GADAFIJEVA SEKSUALNA ROBINJA 'Obrijali su mi sve i dali tange. A imala sam samo 15'

Soraja je oteta kad je imala samo 15 godina, nakon što ju je u posjeti njeiznoj školi u masi učenica primijetio libijski diktator Moamar Gadafi. Već idućeg dana po nju su njezinu kuću u Sirtu došli Gadafijevi tjelohranitelji i odveli je među njegove seksualne robinje. Bile su to sve otete djevojke kojie su godinama bile zatočene. Soraja je svoju tragičnu priču ispričala novinarki francuskog Le Mondea Annick Cojean koja je svoja otkrića o Gadafijevim mračnim tajnama objavila u knjizi: “Gadafijev harem: Priča mlade djevojke i zloupotreba moći u Libiji'” Svjetski portali donose isječke iz knjige koji opisuju Sorajin odlazak u ropstvo.

‘JA SAM TVOJ TATA I BRAT. TI ĆEŠ BITI I MOJA LJUBAVNICA’ Šokantna ispovijest seksualne robinje iz Gadafijevog harema

Vozili smo se prilično dugo. Izgubila sam pojam o vremenu, činilo mi se beskrajno. Napustili smo Sirt i jurili kroz putsinju. Gledala sam ravno ispred sebe, nisam se usudila ništa pitati. Onda smo stikli u Sdadu u neku vrstu logora. Tamo je bilo nekoliko šatora, više džipova i jedan ogromni, luksuzni kamion za kampiranje. Mabruka je krenula prema tom vozilu i rukom me pozvala da je slijedim. U autu koji se upravo okretao kraj nas učinilo mi se da sam vidjela jedu od djevojaka iz škole koju je Vođa također odabrao dan ranije. To me trebalo smiriti, ali čim sam ušla u kamper zgrabio me neopisivo grozan osjećaj. Kao da se cijelo moje biće borilo protiv te situacije. Kao da sam inutitivno znala da se kuha nešto jako loše.

Moamar Gadafi bio je unutra, sjedio je na crvenoj masažnoj fotelji i držao daljinski upravljač. Izgledao je carski. Malodušno je ispružio ruku prema meni ne gledajući me i ja sam zakoračila da je poljubim. “Gdje su Faiza i SAlma?” nervozno je pitao Mabruku “Dolaze” rekla je prestravljeno. Nitko me nije ni pogledao. Nisam postojala. MInute su prolazile a ja nisam znala što bih. Konačno je ustao i pita: “Odakle su tvoji?”

“Iz Zlitena.”

Lice mu je ostalo hladno. “Pripremite je!” zapovjedio je i otišao. Mabruka mi je mahnula da sjednem na klupu u kutu sobe, namještene kao dnevni boravak. Ušle su dvije žene, bile su opuštene kao da su kod kuće. Faiza mi se nasmiješila, prišla mi i ležerno mi podigla bradu. “Ne brini ništa, mala Soraja.” rekla je, nasmijala se i brzo otišla. Mabruka je na mobitelu davala upute nekome kako da dođe od logora, možda još jedna djevojka kao ja, jer je rekla “Dovedi je ovamo.”

ISTRAŽUJEMO: TKO JE HRVAT KOJEG POVEZUJU S MITOM ZA GADAFIJA? Šveđani tajno saslušali svjedoka u Zagrebu

Prekinula je vezu i okrenula se prema meni: “Dođi! Idemo te izmjeriti pa ćeš dobiti neku odjeću. Koji broj grudnjaka nosiš?” Skamenila sam se. “Ja...ne znam. Mama mi uvijek kupuje.” Izgledala je kao da je nerviram i pozvala Fatihu, drugu ženu - dobro, zapravo čudnu personu s muškim glasom i muškim ramenima ali s impozantnim ženskim grudima. Ona me odmjerila, potapašala po glavi i namignula. “Znači ovo je nova? A odakle je?” Stisnula je metar oko moga struka, pa oko prsa, a njena su me pritiskala pod bradu. Onda su zapisali moje mjere i otišli iz kampera. Ostala sam sama. Nisam se usudila maknuti ni zvati. Padala je noć a ja nisam imala pojma. Što će misliti mama? Jesu li joj javili da su me odveli? Što će se dogoditi ovdje? Kako ću kući?

