SOVJETSKA DOKTRINA

Kako je rat poništio sve teze raznih stručnjaka: Rusi su u problemima, Ukrajinci u još većim

Rat se vodi na realnom bojištu, ginu vojnici i civili, a presudna je uloga topništva i raketnih sustava
 Sputnik Via Afp/

Zdravo tvoja glava na ramena, ti ćeš pušku drugu nabaviti

a u ruke Mandušića Vuka biće svaka puška ubojita!

Tako priča Vladika Danilo u Gorskom vijencu koji je spjevao Petar Petrović Njegoš. Crnogorac iz doba kad je Cetinje imalo dobre odnose s Moskvom.

Usporedno s globalnim tehnološkim napretkom teoretičari rata su tvrdili kako će se sukobi budućnosti voditi u virtualnom svijetu, kibernetičkim napadima što će smanjiti izloženost vojske i smrtnost vojnika. Najveći rat nakon Drugog svjetskog, izazvan ruskom agresijom na Ukrajinu 24. veljače ove godine, u znatnoj je mjeri poništio navedene teze. Rat se vodi na realnom bojištu, ginu vojnici i civili, a presudna je uloga topništva i raketnih sustava. Dijelom je to posljedica nereformirane ruske vojske koja se pokazala nesposobnom voditi integrirane operacije, a navodno sofisticirano oružje pokazalo se neučinkovitim. Potrebno je njime znati rukovati, između ostalog (valja se sjetiti rušenja malezijskog zrakoplova u srpnju 2014. godine za koji su odgovorne snage proruskih pobunjenika u Ukrajini). I ovaj je rat, kao i nekoliko posljednjih (sukob Turske i Rusije oko libijskog Tripolija i rat Armenije i Azerbajdžana prije dvije godine), potvrdio važnost besposadnih letjelica u nekoliko dimenzija, kao napadačkog oružja, sredstva prikupljanja informacija o stanju neprijateljskih snaga te upravljača korekcijom topničke i raketne paljbe.

Sovjetska doktrina

Rusija je, nakon kraha prve faze rata oko Kijeva i Hersona, prešla u drugu s ciljem osvajanja Donbasa koristeći sovjetsku doktrinu i topničku razaračku moć. I uz toliku vatrenu premoć ruske snage nisu na tom dijelu bojišnice uspjele polučiti veće uspjehe jer nemaju dovoljno vojnika koji bi iskoristili stečenu premoć. Manjak vojnika je, uz problem nefunkcionirajućeg zapovjednog kadra na razini dočasnika i časnika, ključni problem agresorskih snaga. Moskva nije objavila broj poginulih i ranjenih, ali procjene, koje je iznio William Burns, direktor CIA, govore o 15.000 poginulih (više nego u deset godina rata u Afganistanu koji je počeo 1979. godine) i 45.000 ranjenih, dakle izbačenih iz stroja. Aproksimativno pola vojnika s kojima je Moskva pokrenula agresiju.

Pozicijski rat na istoku Ukrajine, gdje nema prirodnih zaklona, odnio je danak u krvi i ukrajinskoj vojsci. U ponedjeljak je načelnik ukrajinskog glavnog stožera, general Valerij Zalužnji, rekao da je poginulo gotovo 9000 ukrajinskih vojnika. Brojka je, procjena je službi sa Zapada, nešto veća, a prema tome bi i broj ranjenih bio blizu 50.000.

Obje strane nasušno trebaju vojnike koji bi nadomjestili izbačene iz stroja, ali i omogućili odmor postrojbama koje su na prvim linijama.

Beijing (Peking) javlja da će poslati kopnene, pomorske i zračne snage kako bi sudjelovale u ruskim vojnim vježbama “Vostok” (istok) koje bi trebale trajati od 30. kolovoza do 5. rujna. Još jedan od primjera da Moskva na svaki način želi sačuvati privid normalnog stanja i u oružanim snagama unatoč zastoju “specijalne vojne operacije”, kako nazivaju agresiju na Ukrajinu. Zastoj je priznao ruski ministar obrane Sergej Šojgu 24. kolovoza tumačeći da je riječ o “nastojanju da se smanje civilne žrtve”. Bilo bi smiješno da nije tragično.

