HRVAT NA PRINCETONU:Samo jednom možete na ispit,a ocjena se ne može promijeniti

Već si tri godine uspješan student na Princetonu, kako to da si odlučio napustiti roditeljski dom i odvažiti se na studiranje u nepoznatoj zemlji? Moram priznati da za takav pothvat, i to nakon srednje škole, treba imati hrabrosti.

Svakako da treba, iako ja o tome tada i nisam posebno razmišljao. Kroz bavljenje reformom obrazovanja i vijećima učenika, upoznao sam jednog Zagrepčanina, starijeg dvije godine od mene, koji je kasnije uspio upisati jedno prestižno američko sveučilište. On me potaknuo na razmatranje te mogućnosti, rekavši da imam dobre rezultate i da bih mogao imati dobre izglede za upis. Prije toga nisam uopće mislio o studiranju u inozemstvu, no ubacio mi je bubu u uho te sam počeo istraživati kako izgleda postupak prijave, što je bitno i kakva je mogućnost stipendiranja.

Što točno studiraš i koliko se studiranje na Princetonu razlikuje od studiranja u Hrvatskoj?

Studiram ekonomiju, dok sam za tzv. „malu diplomu“ – dakle, manju koncentraciju koja mi se upisuje u diplomu – izabrao financije te germanistiku.

Studiranje se podosta razlikuje. Strog je etički kodeks koji je iznad svega. Svaki predani rad strogo se kontrolira, a najmanja nemarnost pri citiranju, navođenju izvora ili svaka naznaka plagiranja žestoko se kažnjava, jednako kao i varanje na ispitu. Slijedom toga, i povjerenje profesora u studente je veliko te studenti pišu ispite gotovo uvijek bez prisutnosti profesora, ali svejedno nitko ne diže glavu s papira. Nema usmenih ispita, a konačna ocjena najčešće je uravnoteženi prosjek ocjena s ispita tijekom semestra, završnog ispita, sudjelovanja na vježbama i/ili domaćih radova.

Rokova nema, imate samo jednu mogućnost izlaska na ispit te se dobivena ocjena ne može nikako promijeniti. Za razliku od Hrvatske, u kojoj i dalje 60-ak posto brucoša nikada ne završi fakultet, na Princetonu je taj postotak gotovo zanemariv. Postoje brojni akademski i vršnjački savjetnici koji svakog studenta vode kroz studij i uvijek stoje na raspolaganju. Profesori su uslužni i dostupni, a meni je bio nezamisliv vrlo opušten stav prema profesorima koji ovdje prevladava u smislu pristupa. Tzv. Liberal arts obrazovanje omogućuje svakom studentu bilo koje koncentracije slobodan izbor što više predmeta (unutar svoje diplome, ali i izvan).

Plaća li se studij i koliko po godini?

Studij ukupno stoji (zajedno sa stanarinom u domu, menzom i sl.) oko 60 000 dolara godišnje. Naravno, to je za prosječnu hrvatsku obitelj, pa i mnoge dobrostojeće, potpuno nedostižno. No, Sveučilište nudi financijsku pomoć u vidu preuzimanja velikog dijela tog iznosa, dok student i njegova obitelj plaćaju tek manji dio.

I uz takvu velikodušnsot postoje dva problema: prvi je što „manji dio“ za američke standarde često i nije baš mali u hrvatskim okvirima, dok je drugi što studenti – pogotovo strani – moraju plaćati porez na popust na školarinu koju Sveučilište daje. Porezna uprava SAD-a tretira taj odbitak školarine kao dohodak studenata, iako ne vidimo ni centa.

Imate li kolokvije ili ispite te koliki je opseg literature, je li opširna, zahtjevna i slično? Kakvi su profesori?

Imamo završni ispit na kraju semestra iz velike većine predmeta te gotovo obavezno i ispit na pola semestra. Neki profesori znaju ubaciti još jedan ili dva manja ispita tijekom semestra, ali to je rijetkost. Svi ispiti su pismeni. Literatura je opširna, ali očekuje se čitanje s razumijevanjem i često profesori koriste knjige i udžbenike samo letimično i povremeno, dok na predavanjima koriste prezentacije i primjere primjene koncepata i teorije iz udžbenika.

Profesori su fantastični, pogotovo na manjim kolegijima i predmetima. Imate mogućnost raditi i učiti od najboljih profesora i velikih autoriteta te ljudi koji imaju iskustva u primjeni svojih koncepata na mjestima kao što su MMF, Gospodarski savjet Predsjednika SAD-a itd.

Svi se trude biti što bolji. Studenti su jako kompetitivni, zainteresirani i često padaju kvalitetne rasprave o raznim pitanjima, gospodarstvu, politici i škakljivim temama. Općenito su moje kolege poprilično talentirane, gotovo da nema nikoga tko ne radi na kampusu, nije u nekoj sportskoj momčadi (makar rekreativno), debatnom klubu, glazbenom sastavu / orkestru / zboru, kazališnoj skupini, crkvenoj organizaciji itd., a najčešće sudjeluju u više aktivnosti. Jedan moj cimer studira kemiju, vesla za sveučilišnu momčad, pjeva u a capella muškom zboru, akademski je savjetnik brucošima, daje repeticije, ne mogu se više ni sjetiti što sve radi. I, što je najbolje, uopće nije osamljena iznimka nego gotovo pravilo.

