'Mi smo predstraža koja zadržava rusku agresiju na Zapad'

Ukrajinski ministar vanjskih poslova Pavlo Klimkin gost je Croatia Foruma u Dubrovniku. S njim smo razgovarali o trenutačnoj situaciji na ratnom području istoka Ukrajine i odnosima s Rusijom, EU i NATO-om.

Jeste li zadovoljni provedbom Minskog mirovnog sporazuma? Koliko se on, po vama, poštuje i koliko je “siguran”?

- Dogovor iz Minska, treba biti jasno, nema alternativu. Njegova je logika u potpunom i dosljednom ispunjavanju svih točaka: od deeskalacije preko stabilizacije do političkog reguliranja. Obvezatan je uvjet da taj dogovor ispunjavaju sve strane. Prisiljen sam konstatirati - o našoj iskrenoj želji da se vrati mir i sigurnost i našem djelovanju u tom smjeru zasad malo toga ovisi. Zaustaviti agresiju može samo onaj tko je ju počeo i stalno je raspiruje. Problem nije u dogovoru nego u odnosu prema njemu. Ukrajinski vojnici ispunjavaju zapovijed za prekid vatre. Mi smo povukli teško naoružanje od linije sukoba, izradili smo akcijski plan za održavanje lokalnih izbora u pojedinim područjima Donecke i Luganske županije. U toku je ustavni proces usmjeren na decentralizaciju i jačanje ovlaštenja regija. Dakle, mi postupno ispunjavamo svoje obveze, sukladno s dogovorom iz Minska. Jer, nama je potreban mir. Rat nije naš izbor.

Separatizam je paravan

A što imamo s ruske strane? Stalno kršenje prekida vatre koji je sama odobrila dvaput - 5. rujna prošle godine i 12. veljače ove. Samo od 15. veljače zabilježeno je više od sedam tisuća otvaranja vatre na naše pozicije. To je u prosjeku 80 dnevno. Bilo je masovnih napada na grad Debaljcev i nedavno na Marjinku. I dalje ginu ukrajinski vojnici i civili. Rusija nastavlja militarizirati Donbasku regiju, na našim ljudima ispituje najnovije naoružanje. Njene kreature raspisuju neke pseudoizbore. Nema nikakvih razloga govoriti da Rusija poštuje vlastite obveze. Zato je ključni zadatak za civilizirani svijet promijeniti takav odnos Moskve. Samo će u tom slučaju biti postignuto mirno rješenje.

Jedan od glavnih kamena smutnje je i zahtjev za novi teritorijalni ustroj Ukrajine koji bi pobunjenim krajevima na istoku dao veću autonomiju. No, stupanj autonomije u Moskvi i Donecku različito tumače od Kijeva. Što ste spremni dati proruskim separatistima? Je li Ukrajina spremna na federalizaciju zemlje i što bi to značilo?

- Prije svega, apsolutno se ne slažem s nazivima „pobunjeni krajevi“ i „separatisti“. Separatizam je samo udoban paravan za agresiju Rusije protiv Ukrajine. Istu je sliku Kremlj stvarao i kad je riječ o Krimu, a poslije je priznao svoje vojno prisustvo. Sva užasna zbivanja u ukrajinskom Donbasu od samog početka odvijala su se prema ubilačkom scenariju koji je isplanirala Moskva. Poštujući dogovor iz Minska, spremni smo dati poseban status pojedinim područjima Donecke i Luganske županije. Odgovarajući je zakon ukrajinski parlament odobrio još 16. rujna prošle godine. Međutim, njegove ključne odredbe iz razumljivih razloga stupit će na snagu samo nakon izbora legitimnih predstavnika pojedinih područja Donecke i Luganske županije na slobodnim i demokratskim lokalnim izborima. Što se tiče federalizacije naše zemlje, koju toliko priželjkuje Kremlj, reći ću definitivno: Ukrajina je unitarna država. Takva će i ostati. Gotovo 90 posto Ukrajinaca protivi se pretvaranju svoje države u federaciju. Nitko izvana, a kamoli s oružjem u rukama, neće nam diktirati kakav ćemo odabrati državni ustroj. U isto vrijeme mi uvelike reformiramo državu. Jedna je od ključnih reformi decentralizacija vlasti koja predviđa značajno proširivanje ovlaštenja lokalnih zajednica.

