Prije nego što je Rusija napala Ukrajinu, posao Ilje Iljina uglavnom je bilo spašavanje ljudi koji su zapeli na moru. No sada on lovi i diverzante, piše Politico.
Iljin je zamjenik zapovjednika finske obalne straže i traga za tankerima koji se spremaju na sabotažu u čemu mu pomažu deseci radara i kamera, brojni patrolni čamci te flota zrakoplova i helikoptera. Motreći vodeni pojas velik poput Belgije, oni traže sumnjivo ponašanje koje bi moglo ugroziti podmorske kabele koji Europljanima donose internet i struju.
Pa ipak, sabotaže se i dalje događaju. U Finskom zaljevu u posljednjih 18 mjeseci to se dogodilo dva puta, kaže Iljin. Ukupno je u Baltičkom moru od 2022. bilo najmanje šest incidenata za koje se sumnja da su sabotaže, a od 2023. izvučeno je 11 podmorskih kabela.
- Ovo postaje sve češće. Sad smo svjesniji rizika i trenutno pokušavamo otkriti načine kako pravilno odgovoriti - kaže Iljin.
Neke velike štete, zasad nije bilo - svjetla i dalje gore, a internet radi. Međutim, strah se uvukao u Europu: Što ako sljedeći napad bude koordiniraniji i agresivniji? Što ako je Rusija krenula u napad na Europu? Što ako to znači rat?
Ako bi se kabeli prekinuli, Irska bi mogla izgubiti desetinu svoje električne energije. Norveška opskrbljuje Europsku uniju trećinom potrebnog plina koji putuje kroz podvodne cjevovode. Napad na te mete mogao bi izazvati nestašice energije i divljanje cijena te poljuljati vlast.
- Živimo u novoj stvarnosti. Sve je više incidenata u Baltičkom moru, što bi moglo utjecati na tržišta, potrošače i na naše tvrtke -rekao je litavski ministar energetike Žygimantas Vaičiūnas.
Vlasti do sada nisu uspjele dokazati da Moskva stoji iza bilo kojeg od incidenata. Ali kako kaže Vaičiūnas, "takve sabotaže korisne su za Rusiju."
No mogućnost izazivanja čak i minimalne štete plaši Europu i znači da je Rusija kadra poremetiti svakodnevne živote Europljana.
EU i NATO zato traže rješenje i planiraju kupnju rezervnih kabela i bespilotnih letjelica i jačanje vojnog nadzora. Ali Donald Trump, uništavajući savezništva i ponavljajući ruski narativ, izaziva strahove da će se situacija samo pogoršati.
Otkrivanje pukotina
Prvo grubo buđenje Europa je doživjela krajem 2022. kad je dignut u zrak plinovod Sjeverni tok. Incident se povezivao s ukrajinskim državljanima, no istraga je još uvijek u tijeku.
Od tada su u Baltičkom moru sabotirane telekomunikacijske, plinske i električne veze koje povezuju Švedsku, Finsku, Njemačku, Latviju i Estoniju. Prije samo nekoliko tjedana, kod švedske obale ponovno je oštećen komunikacijski kabel koji povezuje Berlin i Helsinki.
PROČITAJTE VIŠE - Kinezi razvili uređaj koji bi mogao uzdrmati našu svakodnevicu. Svi se slažu u istom, neće ga koristiti za ono što tvrde
Takve operacije jednostavno je i jeftino izvesti.
- Samo trebate podmititi kapetana da spusti sidro. U odnosu na ostale vojne operacije, to je stvarno jeftino - objašnjava Christian Bueger, profesor međunarodnih odnosa i stručnjak za pomorsku sigurnost na Sveučilištu u Kopenhagenu.
Tome pomaže i činjenica da je Baltičko more duboko u prosjeku samo 52 metra, a Finski zaljev samo 38 metara. Za usporedbu, Sredozemno more je u prosjeku duboko 1500 metara.
Osim toga, podmorski podatkovni kabeli su tanki i lako se režu, kaže Volker Wendt, glavni tajnik Europacablea. Podvodni energetski priključci napravljeni su da izdrže surovo podmorsko okruženje. Široki su otprilike kao gitara i zaštićeni su slojevima izolacije i čelika, rekao je Wendt.
Kabeli, zakopani pola metra ispod morskog dna, izgrađeni su da traju 40 godina i izdrže koćarenje - ali ne i izravan udarac sidra. Upravo se to dogodilo s Eagle S, brodom koji je vukao sidro 100 kilometara dok u prosincu nije presjekao nekoliko kabela u blizini Finske.
Nakon što se prekinu, kabele je teško popraviti, kaže Bueger.
