Europska unija priprema Strateški kompas, ali se gubi u sterilnim raspravama

Američko povlačenje i poteškoće koje uzrokuje ratoborno ponašanje Turske potresaju NATO i potiču Europljane da razvijaju kapacitete za autonomno djelovanje radi zaštite vlastitih interesa, ali njihovi međusobni sukobi potkopavaju im kredibilitet, ocjenjuju diplomati i analitičari.

Sjevernoatlantski savez i Europska unija započeli su prilagodbu novoj situaciji u svijetu. Tko su neprijatelji, partneri? Što su prijetnje? S čime se raspolaže, što manjka, gdje su ranjive točke?

Europske obavještajne službe, civilne i vojne, pripremile su analizu situacije na terenu u tajnom dokumentu. Na temelju zaključaka iz te analize počinju pripreme za izradu Strateškog kompasa, ključnog dokumenta u kojem bi se trebao zacrtati zajednički smjer u obrani. Dokument treba biti dovršen za vrijeme francuskog predsjedništva Vijećem EU-a u prvoj polovici 2022. godine.

Strateški kompas trebao bi omogućiti EU-u da „upravlja krizama”, da „smanji svoju ovisnost”, da razvije „kapacitete” i da definira „partnerstva”.

NATO se upustio u isti pothvat nakon žestoke kritike francuskog predsjednika Emmanuela Macrona da je Savez u stanju „moždane smrti”.

Stručna radna skupina upravo je objavila svoje izvješće. O njemu će razgovarati ministri vanjskih poslova NATO-a na video-konferenciji u utorak i srijedu, a glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg iznijet će svoje prijedloge u veljači 2021.

Ali nesuglasice i suparništva između Europljana i između saveznika potkopavaju njihove napore.

Jesu li Sjedinjene Države, koje su jednostrano odlučile povući se iz Afganistana, Iraka i nekih dijelova Europe do kraja godine, i dalje pouzdan saveznik, pita se njemačka ministrica obrane Annegret Kramp-Karrenbauer.

Ima li još uvijek mjesta za Tursku u NATO-u budući da više ne poštuje njegova pravila, pita se francuski ministar vanjskih poslova Jean-Yves le Drian.

Saveznici će o tome razgovarati u prosincu, ali morat će pričekati siječanj 2021. da bi dobili odgovore novog američkog predsjednika Joea Bidena.

Europljani će tada morati odlučiti hoće li povećati svoje sudjelovanje u misijama NATO-a u Afganistanu i Iraku ili će napustiti te zemlje.

Morat će se donijeti „teške odluke”, upozorio je Stoltenberg.

No Europljani nisu jedinstveni, ni u sklopu EU-a ni u NATO-u.

Najočitija je nesloga između Francuske i Njemačke.

Pariz i Berlin sukobili su se sredinom studenoga u pogledu „strateške autonomije”, odnosno sposobnosti Europljana da djeluju autonomno.

„Iluzije o strateškoj autonomiji moraju prestati”, poručila je Annegret Kramp-Karrenbauer.

Emmanuel Macron izrazio je svoje neslaganje s time i žaljenje zbog „pogrešnog tumačenja povijesti”, u razgovoru za časopis Le Grand Continent.

„Pa, nisam čula od kancelarke da je NATO na neki način suvišan”, odgovorila mu je Kramp-Karrenbauer. „Naprotiv, u svojim prvim izjavama o novoizabranom američkom predsjedniku, ponovno je jasno poručila da moramo ulagati u transatlantske odnose. I u tome se s njom slažem”.

Sterilne rasprave

Šef europske diplomacije Josep Borrell izrazio je žaljenje zbog „sterilnih rasprava, ponekad teoloških” o sposobnosti da se djeluje autonomno u odnosu na izazove.

„Predsjednik Macron uvijek je govorio da je europska obrana komplementarna NATO-u. Sumnjičiti ga da želi oslabiti NATO je opasno, kada se to čini otvoreno”, upozorava njemačka znanstvenica Ulrike Franke, suradnica Europskog vijeća za vanjske poslove (ECFR).

Stručnjak za pitanja obrane, francuski eurozastupnik Arnaud Danjean, izrazio je u razgovoru za AFP žaljenje zbog „neutemeljenog problema”.

„Ovisnosti Europljana su goleme: dronovi, projektili, senzori, GPS signal za oružje na navođenje i čak na području svemira, gdje se moraju bolje organizirati kako bi izbjegli probleme”, upozorio je.

„Potrebno je pogledati hijerarhiju sigurnosnih prioriteta. Svi znaju da je srce NATO-a njegova uloga na istočnom krilu, u odnosu na Rusiju”, istaknuo je.

„Europska obrambena politika sastoji se prije svega u upravljanju krizama i provodit će se na južnom krilu, u regijama koje više nisu prioriteti za Sjedinjene Države”, objasnio je.

„Potrebna je istinska europska autonomija na južnom krilu, jer se odluke u NATO-u donose jednoglasno, a Turska predstavlja problem, jer paralizira Savez protiveći se nekim operacijama u toj regiji, ponajprije u Libiji”, istaknuo je.

„Francuska i Njemačka moraju prekinuti nepotrebne rasprave i usredotočiti se na ono što im je zajedničko: želju da izgrade snažnije europske kapacitete”, savjetuje Ulrike Franke.