Pribojavate li se da bi se stanje na istoku Ukrajine moglo “zamrznuti”, odnosno da će se ponoviti situacija poput Abhazije ili moldavskog Pridnjestrovlja?

- Za to postoje svi razlozi. Polazim od iskustva sudjelovanja Rusije u svim konfliktima na postsovjetskom prostoru. Svi su oni praktički bili prevedeni u status takozvanih „zamrznutih“ i Moskva ih koristi kao sredstvo pritiska i destabilizacije.

Pomoć partnera

Kako to mislite spriječiti, ratom ili nekom vrstom pregovora?

- Ukrajina je bila i ostat će privržena političko-diplomatskim putovima reguliranja konflikta. Otud je naša odanost minskom dogovoru. Samo se tako što skorije, bez dodatnih žrtava i rušenja, može vratiti mir. Naravno, u slučaju potpunog i bezuvjetnog ispunjenja dogovora.

Jeste li spremni pozvati u pomoć stranu vojsku (NATO) ako ponovno rasplamsa sukob?

- Pitanja sigurnosti uvijek je bolje rješavati preventivno, ne čekajući da se zaoštre ili prijeđu točku bez povratka. Takav pristup spašava tisuće ljudskih života. Zato smo se već obratili UN-u i EU s prijedlogom da se na teritoriju Ukrajine smjesti misiju za podršku dogovoru iz Minska. Ukrajina je spremna primiti takvu misiju već sada, u zemlji je stvorena neophodna zakonodavna baza. Usto, mi stalno naglašavamo važnost jačanja obrambenog kapaciteta Ukrajine. Jer smo sada predstraža koja zadržava rusku agresiju spremnu raširiti se daleko na Zapad. Da lakoćom plijena ne dovodimo neprijatelja u iskušenje, potrebno nam je suvremeno obrambeno naoružanje kojim se može zaustaviti navala. Zato se obraćamo našim partnerima za pomoć, ne samo u modernizaciji ukrajinske vojske, nego i u isporukama odgovarajućeg naoružanja.

Iskrivljeni dojam

Kolika je opasnost ili mogućnost, po vama, od sukoba Rusije i NATO-a na području Ukrajine?

- Još prije svih događanja u Ukrajini Kremlj je više puta govorio o NATO-u kao prijetnji svojim interesima. Agresija Rusije na Ukrajinu, među ostalim, posljedica je takvog iskrivljenog dojma. Ukrajinski narod izabrao je za svoj razvoj put zapadne civilizacije. No,Ukrajina nije članica alijanse. I mi nemamo pravo na zaštitu sukladno članku 5. Washingtonskog sporazuma. Ako bi to bilo tako, Rusija si ne bi dopustila prekršiti naš teritorijalni integritet i suverenitet. Ipak, čak i pod takvim uvjetima, EU i NATO nam mogu pomoći, spriječiti zaoštravanje konflikta i njegovo eventualno širenje na druge države, koje su također potencijalni objekti ruske agresije.

Sadašnju situaciju u Ukrajini i oko nje većina stručnjaka već naziva konfliktom civilizacija ili svjetonazora. Postoji jedna strana - drski prekršitelj međunarodno-pravnih temelja - i druga strana koja brani i želi obnoviti poštovanje prema međunarodnom pravu.

Jeste li spremni direktno pregovarati s Moskvom oko Donecka, Luganska i Krima ili mislite da u pregovarački proces i dalje moraju biti uključeni SAD i EU?

- Direktni pregovori s agresorom koji niječe samu činjenicu agresije jalova su posla. Mi smo usmjereni na rezultat i potrebni su nam posrednici i jamci postignutih dogovora. Čak i u današnjem multilateralnom formatu pregovora ruska si strana dopušta poricati očito. Takvim ponašanjem škodi sama sebi.

Iz nekih zemalja EU dolaze prijedlozi da Rusiju ne treba “toliko kažnjavati i izolirati” zbog Ukrajine, što se pak tumači kao da bi “Rusija ipak nešto trebala dobiti”.

- Put “ugađanja” agresoru čovječanstvo je već prolazilo. Rezultat je poznat svima - 2. svjetski rat, deseci milijuna života i totalna razaranja. Ne vrijedi ponavljati istu tragičnu pogrešku. Ne obnovi li se međunarodni sistem sigurnosti, ni jedna se država više nikad neće moći osjećati sigurno.