
Iako je glavni zadatak ovotjednog ad hoc pariškog summita o tzv. "europskoj obrani" bio ponuditi opipljiva rješenja kojima bismo zajedno mogli prebroditi sigurnosnu krizu u kojoj smo se našli spoznavši da nam je glavni obrambeni sponzor pred očima cijeloga svijeta zabio nož u leđa, to se ipak nije dogodilo.
Čelnici europskih zemalja ovaj su ponedjeljak iz Elizejske palače u još jednom revijalnom tonu poslali svoje birokratske "želje i pozdrave" koje je glavni tajnik NATO-a Mark Rutte vješto upakirao u zaključak: "Spremni smo i želimo bolje." Summit se ispostavio PR kampanjom čija je neslužbena poruka Washingtonu (putem Rijada, gdje su se američki diplomati u istim trenucima bilateralno sastajali s ruskim kolegama) dati do znanja da rade na planu B.
PROČITAJTE VIŠE Pala prva velika odluka u Rijadu!
Predsjednik Emmanuel Macron naglasio je da je ovo bio samo prvi od mnogobrojnih sastanaka na tu temu koji će se održati u narednom periodu, čime (si) je ostavio dovoljno manevarskog prostora da se ogradi od prvog neuspjeha da sastanak poluči konkretne zaključke.
Europski lideri, naime, naviknuti na duga lamentiranja i gubljenje vremena, još uvijek nisu spoznali urgentnost situacije, pa računaju da će već nekad imati prilike dogovoriti konkretne pomake, na nekim budućim sastancima.
Međutim, upravo se u tome krije najveći problem s kojim Europa trenutačno nikako ne može izaći na kraj.
Europa je, čak i onda kada se analizira mimo same (birokratske) Unije, u trenutačnoj postavi prvenstveno mirnodopski konstrukt te se kao takav nikako ne uspijeva prilagoditi vremenima koja su sve manje mirnodopska.
Čelnici europskih zemalja uporno čekaju da "razum prevlada" smatrajući da razum u baš svakom kontekstu podrazumijeva mir, dobro i neometanu trgovinu. No vremena su se drastično promijenila. Europa se našla između čekića i nakovnja (najmanje) dva snagatora kojima razum prije svega podrazumijeva snagu, a onda, kao nastavno na to, i teritorijalnu ekspanziju te nametanje uvjeta.
Svima koji su razvoj situacije posljednje tri godine analizirali hladne glave govor je J. D.-ja Vancea ovaj petak objektivno bio šokantan, ali ne i iznenađujući. Naime, svi su preduvjeti postojali, baš kao i brojne crvene zastavice.
Pune tri godine, najkrvaviji sukob od kraja Drugog svjetskog rata odvijao nam se doslovno pod nosom, a europski su čelnici gurali glavu u pijesak pred ozbiljnosti situacije, silom se trudeći nastaviti s (političkim) životom kao da se baš ništa neuobičajeno ne događa.
Govor J. D.-ja Vancea dobrim je dijelom bio istinit u istoj mjeri u kojoj je bio jeziv.
Suština priče svodi se na činjenicu da su se političke elite toliko odcijepile od stvarnih potreba vlastitoga naroda da zaziru od svakog sljedećeg izbornog ciklusa, pa uđu u začarani krug da se groze od povlačenja hrabrih i odlučnih poteza jer strahuju da će tako odletjeti u oporbu ili ropotarnicu povijesti. Kritika stoji, osobito u kontekstu migrantske politike koja je već najmanje deset godina vrući krumpir kojeg se nitko ne želi ozbiljno primiti, čime populistima i radikalima daje dovoljno manevarskog prostora da na tom problemu zarađuju ozbiljne političke poene.
Vanceova kritika stoji i u kontekstu poništavanja izbora u Rumunjskoj. Jutarnji list je svojedobno pisao o tome da svaka ad hoc taktika obračuna s (neupitnim) ruskim utjecajem u izborni proces najčešće rezultira još uvjerljivijom pobjedom istog onog kandidata koji bi, da se stvar pustila da se raspline sama od sebe, prema svim anketama najvjerojatnije izgubio jer bi se mobilizirala antiruska oporba.
PROČITAJTE VIŠE Totalna euforija u Moskvi, pogledajte kako izgledaju vijesti na državnoj televiziji
Zanimljivo, Vance je bio toliko fokusiran na promoviranje poštovanja izbornog rezultata u Europi da je s uma smetnuo da je i sam odbio prihvatiti rezultate američkih izbora 2020. prema kojima je Trump izgubio u korist Bidena. No to su "detalji"...
Jezivi aspekt njegova govora jest činjenica da nam je jezikovu juhu mogao uputiti u nekoj drugoj prilici, osjetno diskretnije. No on se odlučio na globalnu platformu koju Sigurnosna konferencija nudi da bi na samome početku nove američke administracije svima (pogotovo Kremlju) dao do znanja da se SAD odmiče od Europe. Jesu li se Amerikanci od nas odmaknuli tek toliko da se sami trgnemo (kao dio Trumpove neortodoksne taktike, što je teza koju nastavljaju tvrditi jastrebovi republikanci) ili su nas istinski ostavili same na vjetrometini geopolitičkih previranja, pokazat će naredni mjeseci. Indikativna je i činjenica da se Vance u svom kontroverznom govoru ni slovom nije osvrnuo na tzv. "slobodu govora" s čijim su se dužnosnicima kroz nekoliko dana planirali susresti, i to unatoč tome što se sama konferencija održavala u ozračju godišnjice smrti Alekseja Navaljnog.
Na umu uvijek treba imati činjenicu da se u Trumpovu uskom krugu "influencera" podjednako nalaze kremaljski propovjednik Tucker Carlson i putinoskeptik Lindsey Graham. Kojoj struji će se Trump u danom trenutku prikloniti, ovisi o njemu samome, a time vjerojatno i o raspoloženju u kojem se probudi.
Mi ne smijemo više o tome ovisiti jer je to prenestabilno, a previše toga je na kocki. Na našim je liderima da sigurnosni vakuum koji je neupitno nastao popune što je moguće prije jer to rade odgovorni državnici koji zaslužuju mjesto za pregovaračkim stolom.
Pred nama je period u kojem je ozbiljna priprema za rat jedini put da se borimo za mir. Dobro došli u novo normalno! Bit će vrlo čupavo, neizvjesno, s mnogo prilika za proklizavanje u taktičkim i strateškim procjenama. Neka nam je svima sa srećom!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....