IZVJEŠTAVA SNJEŽANA PAVIĆ

FOTO: JUTARNJI NA POPRIŠTU TERORA Majka ubojice: 'Vidjela sam da je moj Nerdin uzeo pušku, ali nisam znala gdje ide...'

Priča se da je Nerdinova majka Halima dva-tri dana prije napada htjela prijaviti sina policiji
 Zeljko Hajdinjak / Cropix

Zvornički policajac Dragan Đurić jučer je pokopan na groblju u Karakaju. Nerdin Ibrić (24), sin Sejfe kojeg su 1992. ubili Srbi kod Zvornika, u ponedjeljak je u napadu na zgradu policije ubio Dragana Đurića (47), čijeg su oca Nikolu 1992. ubili Bošnjaci u Željovi kod Banovića. Đurić je pokopan pola kilometara nizvodno od Tehničkog školskog centra, gdje je ubijen Nerdinov otac.

Nakon Srebrenice, u Zvorniku je počinjen drugi najveći zločin u BiH. Blizu 4000 je ubijenih ili nestalih, pet posto od nekadašnjih 80.000 stanovnika te nekada većinski bošnjačke općine.

Zajedno na pecanju

Za ubojstvo Sejfe Ibrića i još 680 Bošnjaka odvedenih 1. lipnja 1992. osuđeno je nekoliko ljudi od Haaga do Beograda, za ubojstvo Nikole Đurića nitko nije suđen. Ratni šef Kriznog štaba Branko Grujić osuđen je u Beogradu na šest godina. Kad je izašao, izabran je za vijećnika na listi SDS-a. U Zvorniku je čvrsto na vlasti SNSD Milorada Dodika u koaliciji s bošnjačkim SDA, obnovljene su sve tri gradske džamije i svi tvrde da su odnosi Bošnjaka i Srba zadnjih godina bili dobri. “Srbi su radili kod Bošnjaka i obrnuto. Zajedno su išli na pecanje”, tvrdi glavni gradski imam.

U gradiću uz Drinu, na samoj granici sa Srbijom, prije rata je živjelo 15.000 stanovnika. Od toga 29 posto Srba. “Sve se promijenilo, drugi su ljudi, ista je samo geografija”, kaže Mustafa ef. Muharemović, glavni imam u Zvorniku.

Policajac s automatskom puškom čuva ulaz u osnovnu školu, djeca veselo trče kućama. S jedne strane ulice socijalističke deseterokatnice, s druge ruševni kućerci. Puno je neobnovljenih kostura kuća, praznih lokala.

Utišali su ezan

Prije rata Zvornik je bio industrijsko središte sa 16.500 zaposlenih, danas ih je 8900, uskače šef odjela za privredu Milan Cvjetinović. Bilo bi ih i manje da Dodik nije raskinuo ugovor s Litvancima koji su bili kupili Tvornicu aluminija Birač i ugušili je hipotekama. S prijašnjih 3000 radnika tvornica je spala na 700, ali sad ih je 1200. Zahvaljujući tome, Zvornik je treći po izvozu u Republici Srpskoj. “Kakvo je vrijeme, još smo i dobri”, kaže Bojan Ivanović, zamjenik načelnika općine Zvornik.

Po popisu iz 1991. u općini Zvornik živjelo je 48.000 Bošnjaka, sad ih se popisalo 22.000, ali se vjeruje da ih živi i manje. Zašto se nisu vratili? “Strah. Boje se da i njihova djeca ne prožive isti što i oni”, kaže imam. Kao svoj doprinos smirivanju situacije, ovih su dana utišali ezan, poziv na molitvu.

“Bitno je da nije krenuo tuk na utuk, jer kad krene lančana reakcija, onda smo gotovi”, kaže efendija. Najzaslužniji za smirivanje atmosfere je načelnik općine Zoran Stevanović, hvali ga imam: načelnik je odmah prve večeri pozvao na očuvanje mira.

Bio je fin dečko

Predsjednik općinske Skupštine Mersed Mehmedović imao je 13 godina kad je počeo rat i vratio se među prvima 2000. u rodno selo Kamenicu. “Prije svega sam zahvalan načelniku općine što je smirio situaciju”, kaže Mehmedović.

Priča se da je Nerdinova majka Halima dva-tri dana prije napada htjela prijaviti sina policiji, jer ju je tjerao iz kuće, više joj nije dao da gleda televiziju. Svi nam kažu da je Nerdin bio fin dečko. Nije izgledao kao vehabija, tek se zadnja dva-tri mjeseca počeo družiti s njima. “Vidjela je da uzima pušku i odlazi i zvala je prijatelja u Sapnu, mislila je da ide tamo. Napamet joj nije palo da bi mogao u Zvornik”, prenosi Mehmedović. Nerdin je normalno komunicirao sa Srbima, u Zvorniku je završio školu, redovito je tu dolazio u teretanu.

“Ubili su mi sina, oni su ga ubili, zapomaže mu majka čitav dan”, pričaju Nurija Bošnjak (75) i Simka Smajić (64), koje su upravo krenule Halimi izraziti sućut. Majka optužuje vehabije da su mu zavrnuli pameću.

Nerdin i njegova majka bili su prvi povratnici u selo u brdima desetak kilometara od Zvornika, ubijeni policajac i njegova obitelj skrasili su se na koji kilometar zračne linije dalje, u izbjegličkom naselju Ulice.

Neka grade pruge

Kako stati na kraj vehabijama? “Kažu da je najslađe ono što je zabranjeno”, kaže efendija Muharemović.

“Mladi ljudi su puni energije, žele akciju, žele mijenjati svijet. Tito je znao kako uposliti tu mladenačku energiju, dao im je da grade prugu Brčko-Banovići: radiš dobrovoljno, s dva vojnika s puškama koji paze na tebe”, kaže.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 12:23