VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Kijev sprema nove akcije, uzdrmani Rusi grade ‘Putinovu liniju‘, poludio i Lukašenko

Cjelinu slike o stanju u Ukrajini posljednjih dana ipak je uvelike obilježio napad na Krimski most

Igor Tabak; pripadnik Wagner grupe puca iz haubice

 Davor Pongračić/Cropix/Profimedia/

Utorak 11. listopada ujedno je i 230. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. No, pri tome je bitno napomenuti da se tamošnja događanja tijekom proteklih dana nipošto nisu svela samo na one medijima i javnosti najuočljivije elemente – subotnji napad na „Krimski most“ koji su Rusi ne tako davno sagradili preko Kerčkog tjesnaca, te jučerašnje i današnje ruske raketne napade po gradovima i energetskoj infrastrukturi Ukrajine.

Naime, paralelno s time itekako je dalje tekao i rat na svim odsjecima aktivne bojišnice na istoku, jugoistoku i jugu Ukrajine, gdje je zadnjih dana bilo i određenih terenskih pomaka. Dok su ruski izvori varirali od depresije u subotu do jučerašnjeg oduševljenja „raketnom odmazdom“, ipak se kod njih čulo i o napredovanju ruskih snaga oko Bahmuta. Ondje je možda bilo manjih pomaka bojišta na sjeveroistoku grada, ali je zasigurno na jugu osvojeno selo Vesela Dolina, koje im je već dugo priječilo prilaz bliže gradu. Dok nije jasno stanje još malo južnije smještenog ukrajinskog uporišta Zaiceve, tu ipak treba obračunati pomak od oko 3 km u dubinu ukrajinske bojišnice, a možda i od 5 do 10 kvadratnih km, posebno jer je i još nešto južnije selo Mikolaivka Druga sada izgleda okupirano, čime se fronta južno od Bahmuta nastavlja vrtjeti u neposrednoj blizini ceste T0513.

Ukrajinski pomaci

Nasuprot tom malom pomaku – Ukrajina je nastavila oslobađati (1) prostore na granici Harkivske i Luhanske oblasti od Kupjanska na jugoistok prema ruskim uporištima Svatove i Kremina, tako i (2) pojedina sela na sjevernoj granici okupirane enklave u Hersonskoj oblasti, gdje Rusi nastoje držati prostore na desnoj obali Dnjepra, štiteći okupirani Herson i strateški bitnu branu kod Nove Kahovke. Kada se obračuna prostor oslobođen samo posljednjih dana na ta dva segmenta bojišta, bez problema se samo u ovome mjesecu broji preko 1.000 kvadratnih km i više desetaka oslobođenih mjesta. Pri tome, treba posebno napomenuti da se time priprema i teren za buduće oslobodilačke akcije, budući da su i na oba spomenuta bojišta ruski obrambeni položaji relativno uzdrmani i nestabilni. Zato i ne čudi da se iz ruskih izvora čuje i o užurbanoj izgradnji poljskih fortifikacija – sada posebno vidljivih na potezu oko mjesta Svatove i južno prema Kremini, gdje se na lijevoj strani rijeke Žerebec užurbano kopa i postavlja betonske prepreke, navodno u sklopu tzv „Putinove linije“ koja bi trebala braniti cestu P07 na dijelu od oslobođenog Kupjanska do Svatove i onda P66 na četrdesetak km od Svatove do Kremine – gdje su se ukrajinske snage približile sve do niza sela neposredno zapadno od tog prometnog pravca, rješavajući tu problem borbenog forsiranja spomenute rijeke Žerebec.