Nakon dugog čekanja Mabruka se ponovno pojavila. Laknulo mi je kad sam je vidjela. Uzela me za ruku i bez riječi odvela u laboratorij u uglu logora gdje mi je plavokosa medicinska sestra izvadila krv. Fatiha me onda odvukla u kupaonicu. “Skini se. Dlakava si. Moramo se toga riješiti.” Namazala je depilacijsku kremu na moje ruke i noge i obrijala me: “Ostavit ćemo pubične dlake.” Bila sam šokirana i bilo me ram ali kako sam morala u svemu tome naći neki smisao, rekla sam si da je sigurno riječ o običnoj higijenskoj proceduri koju mora proći svatko tko dolazi u blizu Vođe.

Zamotali su me u ogrtač i vratili me u dnevni boravak. Mabruka i Salma, s pištoljem oko pasa, sjele su kraj mene.

“Propisno ćemo te odjenuti, našminkati i onda ćeš moći kod Tate Moamara.”

“Sve to samo zbog Tate Moamara? A kad ću ja svojim roditeljima?”

“Kasnije! Prvo moraš pozdraviti gazdu.”

Dali su mi tange - nikad prije nisam vidjela nešto takvo - i bijelu satensku haljinicu, s prorezima sas strane i dubokim dekolteom. Moja kosa, sada raspuštena, padala je do stražnjice. Fatiha me našminkala i namirisala, dodala mi malo sjajila na usne, mama mi to nikad ne bi dopustila. Strogim okom kritičara provjerila je rezultat. Onda me uzela za ruku i odvela niz hodnik. Zastala je na ulaznim vratima, otvorila ih i gurnula me unutra.

Gadafi je ležao gol na krevetu. Bila sam prestravljena. Pokrila sam oči i vrisnula, mislila sam.”Ovo je neka strašna greška! Ja nisam trebala biti ovdje. O, bože!” Okrenula sam se i vidjela Mabruku tamo na pragu, gledala me nepopustljivo. “On nije odjeven!” procijedila sam u potpunoj panici, mislila sam da Mabruka nije znala. “Ulazi!” rekla je i gurnula me natrag u sobu.

Onda me on zgrabio za ruku i prisilio me da sjednem do njega na krevet. Nisam se usudila gledati ga. “Okreni se, droljo!”

Ta riječ. Nisam baš znala što znači ali osjećala sam da je užasna, vulgarna, da se obraća odvatnoj ženi. Nisam se dala. Pokušao me okrenuti prema sebi ali sam se opirala. Povukao me za ruku i rame. Onda me zgrabio za kosu i okrenuo mi glavu: “Ne boj se. Ja sam tvoj tata, tako ćeš me zvati, jelda? Ali jasam i tvoj brat, a uskoro i ljubavnik. Bit ću ti sve. Jer ćeš zauvijek ostati ovdje sa mnom.” Unio mi se u lice - mogla sam mu namirisati dah. Počeo me ljubiti u vrat, u obraze.

Ostala sam ukočena kao drvo. Htio me zagrliti ali sam se odmicala. Približavao mi se ali ja sam bježala i počela plakati. Pokušao me zgrabiti za glavu ali sam skočila, izvukla ruku i gurnula ga, to ga je iznerviralo, htio me prisiliti da legnem i počeli smo se boriti. Bilo je strašno.

Odjednom se pojavila Mabruka. “Vidi ovu drolju!” vikao joj je “Neće napraviti što joj kažem. Nauči je! Obuči je! Onda mi je ponovno dovedi!!

Otišao je u malu kupaonicu kraj spavaće sobe a Mabruka me odvukla u laboratorij. Bila je bijeda od bijesa.

