ISPOVIJEST SRPSKOG ŽIGOLA 'Visok sam i zgodan, moji su klijenti bogate njemačke budale, plaćaju 400 eura'

Filip ima 31 godinu, visok je 182 centimetara, smeđ i zgodan. Živi u Beogradu. Po zanimanju je frizer i dvije je godine u sretnoj vezi s Milošem, pravnikom u jednoj multinacionalnoj kompaniji. Već četiri godine, Filip odlazi jednom ili dvaput godišnje u Njemačku gdje za mjesec dana zaradi svojih dvanaest plaća iz frizerskog salona. Kako piše srpsko izdanje Vicea , u Njemačkoj se ne bavi frizerskim poslom, nego ondje odlazi kako bi zaradio od prostitucije, a pritom mu nije neugodno govoriti o svom sezonskom gastarbajterskom poslu.

A ta sezona najčešće dođe oko Božića i Nove godine, kada su Nijemci spremni potrošiti više novca.

- U Hamburgu, Hannoveru i Kölnu sada već imam stalne mušterije kojima najavljujem dolazak. Miloš zna čime se tamo bavim, a svota novca koju donesem zatvara svaku raspravu o tome je li to OK ili ne. Aktivni escort momci su bolje plaćeni od pasivnih. Postoje ljudi koji su seks spremni platiti i do 400 eura - priča Filip i dodaje da se ne osjeća kao žrtva, već kao iskorištena osoba primorana prodavati vlastito tijelo.

Svoje mušterije otvoreno smatra budalama, a činjenica da se bavi prostitucijom nije mu toliko strašna jer bi se, kaže, mnogo gore osjećao kada ne bi bio u stanju zaraditi dovoljno za vlastitu obitelj.

Kada je riječ o muškoj prostituciji u glavnom gradu Srbije, tamošnjoj policiji ona, ako je za vjerovati višem inspektoru Saši Siljanoskom, predstavlja nepoznanicu. Spomenuti policajac kaže da tijekom karijere uopće nije naišao na slučaj muške prostitucije te da su jedini izuzetak transvestiti i transseksualci, ali oni se prostituiraju kao žene. U slučaju kada ih policija uhvati, mušterije najčešće budu vrlo iznenađene da su umalo platile za seks muškarcu, makar to iznenađenje i ne mora uvijek biti iskreno.

Mjesto na kojem se za nešto novca može dobiti malo muške ljubavi danas je u blizini trgovačkog centra Ušće, ali glavna je lokacija za šoping ovakvog tipa postao internet, koji je prepun oglasa u kojima muškarci nude seksualne usluge drugim muškarcima, dok muškaraca koji bi se za novac nudili ženama u internetskim oglasima nema.

- Treba razlikovati prisilnu prostituciju od dobrovoljne, iako je dobrovoljnost po mišljenju stručnjaka veoma upitna, čak i kada je prostitutka (ona ili on) u to potpuno uvjerena. Ljudi koji se bave prostitucijom uglavnom su s margina, iz osjetljivih društvenih skupina i siromašnih sredina, što ih čini pogodnim za manipulaciju, i samim tim i seksualnu eksploataciju. Postoje i muškarci koji se bave prostitucijom jer ih to uzbuđuje, ali uglavnom drugi razlozi stoje iza odluke da se prodaje vlastito tijelo - kaže za srpski Vice Sanja Kljajić iz Centra za zaštitu žrtava trgovine ljudima.

Da se među muškarcima prostituiraju isključivo homoseksualci je mit. U Srbiji je poznat slučaj Slaviše Lazića, popularnog Giancarla, najpoznatijeg žigola iz Vrnjačke Banje, koji je prema vlastitim riječima, osim novca, zlatnih lančića i Rolex satova od jedne, očito zadovoljne klijentice, na dar dobio i stan. Kada je njegov biznis u pitanju, vrhunac sezone je uvijek 8. ožujka, Dan žena. Giancarlo je uvijek volio isticati da uz njegovanje fizičkog izgleda žigolo mora biti i načitan pa je spominjao kako je pisao romantične rečenice i nježne stihove kako bi pojačao dojam zaljubljenosti i romanse, što žene ponajprije žele platiti, makar ni sam seks nije nebitna stavka. Njegove su usluge najčešće koristile dame u pedesetim, makar je u svojoj zavidnoj karijeri banjskog galeba imao i mušteriju stariju od osamdeset godina.