
Urednički odbor Wall Street Journala pozdravlja Trumpovu inicijativu za obnovu američke brodograđevne industrije, ali poentira da će za njezino ostvarivanje trebati osigurati dvije ključne stavke: povećati izdvajanja za obranu i osloniti se na saveznike. No američki predsjednik zasad ne pokazuje da je svjestan tih izazova. U svom prepoznatljivom stilu, koristeći se superlativima, najavio je da će se njegova ideja realizirati "vrlo brzo, vrlo skoro".
"Da bismo ojačali našu obrambenu industrijsku bazu, također ćemo oživjeti američku brodograđevnu industriju, uključujući komercijalnu i vojnu brodogradnju", izjavio je Trump nedavno pred Kongresom. No osim obećanja o "posebnim poreznim poticajima" za povratak industrije u SAD, nije ponudio konkretne planove i strategije. Najavio je i osnivanje novog ureda u Bijeloj kući, koji će se baviti brodogradnjom. Upiti američkih medija prema Bijeloj kući nisu urodili nikakvim plodom, pa ne znamo kakav će to ured biti, tko će ga nadzirati i voditi te kakvu će točnu ulogu imati u jačanju američke mornaričke brodogradnje.
Ambiciozni planovi
Kakve-takve informacije o tome kako misli revitalizirati američku brodogradnju dao je krajem veljače Trumpov kandidat za ministra mornarice John Phelan. On je u saslušanju pred senatorima naglasio potrebu za uključivanjem privatnog sektora u ulaganja u brodogradilišta te privlačenjem kvalificiranih radnika konkurentnim plaćama. Istaknuo je i važnost podmornica klase Columbia, kao i potrebu za analizom kašnjenja i prekoračenja troškova. Phelan zagovara agilniju i fleksibilniju strategiju brodogradnje putem racionalizacije nabave, povećanja proračunske fleksibilnosti i veće odgovornosti izvođača. Također se zalaže za podjelu rizika, pri čemu bi privatni sektor ostvarivao profit razmjerno preuzetom riziku, podsjeća magazin Defense One.
Unatoč ovim ambicioznim planovima, The Wall Street Journal upozorava da Trump nije predložio povećanje obrambenog proračuna nužnog za realizaciju tih ciljeva. SAD će morati izdvojiti značajna sredstva ne samo za izgradnju brodova, nego i za privlačenje rijetke kvalificirane radne snage, kao i za povećanje proizvodnih i održavajućih kapaciteta. Privatne kompanije iz brodograđevnog sektora oklijevat će s ulaganjem velikih svota novca ako nisu sigurne da će postojati dugoročna potražnja za brodovima, ističe WSJ dodajući da bi Trump mogao iskoristiti ekonomiju razmjera i ugovarati masovnu izgradnju vojnih brodova, ali mora uvjeriti Kongres, privatni sektor i saveznike da će izdvajanja za obranu dugoročno i stabilno rasti iznad 100 milijardi dolara.
Veliki izazovi
Inače, američka brodograđevna industrija već se godinama suočava s problemima: broj brodogradilišta i dobavljača smanjio se, a kvalificirana radna snaga masovno se povukla u mirovinu. Konsolidacija industrije i pandemija dodatno su pogoršale situaciju. Iako je Kongres već osigurao milijarde dolara za jačanje podmorske industrijske baze, sektor se i dalje suočava s izazovima u lancu opskrbe.
Američka mornarica već sada ima najmanje 50 brodova manje nego što je potrebno za suočavanje s globalnim prijetnjama, a gotovo svaki veliki brodograđevni projekt kasni ili prekoračuje budžet, naglašava WSJ. Poseban problem su napadne podmornice, ključni američki adut protiv sve brojnije kineske flote. Trenutačno se proizvodi samo 1,2 do 1,4 podmornice godišnje, što nije dovoljno za ostvarenje cilja od 66 podmornica s trenutačnih 49, a kamoli za isporuku pet podmornica Australiji u sklopu sporazuma AUKUS. Prema procjenama Kongresnog ureda za proračun, ukupni troškovi brodogradnje mogli bi doseći 40 milijardi dolara godišnje tijekom sljedećih 30 godina, dok bi mornarički proračun do 2054. narastao s 255 na 340 milijardi dolara.
Arsenal demokracije
Ovu Trumpovu inicijativu treba prvenstveno promatrati kroz prizmu Kine, njegove glavne vanjskopolitičke preokupacije. Cilj je jačanje flote da bi bila spremna za mogući sukob s Pekingom. Njegov izbor za zamjenika ministra obrane za politiku, Elbridge Colby, najbolje to pokazuje. Colby je bio jedan od glavnih ideologa vanjske politike u prvoj Trumpovoj administraciji, a koji zagovara "strategiju uskraćivanja" u kojoj predlaže da SAD preusmjeri svoje vojne i strateške resurse prema Aziji, smanjujući angažman u drugim regijama poput Europe, da bi učinkovito odgovorio na kineske prijetnje. Ova strategija ima kontinuitet u američkoj politici barem još od Obaminog "Pivot to East Asia" iz 2012., kad je rekao da će američki prioritet u 21. stoljeću biti Azija, no ključni problem sada ostaje Trumpov odnos prema saveznicima.
Ako Trump želi obnoviti brodogradnju i povećati mornaričku moć, morat će surađivati s partnerima poput Japana i Južne Koreje, koji imaju razvijeniju brodogradnju. Povjesničar Arthur Herman podsjeća da su Sjedinjene Države u Drugom svjetskom ratu postale "arsenal demokracije" surađujući s privatnim sektorom, što bi se moglo ponoviti ako Trump izbjegne rigidnu protekcionističku politiku i trgovinske ratove s partnerima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....