Već u prvim danima munjevitog napredovanja sirijskih pobunjenika u pohodu na Damask, što im je uspjelo u svega 10 dana, bila je vidljiva nervoza Moskve zbog razvoja događaja. Ovo su turbulentna vremena ne samo za okrutnog sirijskog tiranina Bashara al-Assada, već i za njegovog saveznika i zaštitnika, ruskog vođu Vladimira Putina, koji mu je osobno odobrio azil i tako mu, kad već ne vladavinu, vrlo moguće spasio život.
Kremlj je u samo nekoliko dana napravio zaokret od 180 stupnjeva kada je ophođenje prema sirijskim pobunjenicima u pitanju. Tijekom konferencije za novinare u Dohi, dok su pobunjenici predvođeni skupinom Hayat Tahrir al-Sham napredovali u svom pohodu, ruski šef diplomacije Sergej Lavrov bio je vidno ljutit i ratoboran te je naglasio da je HTS teroristička organizacija koju podržava Zapad i kojoj se "ne bi smjelo dopustiti da zauzme teritorije u Siriji".
No, samo nekoliko dana kasnije Moskva i njezini mediji pod državnom kontrolom značajno su ublažili svoju retoriku. RIA Novosti i TASS, dvije vodeće ruske novinske agencije, HTS-a su prestale zvati "teroristima" i po novome su oni u Rusiji "naoružana oporba".
Naime, Kremlj je prinuđen da se snishodljivo ophodi prema pobjednicima u Siriji i i potraži puteve osjetljivih diplomatskih napora kako bi zaštitila svoju vojnu imovinu u toj zemlji. Moskva nastoji osigurati budućnost svojih strateški važnih vojnih baza u Siriji, koje je čine globalnim igračem na Bliskom istoku i Mediteranu, ali i u Africi - postrojenje u Tartusu jedina je ruska pomorska baza u toplim morima i jedino rusko sredozemno središte za popravak i dopunu zaliha, a zračnu bazu Hmeimim u Latakiji Moskva je koristila kao platformu za Putinove poslove na afričkom kontinentu i prebacivanje ruskih oružanih skupina u afričke zemlje.
Rusija je ojačala svoj položaj u Srednjoafričkoj Republici i državama regije Sahel, gdje se odigrala serija vojnih pučeva putem kojih su vojne hunte došle na vlast. U Africi se grupa Wagner uplitala u ratne sukobe i građanske ratove u nizu zemalja i pružala zaštitu vlastima u zamjenu za vrijedne resurse poput rudnika i uz to osiguravala utjecaj Moskve na način na koji to sam Kremlj nije mogao učiniti. Nakon sumnjive smrti šefa skupine Jevgenija Prigožina, koji je podignuo pobunu protiv Kremlja, kontrola nad ovim poslovima pod čvrstim je nadzorom Kremlja.
Na kocki vojne baze i kredibilitet
Rusija drži zračnu bazu u sjeverozapadnoj Siriji i mornaričko postrojenje u luci Tartus otkako je vojna intervencija Kremlja pomogla predsjedniku Basharu al-Assadu da preokrene nepovoljan razvoj događaja i povrati veći dio zemlje u građanskom ratu, koji je buknuo nakon brutalnog Assadovog gušenja prodemokratskih prosvjeda diljem zemlje koji su započeli 2011. godine.
Nakon pada režima Bashara al-Assada, najvjernijeg saveznika Kremlja na Bliskom istoku, Rusija se sada mora okrenuti diplomaciji kako bi očuvala svoj utjecaj u Siriji. Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov rekao je novinarima da ruske vlasti poduzimaju sve "potrebne korake za uspostavljanje kontakta u Siriji s onima koji su sposobni osigurati sigurnost vojnih baza". Ranije je izvor u Kremlju rekao ruskim državnim medijima da su čelnici sirijske oporbe pristali jamčiti sigurnost ruskih vojnih baza i diplomatskih institucija u Siriji. Ključno pitanje sada, kako ocjenjuju promatrači, jest hoće li Rusija uspjeti postići dogovor s novim sirijskim čelnicima da svoje baze zadrži i u budućnosti.
