FOTO Iz Madrida INOSLAV BEŠKER: NACIONALIST Rajoy će biti novi premijer ŠPANJOLSKE! 'Pučani' imaju apsolutnu većinu

NOVO - 08:00 - Prema posljednjim rezultatima izbora, Pučka stranka osvojila je 44,60 posto glasova te je dobila 186 mandata u španjolskom parlamentu dok su Socijalisti osvojili 28,73 posto odnosno 110 mandata.

__________

Nacionalist Mariano Rajoy novi je španjolski premijer, jer je Pučka stranka (PP), koju je predvodio na nedjeljnim parlamentarnim izborima u Španjolskoj, premoćno pobijedila ako je vjerovati izlaznoj anketi koju je provela Demoscopia: u Kongresu zastupnika, koji broji 350 članova, PP će imati 181-185 mandata, dok se dosad vladajuća Španjolska socijalistička radnička partija (PSOE), čiju je listu predvodio Alfredo Pérez Rubalcaba , mora zadovoljiti sa 115-119 mandata, a to je manje i od onoga što je PSOE dobila 2000., kada ju je vodio Joaquín Almunia.

Izlaznost birača bila je oko tri posto manja nego 2008., ali nekoliko postotaka veća nego na općinskim izborima u svibnju. To znači da se smanjuje nepovjerenje u politiku i stranke, bez obzira na ozračje općeg razočaranja.

To razočaranje nije u nedjelju urodilo incidentima, čak ni u Navari te Baskiji (gdje je, otkako se ETA povukla iz rata, zabilježena veća izlaznost nego 2008.) ako u incidente ne računamo što su se indignirani neovlašteno okupili u subotu, na „dan razmišljanja“, tj. izborne šutnje, u Barceloni (gdje ih je ljevičarska vlast dala policijski rastjerati, ne bez grubosti) i u Madridu (gdje ih je desničarska vlast ostavila na miru). U glavnom gradu bilo ih je oko 500 u ponoć, a jedva oko 200 u nedjelju, na Puerti del Sol, gdje su se izgubili u moru predbožićnih prodavača, andskih orkestara, te građana na šetnji vikendom. Fenomen se ispuhao ‡ ali ipak su stigli objasniti da su za njih PP i PSOE „isto govno“.

I dok to kažu neki mladi, neki stari nisu htjeli propustiti ni desete izbore u obnovljenoj demokraciji. Jedan od njih, 96-godišnjak, umro je u Madridu, na biralištu.

El País posvetio je cijelu stranicu drugoj, Felisi Bravo, koja je na isti nadnevak 20. studenoga i rođena (još 1904.), i ukopala muža (koji je kao samrtnik pušten iz koncentracionog logora), i doživjela smrt generalissimusa Franca, koga i danas smatra din dušmaninom. Glasala je 1933., na prvim izborima pošto su žene dobile pravo glasa, a glasala je i 2011. Za koga? „Da ne bih tebi rekla“, nasmijala se novinarki.

Rezultati će biti poznati tek pošto ovo izdanje bude tiskano, ali nema sumnje da su se vladajući socijalisti već neko vrijeme pomirili s porazom kao nitko u ovih 36 godina otkako je diktator Franco ukopan u Valle de los Caídos, dolini nikad postignute pomirbe.

Španjolska ostaje politički rascijepljena nadvoje, između nacionalista koji se pozivaju na katolički tradicionalizam i socijalista koji se kunu u progres, ali nema ni sjene onako zagriženih sukoba koji su izazvali Francov udar, izgubljeni antifašistički rat i četiri desetljeća krvave diktature. Ustanovili su da nijedna promjena vlasti nije smak svijeta, pa se zapravo ponovo ali bez „cacíquea“ i prevara uspostavio „El Turno Pacifico“ (miroljubiv preokret) kojim su se, nakon Cánovasove restauracije 1876., izmjenjivali na vlasti konzervativci i liberali, sve do državnog udara Prima de Rivere oca 1923. Nacionalisti su se sada drugi put vratili na vlast, pošto je PSOE vladala 1982.-1996. i 2004.-2011.