Dana 27. studenog pobunjeničke snage predvođene sunitskom islamističkom skupinom Hay’at Tahrir al-Sham (HTS) pokrenule su iznenadnu ofenzivu u sjevernoj Siriji. Iskoristivši disfunkcionalne snage režima sirijskog diktatora Bashara al-Assada - Sirijsku arapsku vojsku (SAA) - i zaokupljenost Rusije teškim ratom u Ukrajini, ali i Hezbolahov poraz u srazu s Izraelom i defenzivnu situaciju u kojoj se pronašao pokrovitelj šijitske libanonske militantne skupine, Iran, HTS i njegovi saveznici koje podržava Turska munjevito su napredovali prema jugu i ubrzo oslobodili grad Alep od Assadovih vojnih snaga i ruskih saveznika režima.
Grad Hama u četvrtak je pala, a HTS bi sada mogao početi vršiti pritisak na istureni teritorij koji drže snage sirijskog režima između linije bojišnice i obale Sredozemnog mora, oko 65 kilometara zapadno. Istureni dio obuhvaća cijelu obalu Sirije, a tamo se nalazi i jedina baza ruske mornarice na Sredozemnom moru, u lučkom gradu Tartusu, kako piše redoviti komentator Forbesa David Axe u tekstu za konzervativni britanski The Telegraph.
Rusi, kako navodi, znaju da je Tartus u nevolji. Dana 3. prosinca, komercijalne satelitske slike otkrile su da su se svi veći ruski ratni brodovi za koje se zna da djeluju iz Tartusa - tri raketne fregate, napadna podmornica na dizelsko-električni pogon i dva lako naoružana pomoćna broda - otisnuli od tri velika pristaništa u luci i otplovili u Sredozemlje.
Putin priskočio u pomoć Assadu, za nagradu dobio Tartus
Moguće je da će rat u Ukrajini koštati rusku mornaricu cijelog oceana i puno utjecaja. Sovjetski Savez, a kasnije i Rusija, održavali su prisutnost u Tartusu još od 70-ih godina, no to je uglavnom bila simbolična prisutnost u dva desetljeća između pada Sovjetskog Saveza 1991. i početka sirijskog građanskog rata 2011.
Građanski rat promijenio je sve. Osjetivši priliku, Kremlj je pojačao potporu Assadovom borbenom režimu, isprva šaljući brodove pune streljiva u Tartus. Godine 2015. stigle su i ruske vojne snage i pomogle Assadovoj vojsci da uzvrati udarac. Linija bojišnice se stabilizirala oko 2018. godine, pri čemu je HTS ostao stisnut na ruralnom teritoriju na sjeveru oko Idliba. Turske, kurdske i sirijske pobunjeničke snage uz potporu SAD-a držale su dijelove sjeverne, istočne i južne Sirije.
Kremlj je tako zaslužio svoju nagradu za spašavanje Assada. Rusija je 2017. potpisala 49-godišnji ugovor koji joj je omogućio širi pristup Tartusu. Kad je ruska mornarica pojačavala svoju crnomorsku flotu uoči napada na Ukrajinu u veljači 2022. godine, potrebni brodovi su krenuli iz Tartusa. A nakon što je Turska zatvorila Bosporski tjesnac za strane ratne brodove, odsjekavši Crno more, Tartus je ostao jedina ruska pomorska baza za operacije u Sredozemlju.
To možda ne bi bio problem prije nekoliko desetljeća, kada je ruska mornarica još raspolagala velikim brojem ratnih brodova iz sovjetskog doba s pouzdanošću i izdržljivošću za duga oceanska putovanja. No, danas je većina tih brodova zahrđala, a ruska brodograđevna industrija guši se pod zapadnih sankcijama i ne može ih zamijeniti. Ruska flota sve više postaje obalna flota koja se oslanja na obližnje obalne baze kako bi se opskrbila gorivom, hranom i oružjem.
Gubitak Tartusa katastrofa za Rusiju
Stoga bi gubitak Tartusa bio bi katastrofalan za projekciju ruske moći u južnoj Europi i sjevernoj Africi. Realno, navodi autor, jedini način da Kremlj zamijeni vitalnu obalnu infrastrukturu u Tartusu je ponovni pristup Sredozemlju preko Bospora.
No, gotovo da nema izgleda da se to dogodi sve dok traje rat u Ukrajini. Ruski čelnik Vladimir Putin mogao bi se uskoro suočiti s nesretnim izborom - nastaviti se boriti u Ukrajini, ali izgubiti utjecaj u mediteranskoj regiji, ili tražiti mir u Ukrajini i otvoriti si pristup od Crnog mora do Mediterana.
Uvijek je moguće da ofenziva HTS-a izgubi na snazi i da se SAA zadrži i dalje na obalnom isturenom dijelu, a u tom slučaju, Tartus bi trebao biti siguran - barem za sada - ali uvjeti koji su doveli do ugroze ruske baze i dalje će biti tu.
Assadov režim se održao jer je uživao snažnu rusku podršku, no 33 mjeseca krvavih borbi u Ukrajini učinilo je Rusiju slabom, a njezin utjecaj na svoje najudaljenije predstraže još slabijim. Čak i ako Assad uspije zadržati Tartus i održati pojas spasa za svoje ruske pokrovitelje otvorenim, ruski vladar imat će puno manje resursa za slanje u Siriju kao pomoć režimu, zaključuje David Axe za The Telegraph.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....