Dok pratimo histerični ples gore-dolje američkih i globalnih dioničkih tržišta, u kojem se manje loša vijest iz Bijele kuće tumači kao velika šansa za oporavak, počelo se otvarati pitanje što sa sobom nosi erupcija nestabilnosti u trgovini obveznicama i zapisima Treasuryja? Kocka li se američka administracija upravo s eskalacijom trgovinskog sukoba u valutni rat, odnosno s reputacijom američkih obveznica te, u konačnici, ulogom američkog dolara kao globalne rezerve valute? Navlači li Trump za rep financijskog vraga?
Analitičare, pa i europske centralne bankare, više hvata osjećaj jeze kad vide divlje promjene smjera kod cijene najvažnijeg instrumenta duga na svijetu, američkih obveznica, nego zbog jednog od niza potresa na dioničkom tržištu. Prošlog tjedna cijena američkih obveznica rasla je jer su se investitori ‘prekrcavali‘ u instrumente duga zbog logičnog straha od recesije, a ovaj tjedan – unatoč tome što je svijet dublje u trgovinskom ratu nego prošli – došlo je do iznenadnog pada potražnje za američkim obveznicama. Krajnje je atipično da su i dionice i obveznice u istom, padajućem, trendu. Jedino tijekom Covid-19 pandemije pratili smo istodobni pad dionica i obveznica, što je bio zloguki znak da tržišta ne znaju reagirati na zbivanja bez presedana, a to što su obveznice rasle tijekom tržišnih lomova 1987., 1997., 2001. i 2008., govori nam da uz postojeću globalnu napetost pratimo nešto drugo; možda početak kraja dolara kao globalne valute. Naime, globalni sustav valutnih odnosa, tržišta kapitala i trgovine doista bi mogao biti transformiran, ali ne u smjeru kakav su priželjkivali trumpisti i njihovi globalni saveznici.
Ako se, recimo, potvrde javne spekulacije kako menadžeri nabujalih hedge fondova moraju sravnjivati svoje investicijske pozicije bazirane na zaduživanju, u tom slučaju će američke vlasti teško upravljati situacijom, čak i ako se hitno vrate na, što se kaže, ‘tvorničke postavke‘ održivih javnih politika.
Istovremeni pad cijene američkih dionica uz rasprodaju obveznica uzrok je straha za sudbinu dolara na internacionalnoj razini, ali i najgora moguća vijest za buduće američke umirovljenike. Naime, američki mirovinski fondovi odnosno građani u osobnim mirovinskim 401(k) planovima imaju klasične 60/40 posto portfelje, u kojem onih 40 posto u pravilu predstavljaju instrumenti duga s fiksnim prinosima tj. obveznice. Ako dolazi do rasta prinosa na obveznice onda taj rast u mirovinskim portfeljima Amerikanca barem donekle poništava negativni učinaka pada vrijednosti dionica. Mirovinske ušteđevine Amerikanaca stoga upravo trpe udar s oba smjera, a na investicijskom horizontu nema naznaka stabilnosti, kamoli sigurnog rasta.
PROČITAJTE VIŠE > Tko pobjeđuje? Dovoljno je vidjeti koga je poslao na presicu
Pitanje trenutka glasi je li skepsa prema američkoj financijskoj imovini toliko narasla da se otvorilo pitanje funkcionalnosti dolara u financijskoj medijaciji i međunarodnoj trgovini. O tome počinju otvoreno govoriti šefovi europskih centralnih banaka.
‘ESB se suočava se s gospodarskim okruženjem u kojem se ‘neki od najgorih scenarija koje smo identificirali ostvaruju‘, izjavio je José Luis Escrivá, guverner Banke Španjolske i član Upravnog vijeća ESB-a...
Escrivá je upozorio da carine koje je uveo Donald Trump izazivaju ‘vrlo značajan negativan šok na gospodarsku aktivnost‘. Naglasio je kako bi američke politike mogle dovesti u pitanje status dolara kao pričuvne valute i sigurnog utočišta. Escrivá je rekao kako su konkretne posljedice širokih mjera, uključujući visoke ‘recipročne‘ carine koje su stupile na snagu u srijedu, ‘još uvijek neizvjesne‘, dodavši da kreatori monetarne politike ‘pomno prate situaciju‘. Glavni španjolski središnji bankar — koji je preuzeo dužnost prošlog rujna, nakon što je služio kao ministar u socijalističkoj vladi, a prethodno gradio karijeru u ekonomiji — istaknuo je da će utjecaj na inflaciju u europodručju ‘ovisiti, između ostaloga, o europskoj reakciji u smislu trgovinskih protumjera te, moguće, o ekspanzivnijoj fiskalnoj politici‘, piše Financial Times te upozorava da slične stavove ima i šef njemačke centralne banke, Joachim Nagel.
Escravia kao visokopozicionirani europski dužnosnik javno i eksplicitno poručuje da bi međunarodni investitori mogli preispitati ulogu američkog dolara, što je znak da je situacija toliko ozbiljna da više nema smisla vagati riječi. Njegovo je tumačenje da su multilateralni sporazumi i pravila koja su poticala trgovinske tokove podupirali središnju ulogu američkog gospodarstva, američkog dolara i američkih financijskih tržišta iza nas.
