Talijanska kriza je i kriza potrošnje - a stoga je žrtva i turizam, evropski i domaći, ponajprije onaj masovni (kojemu se priklonila i obitelj premijera Montija, na plaži u Porto Recanatu ).
Sezona je u punom zamahu, a očajni koncesionari prodaju koncesije i opremu, poput bara, pizzerije, sladoledarnice, kabina, tuševa, u Falconeu kod Messine . Drugdje, na primjer u razvikanome Viareggiu, daju nedjeljom ulaz i korištenje opreme gratis onome tko je već bio u subotu. Ili nude popuste za obitelji. Ili nude popuste za suncobrane dalje od obale: 25 eura prva dva reda, 20 treći red, a 12 četvrti red (ne u Portu Recanatiju, ali da u toscanskoj Maremmi). U Genovi nude tečaj engleskoga gratis gostima koji plaćaju suncobran, a na drugom mjestu shiatsu gratis. U Ostiji, kojoj gravitira Rim, smanjili su cijene za petinu i nude plaćanje na rate. U Napulju nude karticu koju mogu koristiti danas jedni, sutra drugi.
“Radimo kao Ryanair, prešli smo na ponudu low cost” - malo se sprda a malo jada novinarima Oreste Giannes, čija obitelj već treću generaciju ima koncesiju u Viareggiu. I tvrdi da nikada nije bilo tako malo gostiju.
Na televiziji smo vidjeli uređene plaže s 3-4 gosta pod suncobranima, kao da je veljača. Oni koji dolaze tiskaju se na neuređenim dijelovima, bez zahoda, bez suncobrana, ali gratis. Nema novaca, ili ga se štedi za još crnju sutrašnjicu. A to su oni koji mogu na more. Mnogi i ne mogu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....