image

Konstruiranje linije u Luhanskoj oblasti koja je navodno nazvana po Putinu

Twitter, Igor Girkin: Screenshot/

Lukašenkovo ludilo

Za to vrijeme nastavljaju se i razna međunarodna djelovanja oko Ukrajine, gdje posebno treba spomenuti Tursku kao primjer konstruktivnosti, za razliku od besmislenih gluposti koje dopiru iz Bjelorusije. Naime, Turska aktivno nastoji pregovarati o nastavku primjene crnomorskog izvoznog režima za prehrambene proizvode (kojim je na preko 300 brodova iz Ukrajine pomorskim putem izvezeno više od 7 milijuna tona prehrambenih proizvoda u Aziju, Afriku i Europu), ali se istodobno pokušava pozicionirati i kao posrednik u potencijalnim mirovnim pregovorima Ukrajine i Ruske Federacije, s jakim međunarodnim sudjelovanjem radi pružanja svemu tome potrebnih sigurnosnih garancija (kad god se za njih jednom sklope uvjeti). Za razliku od toga, posljednje vrijeme kao da je neko specifično ludilo zahvatilo bjeloruski režim Aleksandra Lukašenka – koji ne samo da već mjesecima aktivno pomaže Ruskoj Federaciji u njihovoj agresiji na Ukrajinu, već sad svoje sudjelovanje možda planira i intenzivirati. Spominje se tu nekakva pripravnost nejake bjeloruske vojske, te njeno jačanje ruskom vojnom opremom, gdje se uz već poznatu dobavu raketnih sustava Iskander i S-400 sada čuje i o pristizanju iranskih kamikaza-dronova Shaahid-136 na tamošnji aerodrom Luninets. No, dok nije jasno hoće li oni uskoro biti i borbeno korišteni protiv susjedne Ukrajine, jasno je kuda ide sve intenzivnije Lukašenkovo spominjanje prijetnji invazijom (?!?) iz Ukrajine, a možda i Poljske – čemu bi se trebalo dijelom doskočiti dodatnim rasporedom u Bjelorusiju od 1998. opstajuće „zajedničke regionalne grupacije trupa“ – koju, doduše, s ruske strane uvelike sastavljaju postrojbe koje su zadnjih mjeseci jako loše prošle na ukrajinskoj bojišnici, pa bi im možda i koristio oporavak u obližnjoj prijateljskoj zemlji.

Kaos u mobilizaciji

Sve to bi im moglo dati priliku da u svoj sastav integriraju i famozne mobilizirane Ruse, čije državno opremanje čak i bazičnom vojnom opremom izgleda da postaje prava drama. Naime, dok vlasti Ruske Federacije i dalje inzistiraju da je sve OK i sjajno, ruskim medijima i društvenim mrežama šire se zastrašujuće slike vojne neimaštine i kaosa, dok pojedine ruske oblasti već otkazuju i proslave svih nadolazećih blagdana kako bi ušteđene novce iskoristile za kupovinu opreme za svoje građane. Po pitanju opremanja vojske situacija je ipak radikalno drugačija na ukrajinskoj strani. Ondje je pribavljanje zimskih sredstava u punome jeku, a čuje se i o nastavku raznolike pomoći saveznika. Dok Estonija i Francuska obećavaju dostavu materijalnih sredstava, Njemačka i Sjedinjene Američke Države izgleda da posljednjih dana intenziviraju dostavu najmodernijih sustava protuzračne obrane, koja se pokazala itekako nužnom za zaštitu kako ukrajinskih građana tako i tamošnje kritične infrastrukture. Nastavlja se i provedba inozemne obuke ukrajinskih vojnika kako u Velikoj Britaniji, tako i u Španjolskoj, te u nizu drugih europskih država. Svemu tome se pribraja i financijska pomoć za stabiliziranje ukrajinske privrede i društva – gdje bi EU uskoro trebala dati oko 2 milijarde eura, a MMF još oko 1,3 milijardu USD.