Brodova za popravak na čitavom svijetu ima samo 80, a popravci znaju trajati i po dva tjedna za podatkovne kabele i "mnogo mjeseci" za energetske kabele, kaže Peter Jamieson, potpredsjednik Europske udruge podmorskih kabela.
Cijena popravka? Između 5 i 150 milijuna eura, kaže Bueger.
To je puno novca i vremena za nešto što je u biti nemoguće zaustaviti. Oko 15 posto ukupnog svjetskog pomorskog prometa odvija se kroz Baltičko more, koje se prostire na gotovo 400.000 četvornih kilometara - što je veće od Njemačke. Ni svi dronovi, radari i pomorci ne mogu uhvatiti baš svakog tko bi nešto pokušao.
- Nemoguće je biti posvuda u isto vrijeme - rekao je Marko Laaksonen, zamjenik načelnika stožera operacija finske mornarice.
Zapadne obavještajne službe sugeriraju da su neki od incidenata zapravo bili slučajni. No neki drugi možda i nisu, pogotovo kad su uključeni ruski saveznici, poput tankera Yi Peng 3 registriranog u Kini koji je prošlog studenog presjekao dva podmorska kabla.
U svakom slučaju, Moskva voli iskorištavati neizvjesnost, kaže Nick Childs, stručnjaku za pomorsku obranu u think tanku Međunarodnog instituta za strateške studije.
- U situaciji u kojoj zapravo niste u ratu, postoji mogućnost poricanja. Rusija možda nastoji steći prednost u sivoj zoni kao svojevrsni signal odvraćanja i upozorenja zapadnim vladama da ne pojačavaju svoju potporu Ukrajini - kaže Childs.
Istu taktiku Moskva koristi i drugdje. Zapadni dužnosnici sumnjaju da je Rusija umiješana u podmetanje požara i slanje paketa bombi diljem Europe, kao i u sve veće kampanje dezinformiranja i kibernetičke napade. Dužnosnici sada tom popisu dodaju i podmorske sabotaže.
- Ono što vidimo očito je eskalacija, strateški pokušaj potkopavanja stabilnosti i jačanja osjećaja ranjivosti i neizvjesnosti u zapadnim društvima. Bit će još ovakvih napada - kaže Bueger.
Malo truda, a značajni dobitak
Do sada je vandalizam na moru izazvao tek manje smetnje. Energetska mreža EU-a jedna je od najbolje povezanih u svijetu i tvrtke grade dodatne veze kako bi smanjile rizik od prestanka opskrbe.
No pravi utjecaj takvih napada je onaj na društvo, upozorava Bueger. Takvi incidenti često povećavaju tjeskobu javnosti i potiču "populističke narative u smislu zaštite sebe, gledanja prema unutra, a ne prema van".
Međutim, 2024. godine Estonija je dobila uvid u to što bi se moglo dogoditi u ozbiljnijem napadu kada su tehnički kvarovi u jednom kabelu uzrokovali porast računa za energiju od 10 posto, rekao je Erkki Sapp, član uprave državnog operatera električne mreže Elering.
Možemo samo zamisliti kakva bi šteta bila da to nije bio samo jedan kabel za napajanje ili da se dogodilo uz masovno uništenje podatkovnog kabela - plus kibernetički napadi.
Posljedice bi mogle biti još i značajnije ako se napadi prošire drugdje diljem Europe - osobito dok SAD nastavlja rušiti veze s dosadašnjim partnerima.
Sjeverno more je također plitko - prosječna dubina je samo 95 metara - što ga čini izloženim sličnim djelima sabotaže kao i Baltičko more, kaže Phuc-Vinh Nguyen, voditelj energetskog centra Jacques Delors u Parizu.
PROČITAJTE VIŠE - NATO šalje vojnike na Baltičko more, Finci: ‘Nešto se čudno događa, sigurni smo da je taj brod dio ‘flote iz sjene‘‘
Tamo leže ključni plinovodi koji povezuju Norvešku i kontinentalnu Europu.
- Ciljanjem te jedne infrastrukturne veze između Norveške i EU, poremećaj opskrbe i rast cijena doveli bi do kaosa - kaže Nguyen.
Najviše su izloženi otoci EU-a, poput Irske i Malte, dodao je. U najgorem mogućem scenariju, upozorava Nguyen, Moskva bi nastojala puknuće kabela i prekid plina tempirati usred zime. Zemlje bi tada smanjile izvoz kako bi gomilale zalihe, cijene bi porasle, a potrošači izgubili pristup energiji.
