Slobodna Dalmacija je, kao i na stotine drugih novinarskih ekipa iz cijelog svijeta, prisutna u Vatikanu. Hodočasnici se slijevaju sa svih strana, mnogi čekaju u dugačkim redovima na ulazak u prsten unutar bazilike Svetog Petra gdje je izloženo tijelo pape Franje, kako bi se oprostili s njim.
Od redara smo saznali da će se moći doći do tijela tijekom cijele noći, no nije izvjesno da će to uspjeti svi hodočasnici koji žele; red je jednostavno predug.
Budući da smo u Rim stigli u večernjim satima četvrtka, zbog zagušenosti press-centra zamoljeni smo da po akreditacije dođemo u petak ujutro. Na ulazu u sam Vatikan, pak, morali smo proći policijsku kontrolu. Sigurnosne snage veoma su brojne, službe hitne pomoći također, ništa se ne prepušta slučaju.
Izuzetno su brojni i beskućnici, svekoliki marginalci napučili su okružje Vatikana. Neki tu već godinama i - žive, poput majke i sina iz Zagreba. Tu su već šest i pol godina, odbili su nam dati osobna imena, vele, oni kao osobe s imenom i prezimenom nisu bitni jer u naravi predstavljaju ambasadu Jugoslavije i Antarktika (?!), kao važeće pravne tvorbe, vele.
- Otišli smo iz Zagreba jer smo razočarani, protjerani, opljačkani. Napisali smo na tisuće stranica žalbi institucijama ali uzalud. Sad već šest i pol godina živimo tu, u Vatikanu, evo baš tu na ovim stubama. Daju nam da se tuširamo u Vatikanu, imamo i medicinsku podršku - kažu majka i sin pod vatikanskim kolonadama za Slobodnu Dalmaciju.
Iako je i navečer veoma živo, iznenađujuće je da mnogi lokali uokolo bazilike zatvaraju oko 21 sat, pa i ranije. Nitko ne "koristi situaciju", navodno su vlakovi čak snizili i cijene; mi smo se vozili taksijem i vožnju od Stazione Termini do Vatikana platili smo 17 eura. Taksi od Fiumicina (rimske zračne luke) do Terminija (Rima), relacija od 30-ak kilometara je korektnih 55 eura, sve propisno i s računima. Taksisti vele da je došlo puno ljudi, ali da ne koriste usluge taksi prijevoza, nego druge opcije. No, sve funkcionira u najboljem redu...
Jedan od beskućnika dolazi iz Pijemontea, zove se Davide Piro i ima 53 godine. Kaže, papu poznaje otprije, ponekad bi mu udijelio nešto novca. Sad je došao kako bi se u Vatikanu za njega pomolio i - prespavao, na kamenom podu.
- Dolazim povremeno ovdje, nemam posla, šta ću. Radio sam u tvornici Michelin u rodnom gradu 13 godina, dok se nisam potukao sa šefom. Sad bih radio nešto, ali nitko me ne želi zaposliti. Dotaknuo sam dno, ali još se nadam boljem životu - veli Davido, Piemontese.
Grupa hodočasnika potegla je do Rima, Vatikana čak iz Španjolske. Oni su pravi dokaz da je "svijet - globalno selo". Grupa su koja časti san Lorenza, svetog Lovru naime, a predsjednik udruge osnovane 2013. godine zove se Javier Lorenzo Monson Sos, i napominje da dolaze iz grada Muesca nedaleko Saragose.
- Otac pokojnog pape Francesca Bergoglia igrao je košarku u klubu San Lorenzo u Argentini, a mi smo vjernici koje okuplja naš zaštitnik, san Lorenzo (Lovre) i svi ćemo se dan prije pogreba okupiti u crkvi San Lorenzo Fuori Le Mura (Sveti Lovre izvan zidina), te ćemo popratiti pogreb dragog pape. Inače znamo da postoji crkva Svetog Lovre u Trogiru, jedna naša članica je lani posjetila taj hrvatski gradić sa zaručnikom i oduševila se. Baš mi je drago što su nas sve spojili San Lorenzo, naš papa i dragi Bog, naravno - veselo će španjolski hodočasnik u Rimu.
Slobodna Dalmacija prati zbivanja i traži zanimljive ljude i sudbine u Vatikanu i dalje...
Komentari
0