom još tragamo – rekao je u Haagu Pašić.
Potresan svjedokov opis rastanka sa zatočenim ocem i amidžom rasplakao je svojevremeno sudsku prevoditeljicu u haaškoj sudnici. Mladić je ostao posve nezainteresiran i hladan. Od početka BiH rata, kad je prognana Pašićeva obitelj, postupci Mladićeve vojske ubojica postajali su s vremenom sve okrutniji: u Srebrenici 1995. u masovnim smaknućima nisu štedjeli čak ni 15-godišnjake, vršnjake Elvedina Pašića.
Čovjek koji je preživio masakr Mladićevih potčinjenih u selu kod Kotor Varoši danas smatra da bi konačna presuda ovom zlotvoru morala utvrditi njegovu krivnju za genocid u svim BiH općinama gdje su sustavno protjerivali i ubijali sav nesrpski živalj. To nije bio incident, rekao je za agenciju Anadolija, nego sistematski organiziran zločin, pomno planiran i proveden od strane nadležnih srpskih vojnih i političkih vođa. Takav pravorijek Mladiću dao bi mu snagu da živi dalje, kao i desecima tisuća drugih koji su zbog ovog masovnog ubojice i njegovih nalogodavaca s Dedinja izgubili najmilije, piše Slobodna Dalmacija.
Mladić je u utorak u konačnici pravomoćno osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu nakon što su mu odbijene žalbe.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....