Napad na Krimski most

Imajući sve to na umu, cjelinu slike o stanju u Ukrajini posljednjih dana ipak je uvelike obilježio napad na Krimski most, izveden malo iza 6 ujutro po lokalnome vremenu, u subotu 8. listopada. Dok mnogi detalji tog događaja još nisu jasni, ipak je nedvojbeno da je na segmentu mosta bliže okupiranom Krimu, između otoka Tuzla i velikih lukova za brodski promet - došlo do eksplozije. O podrijetlu te eksplozije se uvelike nagađalo, spominjale su se ukrajinske rakete i brod s eksplozivom, da bi ruska strana izašla s objašnjenjem kako se radilo o kamionu natovarenom eksplozivnom smjesom za koju se iz snimki eksplozije nagađa da je sadržavala i pirotehnički spoj termit – koji je po zapaljenju doprinio stvaranju iznimno visokih temperatura na mjestu kasnijeg požara. No, dok je u eksploziji najteže stradala prometna traka u smjeru Krima, na kojoj su se i urušila dva segmenta cestovne konstrukcije, poseban problem za Rusiju predstavljala je činjenica da se eksplozijom zapalilo i sedam vagona velike kompozicije cisterni s dizel gorivom u odlasku na Krim, koja se u trenutku eksplozije nalazila na nedalekoj paralelnoj željezničkoj trasi tog kombiniranog mostovnog kompleksa. Požar koji je uslijedio, gašen i iz zraka, bio je riješen tijekom prijepodneva, ali je prekid jedne cestovne trake i oštećenje kako druge, tako i željezničke pruge, privremeno iz stroja izbacilo čitav ovaj mostovni prijelaz. Osim panike stanovništva i gostiju Krima, taj je zastoj imao i svoje vojne učinke – budući da se tim pravcem odvija glavnina snabdijevanja ruskog „južnog bojišta“ – a nije za zanemariti ni propagandni učinak ovog događanja. Naime, spomenuti Krimski ili Kerčki most izgrađen je između 2016. i kraja 2019. godine, dakle u tijeku rata s Ukrajinom, i predstavljao je prestižni projekt kojim je Vladimir Putin nastojao ublažiti prometnu izolaciju okupiranog Krima, čije ujedinjenje s Rusijom praktično nitko nije priznao. Naravno, to bi već i samo po sebi bilo neugodno – da se sam napad nije dogodio u jutarnjim satima odmah nakon njegova 70. rođendana, na što se osvrtala i masa šala koje su se brzo krenule širiti paralelno s euforijom građana i prijatelja Ukrajine.

image

Meme kojim se netko na Twitteru narugao Putinu zbog eksplozije na Krimskom mostu

Twitter Screenshot/

Most se brzo vratio ‘u pogon‘

Pa ipak, zastoji na mostu i sav s time vezani nered nisu dugo potrajali. Već nakon nekoliko sati osiguran je nastavak opskrbe stanovništva Krima, pa su zato ukinute i interventno uvedene restrikcije po tamošnjim dućanima. Osim toga, užurbano se krenulo raditi i na raščišćavanju oštećenog mosta i njegovom barem privremenom privođenju svrsi. Tijekom popodneva te subote prvo je uspostavljen cestovni promet preostalom trakom, prvo samo prema kopnu a onda i obostrano, te se počelo pripremati i ponovno pokretanje trajektnih linija koje su desetljećima bile osnovna spojnica Krima i Rusije preko Kerčkog tjesnaca. Osim toga je posebnim vlakom s dizalicama uklonjen glavni dio izgorjelih željezničkih vagona s onog teže oštećenog kolosijeka na željezničkoj mostovnoj trasi, da bi onda do kasnih večernjih sati tuda demonstrativno prošao i prvi putnički vlak. Naravno, riječ je tu prvenstveno o nastavku korištenju preostalog kolosijeka – baš kao i kod cestovnoga segmenta, gdje se na preostali i manje oštećeni cestovni segment mosta uvelo dvosmjerni promet – dok će popravak i sanacija one teže oštećene pruge još trajati. Ne samo da je tu pitanje popravaka potrebnih na ovim mostovima s čeličnom konstrukcijom i na nju postavljenim betonskim slojevima, već se uvelike radi i o ispitivanju stvarne nosivosti ovih konstrukcija, budući je njihov čelik bio satima izložen visokim temperaturama izgaranja, koje su bile dovoljno vruće da su sami kotači zapaljenih vagona na mostu utonuli u svoje tračnice koje su od požara privremeno omekšale.