“Kako se usuđujeđ tako ponašati prema gazdi? Dužna si ga slušati!”

“Hoću kući.”

“Nećeš ti nigdje! Ovdje ti je mjesto!”

“Daj mi moje stvari, hoću mami.”

Ošamarila me svom snagom, zamantalo mi se.

“Ti ćeš slušati! Ili će ti Moamar skupo naplatiti!”

S rukom na bridećem obrazu pogledala sam u nju, preneražena. “Praviš mi se tu da si nevina djevojčica, licemjerko, ali savršeno dobro znaš šta se zbiva! Od sada nadalje ćeš nas slušati, tatu Moamara i mene. I radit ćeš što ti se kaže. Bez riječi, bez prigovora, jeli ti jasno?”

Onda je nestala i ostavile samu u onoj prostačkoj haljinici, s razmazanom šminkom i svu raščupanu. Sklupčala sam se na podu u dnevnom boravku i satima plakala. Ništa nisam razumjela, ništa pod milim bogom. Sve je bilo prekonfuzno. Što radim ovdje? Što hoće od mene? Mislila sam kako se mama sigurno nasmrt brine što me ne, mora zvati tatu u Tripoli, možda će se on morati vratiti u Sirt. Bombardirat će je optužbama da me pustila da odem, nikad mi nije dao da izlazim iz kuće. Kako ću mu ikad ispričati onu odvratnu scenu s tatom Moamarom? Tata će mi poludjeti. Još sam se tresla od jecaja kad je u sobu ušla plavokosa medicinska sestra. Nikad je neću zaboraviti. Sjela je kraj mene i nježno me gladila po licu. “Reci mi što se dogodilo” rekla je. Govorila je stranim naglaskom i asnije sam otkrila da je bila jedna od Vođinih medicinskih sestara iz Ukrajine, zvala se Galina. Nisam joj mogla reći ni riječi ali pogodila je i vidjelo se da je bijesna. “Kako mogu to napraviti jednoj djevojčici? Kako se usuđuju?” ponavljala je i mazila me sve dok konačno nisam zaspala. Mabruka me iduće jutro probudila oko devet. Dala mi je trenirku i probudila mi nadu.

“Znači idem kući?”

“Rekla sam ti da ne ideš! Jesi gluha? Jasno sam ti rekla da je tvoj stari život zauvijek gotov. Javili smo tvojim roditeljima, oni razumiju, zašto ti ne razumiješ?”

“Zvali ste moje roditelje?”

Raspala sam se. Popila sam malo čaja, grincula keks i pogledal aoko sebe. Posvuda su bile djevojke vojnici u uniformama, ulazili su i izlazili, znatiželjno me pogledavali. “Je li to ona nova?” Pričali o Vođi, kako ima posla preko glave u šatoru. Prišla mi je Salma. “Da ti objasnim neke stvari: Moamar će spavati s tobom. On će te načeti. Ti si odsad njegovo vlasništvo i nećeš ga nikad ostaviti. Zato prestani s tim durenjem, nema se smisla opirati ili sanjati da bude drugačije- to ti ovjde neće ništa promijeniti!”

Onda je ušla ona Fatiha, upalila televiziju i šapnula mi: “Pusti ih da ti rade što hoće, to će ti jako olakšati život. Ako se ne opireš, bit će ti dobro. Samo napravi sve što ti se kaže.”

Ležala sam tamo nepokretna i plakala. Znači, bila sam zatvorenik. Što sam ja ikada mogla skriviti?

