Francuska i Ujedinjena Kraljevina voljne su pojačati svoje nuklearne kapacitete i ponuditi nuklearnu zaštitu ostatku europskog kontinenta. I Pariz i London već su to otvoreno rekli, no takvo što bilo bi skupo te tehnički i pravno izazovno, ističe u analizi WSJ.
Preustroj bi trajao godinama. Što je još važnije, zahtijevao bi ozbiljno "navigiranje" globalnim sporazumima o nuklearnom oružju (o njegovu neširenju) koje ionako već ozbiljno testiraju zemlje poput Sjeverne Koreje i Irana. Pitanje je i imaju li Britanija i Francuska dovoljne kapacitete za "dijeljenje" svojih arsenala te mogu li ih prilagoditi za zajedničku europsku upotrebu, piše WSJ.
Šefovi europskih vlada, podsjetimo, već su govorili o mogućnosti korištenja britanskog i francuskog arsenala kao europskog sredstva odvraćanja. Barem nominalno pozitivno su reagirali na ideju o formiranju tzv. nuklearnog kišobrana iznad Europe. Poljska je izjavila da je suradnja s Francuskom na tom planu "prirodna i logična", Danska nije "odbacila mogućnost", a Njemačka je poručila da je otvorena za to, iako na svom teritoriju želi "što je moguće dulje" zadržati postojeće američke nuklearne kapacitete.
Stvaranje europskih nuklearnih snaga zaokret je od sustava koji je SAD uspostavio još krajem hladnog rata. Naime, dok su Francuska i Ujedinjena Kraljevina jedine europske zemlje s nuklearnim arsenalima u sklopu nacionalnih snaga, druge zemlje uzdale su se, barem dosad, u američku zaštitu u sklopu NATO-a. Američko nuklearno oružje danas se nalazi u Njemačkoj, Italiji, Belgiji, Nizozemskoj i Turskoj, u sklopu tamošnjih baza. U potpunosti je pod američkom kontrolom i njime upravljaju isključivo američki kadrovi.
PROČITAJTE VIŠE Nuklearni kišobran nad Europom: Njemačka i Poljska rekle su ‘DA‘, Baltik u euforiji, u cijelu priču mogli bi upasti i - Rafalei!
SAD ne pokazuje interes
Sjedinjene Države ne pokazuju interes za povlačenje tih kapaciteta. Kad je američki ministar obrane Pete Hegseth posjetio Europu, izjavio je da Washington želi da Europa poradi na svojim konvencionalnim vojnim kapacitetima. Nuklearne nije spomenuo. Međutim, mnogi u Europi zagovaraju smanjenje ovisnosti o Sjedinjenim Državama u trenucima kada Washington otvoreno signalizira da je savezništvo u dosadašnjem obliku u velikoj krizi.
Zamjena nuklearnog zaštitnika Europe ne bi bila laka čak ni unutar NATO-ove infrastrukture, ističe WSJ.
Jedino je Francuska u Europi neovisna nuklearna sila. Njezino se oružje proizvodi u Francuskoj i neovisno je o NATO-ovoj infrastrukturi. Francuska danas ima oko 300 nuklearnih bojevih glava za korištenje na vlastitim nuklearnim podmornicama i u francuskim zrakoplovima Rafale.
No, francusko nuklearno oružje trebalo bi značajno redizajnirati kako bi se moglo koristiti u zrakoplovima i podmornicama koji nisu francuske proizvodnje. Pitanje je bi li to Francuska uopće dopustila. Zasad se iz Pariza čulo da bi nuklearni arsenal morao biti pod zapovjedništvom Francuske.
Dopuna NATO-u
S druge strane, Britanija ima oko 250 bojevih glava, a njezin arsenal, jedan od najmanjih na svijetu, izgrađen je kao nadopuna zajedničkom NATO-ovu sustavu. London danas ovisi o četiri nuklearne podmornice za nošenje nuklearnog oružja. Nedavna nuklearna testiranja pokazala su da upravljanje britanskim arsenalom nije nužno u najboljoj formi. Kada je prošle godine ispaljena na jednoj vojnoj vježbi, raketa Trident, koja može nositi nuklearnu bombu, neslavno se stropoštala u more, umjesto da krstari tisućama kilometara prije pada u Atlantski ocean.
London je jako ovisan o savezniku SAD-u. Od Amerike dobiva rakete, a dijelove za nuklearne podmornice kupuje od američkih proizvođača. Oslanjanje na američkog partnera pomoglo je da britanski vojni računi budu niski. Osim što bi zaokret za London bio izuzetno skup i dugotrajan, stručnjaci kažu da bi ugrozio prijeko potrebno "osvježenje" ostalih vojnih kapaciteta Britanije. Pitanje u cijeloj priči jest i kako bi trebale izgledati europske nuklearne snage za odvraćanje.
Stajalište europskih zemalja uvijek je bilo da im ne treba oružje za prvi udar, nego oružje za uzvrat, ono koje će odvratiti bilo koju silu od pomisli da bi mogla nekažnjeno izvesti napad na Europu. No, isto kao u slučaju SAD-a, pitanje je bi li Pariz riskirao napad na Francusku ako bi netko napao Prag. "Dobra" je strana, da bi udar bilo gdje u Europi imao utjecaj na velik dio kontinenta dok ne bi nužno značio opasnost od radijacije za New York", rekao je stručnjak za WSJ. Ipak, netko treba platiti račun, a on je visok.
Komentari
0