I dok je vojni te propagandni značaj ovoga mosta nalagao brzu reakciju, rad na barem prividnoj uspostavi prometa te brzi početak popravaka, ostalo je otvoreno pitanje počinitelja djela. Ruski službeni izvori tu su brzo identificirali vozača kamiona iz Krasnodara kao primarnu metu, i unutar par sati se oko njega pokrenulo veliku istragu. Ujedno se ustanovilo 5 smrtnih žrtava ovoga napada – kojeg se do večernjih sati nedjelje 9. listopada i službeno (iako jako mutno) povezalo s Ukrajinom te tamošnjim specijalnim službama – dok se iz službenoga Kijeva čulo da bi se lako moglo raditi i o unutarnjoj ruskoj stvari, temeljem sukoba ruskih vojnih te obavještajnih struktura oko pristupa vlasti i odgovornosti za loše stanje rata u Ukrajini. No što god bilo na stvari – napad je proglašen terorizmom, njegovim naručiteljem je za Moskvu identificirana Ukrajina, a javno se počelo najavljivati i masivnu odmazdu, do koje je barem formalno došlo samo nekoliko sati kasnije, jučer, u rano jutro ponedjeljka 10. listopada.

Raketna osveta

Iako postoje ozbiljne naznake da se tu zapravo radilo o već desetak dana pripremanom valu raketnih i zračnih napada na velik broj ciljeva širom Ukrajine, s ciljem masovnog uništavanja energetske i prometne infrastrukture – val raketa i kamikaza-dronova koji je jučer zapljusnuo Ukrajinu predstavljen je prvenstveno kao odmazda za napad na „Krimski most“ od subote 8. listopada. Dok ruski izvori navode i oko 180 oružja, prema ukrajinskim se izvorima tu radilo o ispaljivanju 84 krstareće rakete, nešto projektila iz sustava S-300 i Tornado, te 24 bespilotne letjelice (od toga 13 iranskih kamikaza dronova Shaahid-136). Lokacije ispaljivanja bile su iz aviona iznad Kaspijskoga mora, na Crnome moru i iz Rusije, a iako je jasno da je dio svega toga poslužio tek za ometanje ukrajinske protuzračne obrane, preostala oružja ipak su napravila ozbiljne štete ukrajinskom elektroopskrbnom sustavu. Ukrajinski PZO je navodno na kraju uspio srušiti 43 krstareće rakete i 13 dronova (od toga 9 kamikaza) – no u velikim dijelovima zemlje došlo je do privremenih prekida u opskrbi strujom.

Iako je tu po Putinu bila riječ o „energetskim objektima vojnog upravljanja i komunikacija Ukrajine", ubrzo se čulo o čitavom nizu više ili manje uspješnih napada na razne elektrane širom Ukrajine, koje će biti još i bitnije kad nastupi hladnije vrijeme. Dok treba napomenuti kako su jučerašnji napadi ipak bili gotovo upola slabiji od onih kojima je Rusija otvorila svoju opću agresiju na Ukrajinu 24. veljače, oni su ipak u ponedjeljak 10. listopada zabilježili 19 mrtvih i 105 ranjenih, a ti napadi su malo manjom žestinom nastavljeni i danas.

image

Usporedba ruskih zračnih napada 24. veljače i 10. listopada

Twitter: Oleksij Arestovič/

Naravno, uz fizičke napade išla je i njihova informacijska komponenta – širenjem glasina o bijegu zapadnih veleposlanstava iz Kijeva, što je onda bilo široko demantirano. Dok se pune efekte ovih ruskih raketiranja tek treba sagledati, već sada je jasno da su ona zasigurno ubrzala dostavu modernih protuzračnih sustava u Ukrajinu, o čemu se iz Njemačke i SAD već čulo i vrlo konkretnih objava. Osim toga, lako bi moglo biti da takvi napadi – kod kojih je itekako bilo vidljivo da su brojna oružja pogađala i civilne urbane ciljeve, bez ikakve vojne važnosti – potaknu i uspostavu nekog posebnog međunarodnog suda za zločin agresije na Ukrajinu. Iako je ta ideja još za širi krug članica UN ponešto mutna, ipak je to tek još jedan korak na putu započetom i imenovanjem posebnog UN izvjestitelja za ljudska prava u Rusiji – o čemu se već u petak 7. listopada uspješno glasalo usprkos nekim protivljenjima (17 zemalja za, 24 suzdržanih, a šest „protiv“, i to Bolivija, Venezuela, Kazahstan, Kina, Kuba i Eritreja).


Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na jutarnji.hr objavljuje vojne analize

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 20:09