Oko jedan sat Fatiha me došla odjenuti, u jako kratku plavu satensku haljinicu; zapravo, bio je to više negliže. U kupaonici mi je smočila kosu i napuhala je s malo pjene. Mabruka me pregledal, čvrsto me uzela za ruku i još jednom me odvela u Gadafijevu spavaću sobu. “Ovoga ćeš puta ispuniti želje svoga gospodara ili ću te ubiti svojim rukama.” prijetila je. Onda je otvorila vrata i gurnula me unutra. Bio je tamo, Vođa, sjedio na krevetu u hlačicama za trčanje i potkošulji, pušio je cigaretu i polako otpuhivao dim gledajući me hladno. “Ti si jedna kurvetina” rekao “Majka ti je Tunižanka, vi ste sve kurve.” Nije se žurio, gledao me od glave do pete i puhao mi dim u lice. “Sjedi tu, blizu mene” pokazao je na mjesto na krevet “Radit će sve što ti kažem, jel ti jasno. Ja ću ti davati nakit, dat ću ti krasnu kuću, naučit ću te voziti i dat ću ti auto. Jednog dana ćeš možda i studirati vani ako budeš htjela. Vodit ću te gdje god poželiš. Čuješ šta ti govorim? Ispunit ću ti sve želje”.

“Ja hoću kući svojoj mami.”

Smrznuo se, ugasio cigaretu i podigao glas.

“Slušaj me dobro! Prestani s tim, jesi čula? Prestani s tim da hoćeš kući jer si od sada ovjde sa mnom i zaboravit ćeš na sve drugo!”

Nisam mogla vjerovati što mi govori. Bilo je neshvatljivo. Povukao me na krevet i ugrizao za nadlakticu. Boljelo je. Onda me pokušao svući. Već sam se osjećala tako gola u toj minijaturnoj plavoj haljinici, bilo je grozno - nisam mu mogla dati da me svuče. Opirala sam se, stiskala bretele. “Skidaj to, droljo prljava!” razdvojio mi je ruke, ustao, opet me zgrabio i bacio na krevet svom snagom, pokušavala sam se boriti. Onda je ustao i bijesno otišao u kupaonicu. Mabruka je bila u sobi u sekundi. Kasnije sam otkrila da je kraj kreveta bilo zvonce kojim ju je zvao.

“Ovo je prvi put da mi se neka cura ovako opire! To je tvoj problem, Mabruka, ti si kriva! Jesam ti rekao da je naučiš! Zato izvoli riješi to ili ćeš platiti!”

“Gospodaru, zaboravite ovu malu. Trdoglava je kao mazga. Škartirat ću je natrag majci i naći ću vam drugu.”

“A ne. Ovu ćeš pripremiti. Nju hoću!”

Odveli su me natrag ulaboratorij, gdje sam ostala do mraka. Galina se ušuljala na trenutak i pružila mi deku sažaljivo me gledajući. Ali kako sam mogla spavati? Proživljavala sam ponovno sve što se dogodilo, pokušavala naći bilo kakvo objašnjenje za užas koji sam prolazila. Što su rekli mojim roditeljima? Sigurno ne istinu, to je nemoguće. Ali što, onda? Tata me nije puštao ni do susjeda i uvijek sam morala biti kući prije mraka. Što je onda mislio kad su ga zvali, što mu se motalo po glavi? Hoće li mi vjerovati kad im jednog dana budem pričala što se dogodilo? Što ću reći uškoli, zašto me nije bilo? Nisam spavala cijelu noć. U zoru, baš kad sam tonula u san od iscrpljenoti, ušla je Mabruka. “Ustaj! Oblači uniformu. Idemo u Sirt.”

Kakvo olakšanje! “Znači idemo doma mami?”

“Ne. Idemo negdje drugdje.”

Barem smo napustili to užasno mjesto bogu iza leđa i otišli bliže doma. Na brzinu sam se umila, navukla svoju kaki uniformu, sličnu kao što su nosile Gadafijeve tjelohraniteljke i vratila se u dnevni boravak, gdje je pet djevojaka isto u uniformama odsutno gledalo televiziju. Drćale su mobitele i umirala sam od želje da nazovem mamu ali Mabruka me držala na oku, a atmosfera je bila ledena. Odvukli su kamper. Pustila sam da me vuku, ionako odavno ništa nisam kontrolirala.