"Ekonomski akteri i vlasti diljem svijeta sada preispituju što najnovije američke politike znače za mnoge od tih elemenata, i postoje razlozi sumnjati da će neki od njih nastaviti igrati tako važnu globalnu ulogu u budućnosti," rekao je Escravia, koji je sugerirao da bi euro mogao postati privlačnija alternativa.
"Možemo ponuditi vrlo veliko gospodarsko područje i čvrstu valutu, koje uživaju stabilnost i predvidljivost zahvaljujući zdravim gospodarskim politikama i vladavini prava."
Znače li istupi Escravie i Nagela zaokret u politici ESB-a; centralnobankarske institucije koja je zadnjih 15 godina krojila zajedničku politiku kao da se radi odijelu za prezadužene, a ne monetarnim okvirima za stabilnost i održivi rast. Uporno forsiranje što nižih kamata nije argument za jak euro, iako je ga je upravo tako besramno koristio bivši guverner, Mario Draghi. Proglašavao se spasiteljem eura i eurozone, a uporno ga je slabio. Dolazi li do promjene generalnog pristupa ESB-a ili primjene Draghijevih recepata za euro?
Rast zabrinutosti za održivost statusa američkog dolara kao globalne rezervne valute nije samo u glavama europskih centralnih bankara nego postaje centralno mjesto tumačenja što to upravo pratimo na financijskim tržištima. Gillian Tett analitičarka je prepoznata kao osoba iz mainstream medija koja umije protumačiti neobičnu, pozadinsku fiskalno-monetarnu agendu MAGA pokreta odnosno Trumpa & suradnika, a ona u FT-u zapaža:
"Ako cijene obveznica nastave padati usporedo s cijenama dionica, otvaraju se barem tri pitanja: mogu li tržišta podnijeti ovu bol? Hoće li Federalne rezerve intervenirati, kao što su učinile 2020.? I što pokreće rasprodaju na tržištu obveznica? Možda još nekoliko dana nećemo dobiti odgovore na prva dva pitanja. No, postoji mnoštvo naznaka o trećem. Jedna (očita) mogućnost je makroekonomska: ulagači se brinu zbog rasta inflacije uzrokovane carinama.
Druga je da neki investicijski fondovi vjerojatno rasprodaju svoju najlikvidniju imovinu kako bi podmirili obveze po margin pozivima. Međutim, još jedno — zlokobnije — objašnjenje jest da se volatilnost javlja jer su hedge fondovi prisiljeni razmotati svoje tzv. ‘basis trades‘. Riječ je o nekada ezoteričnoj strategiji koja, prema riječima Torstena Sloka iz Apollo private capital groupa, podrazumijeva ‘ulaganje s financijskom polugom, ponekad i do 100 puta, s ciljem zarade na konvergenciji između terminske cijene (futures) i cijene obveznice‘. Posljednjih je godina takva vrsta trgovanja eksplodirala — premda je teško u potpunosti pratiti njezin opseg. Toliko se razmahala da su, od pet najvećih izvora potražnje za američkim obveznicama izvan SAD-a, tri upravo Luksemburg, Kajmanski otoci i London — središta hedge fondova."
Dodajmo da je MMF je procijenio da te hazardersko-spekulativne strategije ‘vrijede‘ ukupno oko bilijun dolara. Ako je pak točna Bloombergova analiza da hedge fondovi drže 7 posto svih američkih trezorskih vrijednosnica, to je više nego što drže banke-dealeri, a to bi moglo značiti da se sudbina dolara suočava s – previše panike.
Dok iskusni i uspješni investitori, kao što je legendarni Ray Dalio (osnivač Bridgewatera) upozoravaju na opasni rast ogromnih američkih dugova te na rizik defaulta (bankrota), Bijela kuća takva tumačenja tretira kao ridikulozna‘, a upravo zanemarivanje ozbiljnosti situacije, uz sklonost Bijele kuće egzotičnim rješenjima, navodi Tett na uznemirujući zaključak:
"Imamo slona u sobi s obveznicama: rizik da se američko-kineski trgovinski rat pretvori u kapitalni rat, potičući Peking (trenutačno drugog najvećeg vlasnika američkih državnih obveznica) da se povuče iz imovine denominirane u dolarima. Za sada nema mnogo dokaza da se to doista događa – ali. Peking je ovog tjedna povukao upečatljiv potez u monetarnom smislu: dopustio je renminbiju da oslabi prema dolaru, što podiže izglednost valutnog rata. Time je lakše zamisliti i druge scenarije. ‘Čuvajte se mogućeg prelijevanja trgovinskog rata u financijski rat‘, napisao je voditelj istraživanja na deviznom tržištu u Deutsche Banku. Zato je Ed Yardeni, makro strateg, poručio klijentima da Trumpov tim sada ‘igra s tekućim nitrom‘ kad je riječ o američkim državnim obveznicama".
Komentari
0