Misterij zloglasne 64. brigade: ‘Rusi ih ne žele vidjeti po sudovima, skovali su pakleni plan...‘

Ukrajinski aktivisti vjeruju da su otkrili identitet zapovjednika ruske vojne jedinice koja je odgovorna za smrt civila u gradiću Buči, gdje je najmanje 300 ljudi ubijeno u dosad najgorem zabilježenom ratnom zločinu u Ukrajini.

Ukrajinska skupina InformNapalm, koja prati rusku vojsku i specijalne službe, prva je identificirala potpukovnika Azatbeka Omurbekova kao zapovjednika 64. motorizirane pješadijske brigade, dijela 35. kombinirane armije istočne vojne oblasti.

Riječ je o relativno mladom (oko 40 godina) i visoko odlikovanom časniku ruske vojske, kojemu je zamjenik ministra obrane Dmitrij Bulgakov 2014. godine uručio odličje za izvanrednu službu.

Prije polaska na ratište u Ukrajini, piše londonski Times, Omurbekovu jedinicu blagoslovio je pravoslavni svećenik, biskup od Habarovska. Budući "koljač iz Buče", kako ga sad nazivaju neki zapadni mediji, tom je prigodom rekao medijima da je "povijest pokazala da većinu svojih bitaka vodimo svojom dušom."

"Oružja nisu najvažnija stvar," rekao je Omurbekov u studenom prošle godine nakon blagoslova. "Crkva je mjesto gdje dobivamo pričest i pripremamo se za ono što dolazi. Uz blagoslov Svemogućeg, nadamo se postići isto ono što su postigli i naši preci."

Objavljeni svi njegovi podaci

Ukrajinski aktivisti objavili su Omurbekove osobne podatke - kućnu adresu, broj telefona i e-mail - te su ga prozvali "vojnim zločincem" odgovornim za masakr.

Njegova 64. motorizirana brigada povukla se iz Buče krajem ožujka, a prema informacijama dostupnim ukrajinskim službama sada se nalazi u Bjelorusiji, iz koje je i krenula u invaziju.

Ukrajinski obavještajci tvrde da jedinicu neće pustiti da se odmori i obnovi, već će ubrzano biti poslana vlakom u ruski grad Belgorod, najvjerojatnije već danas, te će nakon dvodnevnog odmora biti poslana natrag u Ukrajinu, najvjerojatnije u smjeru Harkiva.

Ukrajinske službe sumnjaju da je riječ o namjernom "iskorištavanju" neželjenih svjedoka - šalju ih na dio ratišta gdje su im najmanje šanse za preživljavanje kako ne bi mogli imati priliku svjedočiti na sudovima u budućnosti.

I Kadirovci uz brigadu

Prema preživjelim svjedocima, u Buči su uz 64. brigadu bila i dva odjeljenja čečenskih specijalnih postrojbi proruskog čelnika Ramzana Kadirova koje, prema nekim informacijama, odgovaraju izravno Putinu.

Prema najnovijim zbirnim podacima, u Buči je ubijeno više od 340 civila, a ukrajinski ministar obrane Oleksij Reznikov usporedio je horor u tom gradu s masakrom na Ovčari. "Samo u Buči, ubijenih je već sada više nego u Vukovaru," napisao je na Twitteru.

"Hici u potiljak muškaraca i žena, kojima su vezane ruke, potpuno su nečovječni", rekao je Reznikov. "Ova ubojstva nisu dio rata. Teško ih je čak okvalificirati kao terorizam ili zločin. Oni su srž, priroda ovih ludih koljača koji su napali našu zemlju. Ovo su SS trupe činile u prošlosti."

Kada su ukrajinske snage stupile u napuštenu Buču prošli tjedan, zatekli su ih stravični prizori. Tijela ubijenih civila ostavljena su na cesti, a satelitske snimke potvrđuju da su tamo ležali danima. U podrumu nedaleko od Buče nađeno je 18 pogubljenih civila, s rukama vezanim iza leđa plastičnim vezicama, a u podrumu je nađena i soba za mučenje. Pojedinim tijelima bile su odrezane uši ili počupani zubi.

Ubijali i djecu

Pokraj jednog puta nađeni su djelomično spaljeni goli leševi muškarca i nekoliko žena, koje su ruski vojnici pokušali zapaliti na odlasku iz gradića. Mnoge su žrtve ubijene dok su išle svojim poslom - jedan je čovjek ubijen dok je vozio bicikl, drugi je nosio vrećice iz dućana. Novinari BBC-ja vidjeli su dvadeset leševa na glavnoj gradskoj ulici, od kojih su neki bili ubijeni metkom u sljepoočnicu, a neka su tijela pregazili tenkovi. Novinari AP-a vidjeli su spaljena tijela pokraj dječjeg igrališta, od kojih je barem jedna žrtva bila dijete.

Preživjeli iz Buče medijima su ispričali stravična iskustva za vrijeme okupacije. Svjedoci su britanskom Guardianu rekli da su ruski vojnici vezali ukrajinsku djecu za svoja vozila, koristeći ih kao ljudske štitove. Novinari Economista razgovarali su sa stanovnikom koji je preživio masovno pogubljenje. Ruski su ga vojnici zarobili s drugim građevincima s kojima se skrivao te su ih odveli u obližnju zgradu. Tamo su ih pretukli, pretresli, mučili, a potom odveli iza zgrade gdje su ih ustrijelili. Preživjeli je bio ranjen, ali se pravio mrtav dok vojnici nisu otišli.

Prema izjavama preživjelih, ruski bi vojnici pucali u svakoga tko bi izlazio iz svoje kuće, što su mnogi činili u potrazi za vodom i hranom. Oklopna vozila nasumce bi pucala po kućama i zgradama. Okupljali bi civile i uzimali im dokumente i mobitele. Ubijali su sve koji su sudjelovali u borbama u Donbasu, sve kojima bi na mobiteli našli dokaze "proturuskih aktivnosti", sve koji bi imali tetovaže s desničarskim ili domoljubnim simbolima. Posljednjeg tjedna invazije čečenski specijalci počeli su pucati na svakog civila kojeg bi vidjeli. Snajperisti bi gađali ljude na ulici ili u njihovim domovima i potom se hvalili svojim suborcima.