„Kineski vanjskopolitički cilj broj jedan je sigurnost, s kojom je usko povezan ekonomski aspekt. Kina je definitivno svjesna svoje snage i utjecaja u svijetu, ali ona nema ambiciju skinuti SAD s trona. Nema kapacitet da bude svjetska sila broj jedan niti je geopolitička situacija takva da bi to mogla ostvariti. No, Kina želi djelovati kao važan akter na globalnoj sceni i želi multipolarni svijet, a ne unipolarni”, kaže u Briefingu povjesničar dr. sc. Zvonimir Stopić, profesor na Odsjeku za globalnu povijest Sveučilišta Capital Normal u Pekingu.
U Hrvatskoj surađuje sa Zagrebačkom školom za ekonomiju i management (ZŠEM), a u srijedu je u Zagrebu predstavljena njegova nova knjiga „Veliki povratak: razvoj moderne kineske vanjskopolitičke misli”, koju potpisuju i politolog Ivica Bakota, koji također predaje u Pekingu, i dekan ZŠEM-a dr. sc. Mato Njavro.
Cijelu emisiju Briefing možete pogledati na kraju teksta
„Neposredno prije dolaska Xi Jinpinga 2012. Kina je djelovala otvorenija nego danas, bilo je puno stranaca i bilo je lakše naći posao, ali je razina korupcija bila puno veća. Dojam je da se s Xijem Kina počela zatvarati. Standard života je porastao. Za pristojan život u Peking vam je mjesečno potrebno najmanje 1500 eura. Slično kao u Hrvatskoj”, otkriva Stopić, koji u Kini redovito boravi od 2011. godine i godišnje tamo provede jedan semestar. Na državnom fakultetu predaje uglavnom mladim Kinezima, na engleskom jeziku, a i među njegovim kolegama profesorima je jako malo stranaca. On predaje povijest srednje i jugoistočne Europe.
„Do 2018. u Kini, čak i u akademskim krugovima, većina ljudi nije čula za Hrvatsku. Sve se promijenilo sa Svjetskim prvenstvom u nogometu i danas svi znaju za Modrića”, ističe Stopić.
„Oko 30 posto svjetske proizvodnje dolazi iz Kine, no samo 12 posto od toga su kineski brandovi. Neke velike kompanije su već najavila povlačenje svojih tvornica iz Kine nakon uvođenja američkih carina, no to se ne može napraviti u jednom danu. Neke kompanije to pokušavaju napraviti još od prvog Trumpovog mandata, pa nisu uspjele. Rast će razina nepovjerenja između SAD-a i Kine. Možemo očekivati da će nam sve postati skuplje. Kina se već duže vrijeme priprema za ovo. Ukupna trgovina Kine s svijetom lani je iznosila oko 6 trilijuna dolara, a pola od toga su zemlje koje nisu ni SAD ni EU. Kina je u zadnjih pet godina puno radila na tome da joj se tržište diverzificira”, govori Stopić. Tvrdi da je EU Kini jako zanimljiva i ona se nada dogovoru s Europom i intenziviranju odnosa.
„Europa jako ovisi o nekim kineskim proizvodima i sirovinama, pa postoji dobra baza za izgradnju odnosa. Rat u Ukrajini je izazvao međunarodni diplomatski kolaps. Bidenova administracija se htjela preko Ukrajine izrazito suprotstaviti Rusiji. Prekidanjem važne ekonomske poveznice između Moskve i Berlina Europa se našla u podređenom položaju, no time su stvoreni i uvjeti za stvaranje čvršće osovine između Moskve i Pekinga, što je za Ameriku puno veći problem. Kinu i Rusiju nije lako ni spojiti ni razdvojiti jer imaju 400 godina vrlo bliskih i složenih odnosa, kojih su obje strane svjesne. Kina ne želi biti ovisna o ruskim energentima i zato su joj važni i Iran i Saudijska Arabija i drugi, kao što ni Rusija ne želi ovisiti o Kini. Trump taj odnos želi dovesti u neravnotežu. Kina i Rusija će se oslanjati jedna na drugu iako nisu čvrsti strateški saveznici”, objašnjava Stopić. Dodaje da Kina već desetljećima puno radi da bi bila što manje ovisna o uvozu hrane. Hranu uvozi i iz Ukrajine
„Kina nije zadovoljna razvojem situacije u Ukrajini i htjela bi da se taj rat privede kraju. Kina je puno investirala u Ukrajinu koja predstavlja vrata kineskog projekta povezivanja s Europom ‘Pojas i put‘‘ i rat u Ukrajini joj je poremetio geopolitčke planove”, kaže Stopić.
„Kina je maksimalno fokusirana na Tajvan. U Kini nikad ni na kojoj razini nisam čuo da je netko spomenuo da Tajvan nije dio Kine. To se nikad nije dogodilo. Zadnjih nekoliko godina Kina ulaže velika sredstva u vojsku da stvori mehanizme da fizički vrati Tajvan, no cijela poanta je da se to izbjegne jer, ako bi strane sile intervenirale, to bi bio nuklearni rat. Također, Kina ne želi uništiti Tajvan i sada je pitanje kako tu priču završiti. Postoji čitav niz primarno političkih, ali i drugih obrazaca prisile na Tajvan i određene političke strukture na Tajvanu da pristanu na nekakav vid dogovora. Idealno rješenje bi bilo po uzoru na Hong Kong, koji je trebao biti pilot program za Tajvan. Kina konstantno Tajvanu nudi takav povratak pod maticu po sistemu – jedna zemlja, dva sustava. Tajvan je demokratska zemlja i trenutno je na vlasti stranka DPP, koja gura priču o nezavisnosti za koju trenutno nema podršku u parlamentu”, govori Stopić i napominje da nije točno da na Tajvanu svi silno žele neovisnost.
„Kina ne želi ratovati s Tajvanom, a to ne želi ni regija. Još od vremena Mao Ce-tunga postoji obećanje da će partija vratiti Tajvan. To će se u nekom trenutku dogoditi. Spominju se razni vremenski limiti i vjerojatno je zadnji 2049., kada će biti stogodišnjica osnutka NR Kine. Naravno da bi Xi htio biti taj koji će to napraviti. S obzirom na to koliko SAD agresivno nastupa prema Kini i da cijeli svijet ne izgleda dobro, moguće je da Kinezi ne žele više s tim odugovlačiti. Nije isključeno da bi Kina mogla napasti, okružiti i blokirati Tajvan. Veliko je pitanja hoće li SAD u tom slučaju biti voljan vojno intervenirati”, zaključuje Stopić.
Komentari
0