SVE VIŠE ATENTATA

Mračni režimi naručuju ubojstva diljem Europe: ‘Prestanimo zatvarati oči dok nije prekasno!‘

Europa se ustručava kazniti počinitelje, a to beskrupulozne vlade samo još više motivira

Ilustracija

 Boris Roessler/Dpa Picture-alliance Via Afp

Europa pušta režimima Irana i Rusije da nekažnjeno likvidiraju političke protivnike na Starom kontinentu, piše Politico analizirajući slučajeve ubojstava ili pokušaja ubojstava u Europi koje su naručili autoritarni režimi tih dviju zemalja. Prema autoru članka u Politicu, taktika Teherana i Moskve uspijeva većinom jer se Europa ustručava kazniti počinitelje, a to beskrupulozne vlade samo još više motivira da problematične građane rješavaju - uklanjanjem.

Nisu te dvije zemlje, dakako, jedine koji pribjegavaju metodi staroj kao svijet. Međutim, postoji temeljna razlika između Zapada i ovih režima, argumentira autor.

"Na Zapadu je to posljednje sredstvo (primjer je slučaj Osame bin Ladena), a u zemljama poput Sjeverne Koreje prvo (kao u slučaju likvidacije Kim Jong-nama, polubrata aktualnog vođe te zemlje)", piše Politico.

Upravo je nekažnjavanje učinilo atentate češćima. Proteklih nekoliko mjeseci Iran je napadao na više kontinenata - od Južne Amerike do Afrike. U Kolumbiji je policija uhitila dva muškarca pod optužbom da su planirali ubojstvo bivšeg izraelskog agenta i skupine Amerikanaca. Rusija je, baš kao i Iran, prošlih godina ubijala od Pariza do Berlina, pa čak i Washingtona.

Među poznatijim krvavim razračunavanjima iranskog islamističkog vodstva jest likvidacija Šahrijara Šafika, nećaka prognanog šaha, koji je usmrćen s dva hica u glavu 1979. godine u Parizu pred kućom svoje majke. Iranski odredi smrti operirali su idućih godina od Švedske do Švicarske. Abdul Rahman Gasemlu, vođa kurdske manjine u Iranu, ubijen je 1989. u stanu u Beču. Ubojica se sklonio u iransku ambasadu i poslije napustio zemlju. Vjeruje se da je jedna od osoba upletena u njegov atentat bio Mahmud Ahmadinedžad, koji je poslije postao predsjednik Irana.

Ponekad se pribjegavalo naročito okrutnim ubojstvima, za utjerivanje straha u kosti, kao u slučaju izmrcvarenog pop-pjevača Ferejduna Farohzada ubijenog u vlastitom domu u Bonnu. Odsječene su mu genitalije, jezik i glava.

"Prioritet iranskog režima je unutarnja stabilnost. Svi oponenti smatraju se prijetnjom toj stabilnosti. A tu je i strah od osoba iz egzila budući da je ajatolah Homeini poveo revoluciju iz inozemstva", kaže jedan zapadni obavještajni izvor Politicu.

Mnogi su iranski atentati u Europi uspjeli, ali neki se nisu odvili po planu. Tako je 2018. godine na meti bila skupina Iranskog nacionalnog vijeća otpora u Parizu. Među okupljenima je trebao biti Rudy Giuliani, tadašnji odvjetnik Donalda Trumpa, a nakon što su američki obavještajci dojavili europskim kolegama što se sprema, plan je onemogućen i uhićeno je šestero ljudi. Među njima je bio iranski diplomat uhićen u Belgiji dok se pokušavao domoći Austrije, u kojoj je imao diplomatski imunitet. Atentatorima je dostavio detonatore i drugo potrebno za pravljenje bombe. Osuđen je na 20 godina, ali pitanje je koliko će odslužiti.

Iran je i za to imao rješenje pa je uhitio više stranih humanitarnih radnika te ih zatočio dobivajući time mogućnost za razmjenu svojih uhvaćenih državljana. Uhićenje agenta Asadolaha Asadija moglo bi biti razlog zašto Iran sve više upošljava strane kriminalce. Jedna od metoda Irana je namamljivanje disidenata u "prijateljske" države iz kojih ih izručuju pod raznim izmišljenim optužbama iranskom pravosuđu. Jedan od njih je iranski novinar Ruhola Zam, koji je iz Pariza namamljen u Irak i tamo uhićen 2019. godine. Obješen je 2020 godine.

Pokušaj otmice novinarke i aktivistice Alinedžad iz Brooklyna uspjele su spriječiti američke vlasti. Ambiciozan plan otmice uključivao je gliser, tanker i Venezuelu. Spriječen je i navodni napad na Mikea Pompea i Johna Boltona, suradnike predsjednika Donalda Trumpa, zbog ubojstva generala Kasima Sulejmanija.

Ništa odvažnija Europa nije bila po pitanju Rusije, koja je prije aneksije Krima 2014. godine po svijetu likvidirala svoje opozicionare. Najpoznatija žrtva bio je Aleksander Litvinenko, bivši agent KGB-a koji je prebjegao u Englesku, a otrovan je polonijem 2006. godine u Londonu. Idućih mjeseci i godina tijela su se samo množila. Među onim u Rusiji najpoznatija je novinarka Anna Politkovska, a svijet manje-više nije reagirao ni kad je nedaleko od Kremlja 2015. godine izdahnuo Boris Nemcov, ni kad su bivši ruski agent i njegova kći otrovani u parku mirnoga gradića Salisburyja, ni kad je Aleksej Navaljni primljen na liječenje zbog trovanja u Berlin 2020. godine. Ruski ubojica upucao je 2019. godine u parku blizu njemačkog ministarstva unutarnjih poslova Čečena Zalimhana Kangošvilija, optuženog za terorizam u Moskvi.

image

Aleksander Litvinenko, bivši agent KGB-a koji je prebjegao u Englesku, otrovan je polonijem 2006. u Londonu

Alexey SAZONOV/AFP

Sukob u Ukrajini otkrio je koliko je lako naletjeti na nož ili pasti kroz prozor zamjerite li se ruskom državnom vrhu s obzirom na informacije o naglim i bizarnim smrtima visokopozicioniranih dužnosnika u Rusiji.

"Upravo bi iz primjera Rusije i šutnje o ubojstvima u njezinu vrhu Europa trebala učiti te primijeniti naučeno na Iran imajući na umu ubojstva u inozemstvu i kod kuće, pogotovo u posljednjem valu društvenih prosvjeda te ne zatvarati pred time oči zbog jeftinih energenata dok nije prekasno", zaključuje autor Politica upozoravajući na opasnost koja za europski kontinent proizlazi i iz iranskog nuklearnog programa.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
28. studeni 2024 02:00