Kako je jedan čovjek stvorio novi europski poredak: Cameronov veto podijelio je EU, ali i Veliku Britaniju

Ako je briselski summit bio jedna od najdramatičnijih noći u povijesti Europske Unije, onda je Cameronova odluka da na promjene zakona uloži veto povijesni spektakl . Barem ga tako doživljavaju Britanci kojima Cameronova odluka predstavlja točku preokreta.

Situacija je manje komplicirana nego što se isprva čini. Britanski premijer u Bruxelles se zaputio s jednom misijom: spasiti City. Financijsko središte Britanije, u istočnom dijelu Londona, po mnogočemu je povijesno središte britanske prijestolnice. Ovdje je nastao London, odavde se proširio postavši najvažnija europska metropola. Ono što je još važnije, City je mašina značajnih prihoda za Britaniju, europski Wall Street.

Dvije strane kanala

Pod uvjetom da mu EU, odnosno Angela Merkel i Nicolas Sarkozy, tvorci prijedloga za promjenu zakona koji se tiču upravo fiskalne politike, obećaju sigurnost za City, Cameron bi potpisao njihov sporazum. No, njegova ideja nije prošla.

- Oni koji se nisu željeli pridružiti euru, nisu u najboljoj poziciji savjetovati članove eurozone o njegovu funkcioniranju - rekao je Nicolas Sarkozy, nazvavši Cameronove zahtjeve “neprihvatljivima”. Jedan je to u nizu elemenata očite napetosti u odnosima lidera dviju susjednih zemalja podijeljenih La Mancheom. Prije nepunih mjesec dana na sastanku G20 u Cannesu pri obraćanju skupini novinara nasmiješeni Sarkozy sve nas je iznenadio kada je novinaru BBC-ja odbrusio: “Vi stanovnici tog čudnog Otoka nemate pojma što je Europa”.

Prešavši La Manche Cameron je u domovinu donio osjećaj novog poglavlja britansko-europskih odnosa. U redovima svoje stranke u kojoj je, zbog prijašnje naklonjenosti Europi, bio u nezahvalnoj poziciji, dočekan je kao general nakon veličanstvene bitke. Njegovo nepopustljivo NE Uniji nazvali su “povijesnom pobjedom”. Istodobno se s obje strane kanala spominje pojam “izolacija”.

“Magla nad kanalom: kontinent je ponovno izoliran”, poznata je naslovnica tabloida The Sun koja, iako satirična, odlično opisuje sentiment Britanaca prema Starom kontinentu. Činjenica da je Ujedinjeno Kraljevstvo jedina zemlja koja nije pristala na “članstvo” u klubu onih koji su za sankcije članica koje krše fiskalna pravila i za povećanje fiskalne kooperacije, nad britansku budućnost u Europskoj Uniji stavlja znak pitanja. Neki govore da već za pet godina Britanija neće biti u EU. Neki pak osuđuju hiperbolu Cameronove odluke.

“Oni koji podržavaju euro, neizbježno su pokrenuli istu, staru misao da je Britanija izolirana, a trebali bi biti više zabrinuti zbog nazadovanja eura”, komentira u Financial Timesu bivši Cameronov glasnogovornik George Eustice, danas zastupnik u parlamentu.

Povijest se ponavlja

Političari iz redova laburista su, pak, glasniji kada se radi o kritikama i upozorenjima, spominjući marginalizirani položaj Britanije u Europi. Ono što iznenađuje jest da je ovakav potez Davida Camerona bio toliko neočekivan. Argumentirano se može tvrditi da je on samo potvrda stava Britanije o svom položaju unutar Europske Unije, nešto što je bilo prisutno od njenih početaka prije gotovo četiri desetljeća. Novost je da je taktika Britanije, kombinacija povijesne moći i vješte diplomacije dosad funkcionirala i dopuštala joj članstvo u europskom klubu bez predanog pripadanja. Ovaj put to nije uspjelo.

- Surađuj s Europom i izdat ćeš Britaniju, budi nerazuman u Europi, bit ćeš hvaljen kod kuće, ali bez ikakva utjecaja u Europi - rekao je prije pet godina Tony Blair. Sto i pedeset godina prije njega, u pismu svojoj kćeri, slavljena kraljica Victoria komentirala je: “Slabo mi je od ovog užasnog posla - europske politike i Europe općenito”. Čini se kako je još jednom dokazano da je povijest učiteljica života. Ili se radi o jedinstvenom geografskom položaju - u Europi, a opet izvan nje.