Iako ‘mir‘ i ‘primirje‘ na Bliskom istoku nisu istoznačnice, samo nepopravljivi cinici mogu umanjiti značenje ovog sporazuma

Nakon 15 krvavih mjeseci razrušenim pojasom Gaze prolomilo se - oduševljenje. Baš kao i u Tel Avivu i drugim izraelskim gradovima.

Diplomatski napori američko-katarskog posredovanja između Izraela i Hamasa, koji su se mjesecima intenzivno poduzimali u Dohi, ovoga su tjedna ipak urodili plodom te prva faza primirja, od ukupno tri dogovorene, na snagu stupa već u nedjelju.

Odmah treba naglasiti da "mir" i "primirje" na Bliskom istoku nisu istoznačnice, no s obzirom na destrukciju kojoj smo mjesecima svjedočili u regiji, samo nepovratni cinici mogu umanjiti značenje ovog sporazuma.

Bilo kako bilo, 19. siječnja (konteksta radi, dan uoči inauguracije američkog predsjednika Donalda Trumpa) počinje prva faza, koja će ukupno trajati 42 dana, baš kao i ostale dvije. Neprijateljske strane uspjele su dogovoriti prilično detaljan hodogram puštanja izraelskih talaca i palestinskih zatvorenika na slobodu.

Prvi dan primirja bit će oslobođene tri Izraelke, potom vlada Benjamina Netanyahua treba ispuniti svoju stranu dogovora i osloboditi točno određen broj Palestinaca. Sedmog dana Hamas će osloboditi još četiri taokinje i tako sve do kraja prve faze, dokad bi 33 izraelska taoca trebala biti na slobodi.

Druga faza, koja bi prema dogovorenom trebala stupiti na snagu tek nakon uspješne finalizacije prve (ipak je, naime, riječ o Bliskom istoku u kojem su 42 dana dovoljno dugo razdoblje za eventualno proklizavanje u interpretaciji dogovorenih uvjeta), podrazumijeva trajnu obustavu vojnih i neprijateljskih aktivnosti te oslobođenje svih izraelskih zatočenika.

Posljednja faza, ona treća, odnosi se na razmjenu mrtvih te petogodišnji plan rekonstrukcije Gaze.

I time dolazimo do daleko najveće poznate nepoznanice - kako i što dalje?

Odgovor na to pitanje u ovome trenutku nitko ne može dati.

Kako podignuti na noge pojas Gaze koji je gotovo potpuno sravnjen sa zemljom, u kojem je tijekom 15 mjeseci rata poginulo najmanje 46.700 ljudi, od čega više od 18.000 djece. Tko će upravljati Gazom sada kada je Hamas "eliminiran" (iz jednadžbe prihvatljive upravljačke strukture, jer on i dalje postoji)? Hoće li to biti Mahmud Abas, tj. palestinska samouprava koja kontrolira Zapadnu obalu? Teško, taj je prijedlog Benjamin Netanyahu već mnogo puta glatko odbio i razmotriti.

Hoće li to biti UNRWA, UN-ova agencija specijalizirana za pitanje Palestinaca? Još manje izgledno. UN i aktualna (ultradesna) izraelska vlada nisu u dobrim odnosima od početka ovoga rata, te nije izgledno da će Netanyahu, a kamo li njegovi jastrebovi, pristati.

Kako spriječiti terorizam, osobito onaj s antiizraelskim predznakom, da nastavi bujati u regiji koja je preživjela takvo krvoproliće? Kako spriječiti nove generacije za dlaku preživjelih mladića da se radikaliziraju i za nekoliko, ne godina, nego mjeseci, krenu u brutalnu osvetu?

A što se tek može očekivati u Izraelu? Već je sad, naime, kristalno jasno da radikali poput Itamara Ben-Gvira i Bazalela Smotricha negoduju zbog primirja, pa nije nerealno očekivati da bi mogli poljuljati stabilnost Netanyahuove vlade. Rejting im ide na ruku za takav scenarij, a to je malo kada zanemarivo u ovakvim povijesnim prevratima.

Time dolazimo do okosnice problema - činjenice da se dogovorilo primirje, ali ne i dugoročno održiv mir. Da jedno, nužno, ne znači ujedno i drugo.

- Čak i kada se dogode dobre stvari, one loše vire odmah iza ugla. Pravilo je to kojem učestalo svjedočimo u diplomaciji, posebno u onoj koja se odnosi na Bliski istok - oprezno zaključuje Jake Sullivan, savjetnik za nacionalnu sigurnost odlazećeg predsjednika Joea Bidena; jedan od trezvenijih i odgovornijih stručnjaka za geostrateška pitanja današnjice.

Osim onoga "što" se događa, u političkoj analitici gotovo je podjednako važno i ono "kada" se događa. Na kraju krajeva, kako drugačije objasniti da je okosnica upravo ovog sporazuma, koji je izraelski premijer sada prihvatio, na stolu već mjesecima?

Međutim, smjena vlasti u ključnom strateškom partneru Izraela (i prilično žustro zavrtanje "Bibijeve" ruke, za koje je imenom i prezimenom zaslužan Trumpov specijalni izaslanik za Bliski istok Steven Witkoff, 67-godišnji odvjetnik, milijarder i nekretninski mogul) primorala je Tel Aviv da još jednom razmotri uvjete.

U posljednjim danima Bidenove administracije i samo nekoliko dana prije dolaska Trumpove administracije uhvatili su prvi vrući geopolitički krumpir; na slavu i hvalu oba američka predsjednika.

Biden će se moći hvaliti da je u fotofinišu svog prvog i zadnjeg mandata uspješno donio mir na Bliski istok, a Trump će svoj drugi mandat moći započeti s prvim (velikim) rješenjem sukoba, što nije zanemarivo uzmemo li u obzir da je sljedeći problem na tapetu pitanje Ukrajine i, u tom kontekstu, njegov najavljeni i iščekivani susret s Vladimirom Putinom.