JUTARNJI U MAKEDONIJI: POTRESNE FOTOGRAFIJE Tamošnji mediji najavljuju početak totalnog rata!

Uz zastave spuštene na pola koplja i tužnu glazbu koja se cijeli dan emitira na radiopostajama, drugi dan žalosti u Makedoniji protekao je u atmosferi općeg šoka i pokušaja shvaćanja što se za vikend dogodilo u Kumanovu.

Iz državnih institucija stiglo je priopćenje da je teroristima određen jednomjesečni pritvor, Kumanovo je deblokirano, snimatelji koji su ušli u dio koji je bio pod opsadom svjedoče o propucanim domovima, o prizorima koji jasno govore o oružanom okršaju. Jake policijske snage napustile su grad i vratile se u Skoplje.

Ljudi su se vratili u svoje kuće i stanove, ali još se uvijek boje i ne znaju što mogu očekivati. Dio makedonskih novina najavljuje, a da se točno ne zna na temelju kojih izvora, da će u utorak početi totalni rat. Najveći međuetnički centri Skoplje i Kumanovo strepe od toga.

Iako su ulice Skoplja užurbane, i ljudi se provlače između gradilišta i golemih kipova nastalih u sklopu kontroverznog projekta “Skoplje 2014.”, zbunjenost događajima od proteklog vikenda svugdje se osjeća. To je neizbježna tema svakog razgovora. Mnogi još uvijek ne vjeruju da se radilo o teroristima - jer zašto nema više njihovih fotografija, tko su oni i gdje su ubijeni teroristi - ali osjeća se da se ljudi pribojavaju nastavka neke slične akcije koju će još manje razumjeti. Nažalost, Makedonija je već navikla na takve neobične obrate koje je teško shvatiti. I podaci o broju mrtvih civila nisu konzistentni. “Pa, zar mi moramo čitati priopćenja američke ambasade da bismo shvatili što se dogodilo i da bismo saznali da ima civila među ubijenima”, kažu ogorčeno ljudi u Skoplju. Osim toga, sve je više onih koji smatraju da je na ovaj način vlast pokušala odmaknuti pažnju od dubokih korupcijskih afera i skandala vezanih uz zloupotrebu položaja pa su zato, kao prijetnja, namješteni teroristi - o kojima nitko puno ne zna.

“Je li gotovo”, pitaju prolaznici jedni druge. “Valjda jest. Zasad”, međusobno odgovaraju.

No, upravo zbog sigurnosne situacije ne zna se hoće li se u nedjelju održati veliki prosvjed, najveći dosad, koji organizira opozicija. U ekskluzivnom razgovoru za Jutarnji list šef opozicije Zoran Zaev kaže da će se prosvjed najvjerojatnije održati, ali ne prije negoli se dobro procijeni sigurnosna situacija.

Zapravo, u Makedoniji ovih dana rijetko tko zna konkretno reći što se događa. Puno je pitanja, puno dezinformacija. Vlada se drži zatvoreno pa su na press konferenciju pozvani samo odabrani državni mediji. No, pojavili su se i nezavisni novinari, ali su ignorirani iako su iskakali iz stolica uzdignutih ruku da bi postavili pitanje premijeru Nikoli Gruevskom. Šokirani su aktivisti, opozicija, analitičari i makedonski intelektualci.

- U Makedoniji se događa kulminacija jedne dugotrajne stagnacije u svim dijelovima društva. Naše političke elite dugo godina ne rade ništa da bi unaprijedile društvo, ekonomiju i institucije. Naprotiv, sve su uzurpirali. Oni rade samo i isključivo za svoje interese - kaže aktivist, novinar i glazbenik Petrit Saracini. - Sada su se počeli buditi obični ljudi. Prosvjeduju, ne mogu više ovo izdržati. Situacija je grozna - naglašava.

I zaista, ekonomska kriza traje godinama, a Skoplje se kočoperi novim spomenicima i njihovom grandioznošću. Prosječna plaća je između 150 i maksimalno 300 eura, a za život četveročlane obitelji potrebno je najmanje 400 eura. Ulice su trošne, fasade pohabane. - Ali, bitno je da svaki stanovnik Skoplja ima svoj kip - kažu mi kritičari makedonskog režima koji se ismijavaju nisu skulptura koje i dalje niču poput gljiva poput kiše.

- Situacija je nestabilna kako na sigurnosnom tako i na političkom planu. Upravo smo vidjeli pokušaj destabilizacije države od strane jedne terorističke grupe koja se predstavila u ime OVK. Javnost u Makedoniji nije od vrha države dobila odgovor na pitanje za koga je radila ta grupa i zašto je pokušala destabilizirati državu. Vidjeli smo i čuli da su naše službe sigurnosti zatajile neke podatke i da opasnost još nije prošla. Na političkom planu imamo sve veće nezadovoljstvo naroda s jedne strane te odlučnost vlastodržaca s druge jer žele ostati na vlasti po svaku cijenu. Ovaj sukob može nas dovesti do katarze, ali i završiti u pogibeljnom kaosu - upozorava profesor političkih znanosti Jove Kekenovski.

Vladimir Lazarević, jedan od lidera opozicijskih građanskih pokreta, bivši zamjenik ministra zdravstva i član takozvane Amsterdamske trojke - ekipe koja je prva zatražila ostavku premijera Gruevskog, dočekuje nas kasno navečer u sjedištu pokreta “Ima budućnosti” . U društvu je Gorana Mitevskog, bivšeg šefa makedonskih tajnih službi. Obojica ističu da je ovo najveća politička kriza u Makedoniji od njezine samostalnosti. Iako su zabrinuti i stalno prate vijesti, nadaju se da je ovo sada završna faza političkog obračuna iz kojega bi opozicija trebala izaći trijumfirajući.

- Nikola Gruevski je donedavno važio za pobjednika, a onda se sve oko njega urušilo. Stvarao se mit koji je nestao, a kada je narod shvatio što se i kako radilo, koliko se novca uzimalo i kako se svim segmentima društva manipuliralo, tu je bio kraj - govore Vladimir Lazarevik i Goran Mitevski.

- A želio se predstaviti kao spasitelj Makedonaca - dodaje Lazarevik. - Sve se to reflektiralo u najvećem antimakedonskom projektu ‘Skoplje 2014’., koji nas je trebao pretvoriti u veće Grke od samih Grka. Pogledajte samo što je napravio. Narod je kupovao te priče, ali sada je dosta. Došli smo do apsurda. Premijer optužuje lidera opozicije za suradnju s tajnim službama, a on objavljuje nevjerojatne informacije o tome što je vlast. Ljudi su na početku jedva razumjeli o čemu se radi, ali sada počinju shvaćati. Nezadovoljstvo je jako - ističe Lazarevik.

Bivši diplomat i politički analitičar Arsim Zekoli, kada ga pitam što se ovdje događa i zašto ne postoji neko suvislo objašnjenje događaja u Kumanovu, ovako mi odgovara: - Dobro došli u Makedoniju, tako se svi mi osjećamo! Dobro došli u zemlju u kojoj postoji manjak vjere u službena priopćenja vlade, naročito nakon objavljivanja ‘bombi’, u zemlju u kojoj nitko više ne preuzima odgovornost ili je demantira i u kojoj predsjednik države tvrdi da su imali informacije o teroristima još prije nekoliko mjeseci, a nitko ništa nije poduzeo. Dobro došli u zemlju u tipičnoj izmaglici psihološkog rata.