Jedna zanimljivost što se tiče studenata je da su ocjene tabu te se o njima ne govori, čak ni među prijateljima. Izbjegava se izravan odgovor o broju bodova ili ocjeni. Nezamisliva je javna objava ocjena, a ispiti ili domaći radovi vraćaju se preklopljeni kako nitko ne bi vidio vašu ocjenu.

Je li teško položiti ispite? Trebate li raditi kakve projekte, idete li na natjecanja i slično?

Ispiti su poprilično teški i zahtijevaju dugu pripremu unaprijed. No, kako je ritam takav da svaki tjedan morate čitati nova poglavlja, pisati domaće zadaće, raditi na projektima koje zada profesor itd., nikad ne dođete par tjedana prije ispita, a da niste ništa radili.

Što se tiče natjecanja, postoje specijalizirana i turniri za svaku koncentraciju, od trgovanja dionica do čega god vam padne na pamet. Izlazi i više studentskih znanstvenih časopisa na mom sveučilištu, ali i drugima, koji primaju studentske radove te objavljuju najbolje.

Gdje si smješten?

Svi smo smješteni u domovima na kampusu, u kojima ništa ne nedostaje. Velika većina je klimatizirana te puno soba ima vlastite kupaonice. Uglavnom se živi s dva ili tri cimera, a imamo odvojen radni prostor od spavaće sobe. Cijena doma je uračunata u školarinu i cijenu menze te se kreće oko 14 000 dolara.

Postoje li menze? Kolike su cijene? Što ima na meniju te jesi li zadovoljan?

Na kampusu imamo šest velikih menzi s jako raznovrsnim jelovnikom. Svaki dan možete naći od voća, povrća, mesa, ribe, tjestenine, salata, juha, sladoleda, deserta, što god vam odgovara. Svaka menza ima i roštilj te postaju za sendviče te žitarice. Pazi se i na razne alergije i dijetetske navike pa je uvijek dostupan mljekomat s par vrsta mlijeka ovisno o postotku mliječne masti, pa sojino mlijeko, pa bez laktoze...

Tzv. plan menze plaća se unaprijed za cijelu godinu te dobijete, ovisno o planu koji izaberete i platite, dva, tri ili pak neograničen broj obroka dnevno. Jednostavno na ulazu provučete studentsku iskaznicu (iksicu) i jedete koliko god želite i koliko god dugo želite. Jasno, domaća hrana uvijek mi nedostaje, a općenito je američka hrana nešto na što se treba naviknuti, pogotovo na njihovo miješanje raznih sastojaka i veliku uporabu začina koji su u nas nespojivi.

Kako je općenito živjeti u Americi? Koje su prednosti i nedostaci života u nepoznatom?

Teško je reći da je to „život u nepoznatom“ jer većinu vremena provodimo na kampusu koji je stvarno oaza što se tiče urednosti, čistoće, raskoši i opremljenosti. Takav je i istoimeni gradić u kojem se nalazi Sveučilište, koji je jedan od najbogatijih zajednica u državi. Svega par kilometara dalje je Trenton, grad-slučaj s jednom od najvećih stopa kriminala i ubojstava po glavi stanovnika, tako da su ekstremi veliki.

Prednosti života u inozemstvu svakako su širenje vidika i stjecanje iskustva života u potpuno drugačijem društvu. Sposobnost prilagodbe svakako je jako važna i dobro je trenirati, što je također prednost.

I za kraj, što bi poručio studentima? Zašto otići studirati i živjeti u stranu zemlju?

Jer je iskustvo života u stranoj zemlji jako korisno gdje god studirali. Mnoge prakse i ideje možete prenijeti natrag u Hrvatsku i sredinu u kojoj živite, čime obogaćujete sebe i društvo. Jasno, najveći motiv trebala bi biti kvaliteta obrazovanja – vani možda možete studirati nešto što u Hrvatskoj ne biste mogli ili na kvalitetnijoj razini. Ovisno o uspjehu, možete dobiti zbilja vrhunsko obrazovanje na nekom od ponajboljih sveučilišta na svijetu, usko surađivati s nekim priznatim profesorima te slušati predavanja nobelovaca, državnika i najvećih autoriteta.

Neka naša sveučilišta, uza svu svoju kvalitetu i rad predanih profesora, ne mogu se natjecati sa sveučilištima na kojima studira svega 4-5 tisuća studenata, a imaju proračun koji se mjeri u milijardama američkih dolara te koja privlače vrhunske profesore i studente iz cijelog svijeta.

Cijeli intervju pročitajte na portalu Studentski.hr...