Manjak ljudstva

A da su u Kremlju svjesni da je temeljni problem manjak ljudstva potvrdila je odluka koju je ruski predsjednik Vladimir Putin potpisao u četvrtak, o povećanju oružanih snaga za 137.000 (13%) s 1,9 milijuna na 2,04 milijuna pripadnika. TASS donosi precizne brojke: ruske oružane snage će od 1. siječnja iduće godine imati 2,039,758 pripadnika od toga 1,150,628 vojnika. Odluka ne donosi detalje o modalitetima povećanja broja vojnika, hoće li se povećati udio unovačenih, dragovoljaca ili je riječ o uključivanju milicija iz proruskih pobunjenih oblasti u Ukrajini, upozorava The Economist. Dara Massicot iz promišljališta RAND skreće pozornost na poruku koju šalje odluka - predsjednik Putin očito ne vidi skori završetak rata, a svjestan je da mora osigurati dovoljno ljudi koji će, u krajnjoj liniji, moći obrambenim operacijama sačuvati zasad osvojeno u Ukrajini. Zasad se Kremlj primarno snalazio dovodeći plaćenike - zloglasni Wagner - i pozivajući dragovoljce, mameći ih plaćom (oko 3000 dolara mjesečno) primarno iz regija dalje od urbanih centara europske Rusije. Obavještajni izvori su početkom rata dokumentirali da su u sklopu regularnih jedinica, nerazmjerno u odnosu na udio u stanovništvu, zastupljeni pripadnici manjinskih skupina. Koji čine i većinu žrtava rata. Budući da je riječ o zajednicama iz udaljenih područja, ruski represivni aparat bez većih teškoća može kontrolirati njihovo nezadovoljstvo koje tako ne dolazi do izražaja u urbanim središtima.

Kad je riječ o broju vojnika stanje nije bolje ni na ukrajinskoj strani. Među poginulima i ranjenima većina je obučenih, iskusnih vojnika koji su znanjem, odlučnosti i moralom donosili presudnu prednost obrambenim snagama u prvim mjesecima rata. Za razliku od Rusije, Ukrajina ne mora posezati za manjinama, plaćenicima ili zatvorenicima kako bi popunila redove no suočava s ograničavajućom preprekom: velik je broj ljudi voljnih da se priključe vojsci, ali nedostaje im potrebna obuka (problem koji se vidi i u ruskim postrojbama). Što je još jedan dokaz naivnosti ukrajinskih vlasti koje se od 2014. godine nisu pripremale za obranu od moguće agresije niti obukom ljudstva niti nabavom oružja. Odbijale su pregovarati s Rusijom i pobunjenicima pa se postavlja pitanje kako su planirale vratiti okupirana područja.

Ubrzana obuka

Obuka se vrši na ukrajinskom ozemlju, a dio novaka (10.000) je u Ujedinjenoj Kraljevini gdje stječu znanja ubrzanim postupkom. Zbog manjka vojnika Kijev nije bio u stanju ovog ljeta izvesti najavljivanu ofenzivu oslobađanja Hersona koja je trebala biti najveći udarac ruskim snagama i signal mogućnosti oslobađanja okupiranih područja. Dodatni je problem i zapovjedni kadar koji također prolazi ubrzanu obuku s ciljem kreiranja novih modela upravljanja vojnim operacijama jer je bilo previše tragova sovjetske vojne doktrine.

Rat će dakle trajati, vjerojatno će zaći i u proljeće iduće godine. Rusija će nastaviti agresiju oslanjajući se na premoćnu vatrenu silu nadajući se da će uspjeti okupirati oblast Donjeck na istoku i sačuvati okupirane teritorije na jugu. To bi bio preduvjet za proglašenje pobjede. O kojoj će odlučiti ljudska sila, ne kibernetika ili besposadne letjelice.

I to je točka na kojoj se otvaraju optimistične prognoze za Kijev jer se zastoj u ratnim operacijama koristi za obuku entuzijastičnih novaka koji žarko žele obraniti svoju zemlju. Uz nastavak dotoka oružja sa Zapada to je izgledna prijelomnica rata, ubojita puška za Mandušića Vuka. Koja istodobno otvara niz nepoznatih nepoznanica vezanih uz reakciju Moskve. Jer, Putin ne smije izgubiti.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
20. studeni 2024 12:23