Nestabilni SAD tjera Europu na akciju
A napetosti nisu samo u odnosu s Rusijom. Trump je uzdrmao sâm koncept kolektivne, koordinirane zapadne obrane. Jamstva koja su se nekoć smatrala čvrstima - američke trupe će braniti Europu, transatlantske vojske će surađivati - sada više nisu toliko sigurna.
Prošlog mjeseca Reuters je izvijestio da su SAD odustale od zajedničkih napora s Europom da se suprotstave ruskoj sabotaži.
- Europa se u pogledu nadzora dosta oslanja na Ameriku. Incidenti oko Sjevernog toka pokazale su manjkavosti u pogledu sigurnosti - kaže Nguyen.
Ta oprema za špijuniranje nije lako zamjenjiva - što Rusija zna.
- Novosti oko transatlantskih sigurnosnih odnosa mogle bi ohrabriti Ruse da izazovu nesreću - rekao je Childs, stručnjak za pomorsku obranu.
Novonastala situacija tjera Europu na akciju. U siječnju je NATO najavio da će rasporediti fregate, pomorske patrolne zrakoplove i flotu mornaričkih bespilotnih letjelica za nadzor regije u sklopu novog programa Baltic Sentry. Do toga je došlo nakon što je savez prošle godine uspostavio novi pomorski centar za nadzor kritičnih infrastruktura.
- U to područje šaljemo značajno više vojske. To bi trebalo odvratiti kapetane broda i posadu (koji namjeravaju nešto sabotirati) jer postoji veća vjerojatnost da će biti uhvaćeni - rekao je James Appathurai, zamjenik pomoćnika glavnog tajnika NATO-a za hibridne i kibernetičke tehnologije.
I Bruxelles je najavio da će potrošiti dodatnih 540 milijuna eura na novu infrastrukturu do 2027. godine, uključujući podmorske veze, kao dio strategije za zaštitu ključnih kabela. EU također planira napraviti zalihe rezervnih kabela i kupiti namjenske brodove za popravak oštećenja.
- Europska unija je voljna i sposobna pomoći državama članicama - rekla je izvršna potpredsjednica Europske komisije za sigurnost Henna Virkkunen i dodala da će, za početak, osigurati da EU ne ovisi o jednoj vezi.
Zemlje koje graniče s Baltičkim morem također preuzimaju stvari u svoje ruke.
Finska tretira zaštitu energetske infrastrukture kao dio svog obrambenog planiranja pa ta zemlja nastoji nabaviti novu opremu za popravke, rekao je finski ministar okoliša Sari Multala.
Estonija i Litva, pak, razmišljaju o nacrtima zakona za zapljenu plovila koja prijete kritičnoj infrastrukturi izvan njihovih teritorijalnih voda. Ujedinjeno Kraljevstvo pokrenulo je shemu umjetne inteligencije koja procjenjuje rizike tankera putem javno dostupnih podataka o kretanju brodova.
- Naši ljudi ovo osjećaju kao napad na našu kritičnu infrastrukturu. Osnovno načelo ovdje je europska sigurnost i neovisnost - rekla je estonska ministrica za klimu Yoko Alender.
Međutim, osmišljavanje odgovora znači i ulazak u legalno "minsko polje".
Prema međunarodnom pravu, zemlje imaju malo ovlasti zaplijeniti sumnjiva plovila izvan svojih teritorijalnih voda - ili 12 nautičkih milja od svojih obala, rekao je Sean Pribyl, stručnjak za međunarodno pomorsko pravo u tvrtki Holland & Knight.
Izvan te zone, brod ima zakonsko pravo na "neškodljiv prolaz" i podliježe zakonima zemlje u kojoj je registriran. To je problem jer "ne postoji mehanizam nadzora" koji prisiljava države u kojima su brodovi registrirani - a koje su često udaljene i s labavim diplomatskim vezama sa zapadnim zemljama - da poduzmu mjere protiv sumnjivih brodova.
Yi Peng 3 je primjer za to. Unatoč tome što je brod pristao u vodama između Švedske i Danske, Peking je odbio dopustiti lokalnim vlastima da provedu potpunu istragu broda.
Iljin, šef finske obalne straže, zabrinut je zbog opasnog ponašanja ruskih teretnih brodova.
- Ovo su vrlo plitke vode pa ako ova plovila izgube sposobnost manevriranja, mogla bi udariti o tlo - rekao je.
No tu je još nešto.
- Čini se da neki od njih manipuliraju svojim transponderskim uređajima što ih na neki način čini nevidljivima - rekao je.
Za Iljina nema sumnje - Europa se mora prilagoditi ovoj novoj stvarnosti.
- Svi smo svjesni gdje su ti podmorski kabeli. To je nešto za što smo se pripremili - rekao je Iljin.
Komentari
0