"Pretpostavljam da Rusija želi zadržati baze ako može kroz pregovore", rekla je Dara Massicot, viša suradnica u Carnegie zakladi za međunarodni mir. Resursi koje Rusi mogu ponuditi zauzvrat su, kaže, novac, nafta, plin i plaćenici. "Važno je hoće li sirijska koalicija prihvatiti bilo što od toga", rekla je ona u analizi The Guardiana.
Moguće je da je ruska rana promjena u pristupu urodila plodom. Za razliku od Irana, čije je veleposlanstvo u Damasku opljačkano, veleposlanstvo Moskve ostalo je netaknuto. TASS je, pozivajući se na sirijske izvore, izvijestio da oporba "nije planirala prodrijeti" u dvije ruske vojne baze.
Promatrači spekuliraju da bi Moskva mogla u Siriji provoditi strategiju sličnu onoj u pristupu s talibanima, koji su proglašeni terorističkom organizacijom od 2003. godine, da bi im se Kremlj nastojao svidjeti nakon preuzimanja vlasti u Afganistanu 2021. godine. Na kraju ih je Rusija u listopadu uklonila s popisa terorističkih organizacija. "Moskva radije ima posla s onima koji imaju moć i kontrolu, a odbacuje one koji ih izgube", rekao je Nikolaj Sokov, bivši ruski i sovjetski diplomat, a sada viši suradnik u Bečkom centru za razoružanje i neširenje oružja.
To, dakako, Assada stavlja u poziciju nevažne osobe u Moskvi jer Putin od njega više nema koristi - znakovito je da je, iako je Kremlj priopćio da je evakuacija Assada u Moskvu bila Putinova osobna odluka, njegov glasnogovornik je naglasio da ruski čelnik ne planira javni sastanak sa svrgnutim sirijskim diktatorom.
No, na kocki za Kremlj nisu samo vojne baze kao ključni resursi za provođenje svojih interesa i utjecaja na Bliskom istoku i Africi, nego s njima i kredibilitet uopće, koji je ionako već oslabljen ratom u Ukrajini. U tom smislu, Assadov pad je razoran udarac za Putina, koji razotkriva slabost Rusije, kako navodi The Times. Opet je dovoljno obratiti pažnju na narativ i način na koji su o događanjima u Siriji izvještavali ruski državni mediji. Nekoliko sati nakon što su sirijski pobunjenici ušli u Damask, ruska državna televizija pokušala je umanjiti značaj pada Assadovog režima za Moskvu. No, takav narativ bilo je teško ‘prodati‘.
Kada je ruski vođa pokrenuo vojnu kampanju u Siriji 2015. godine, taj potez je u Moskvi prikazan kao dokaz da se Rusija ponovno pojavljuje kao globalna sila s potencijalom da izazove Zapad. Tijekom idućih godina, Kremlj je potrošio milijarde eura na podršku Assadu, dok je ubirao plodove svoje vojne intervencije u obliku dviju baza. Poruka je tada bila da je Rusija u Siriji da tamo ostane.
‘Putin je sve sje**o u dva tjedna‘
No, do nedjelje navečer, nakon što su Assad i njegova obitelj osvanuli u Moskvi, kremaljska propaganda Rusima je odjednom poručivala da su dramatični događaji u Damasku relativno nevažni. "Za nas je prioritet vlastita sigurnost Rusije - ono što se događa u zoni specijalne vojne operacije (u Ukrajini)", rekao je prokremaljski propagandist, televizijski voditelj Dmitrij Kiseljov svojim gledateljima. Isti argument papagajski su ponavljali i drugi ruski mediji.
Međutim, nisu svi pristaše Kremlja bili jednako voljni Assadovo svrgavanje shvatiti na način na koji je to prikazivao kremaljski propagandni stroj. Iako je Rusija dala do znanja da planira pregovarati s novim sirijskim vladarima o budućnosti svojih vojnih baza, njihova budućnost je daleko od jasne. "Ovo je kolosalan geopolitički poraz i gubitak naše vojne prisutnosti na Bliskom istoku, za koju smo se toliko borili zadnjih devet godina", napisao je Vojni doušnik, utjecajni proratni vojni kanal na Telegramu.
Nema sumnje da je za Putina rat u Ukrajini važniji od svih drugih briga, no njegova mračna opsjednutost pokoravanjem Kijeva pridonijela je, smatraju analitičari, smanjenju sposobnosti Moskve da utječe na događaje drugdje. Ruslan Puhov, voditelj istraživačkog think tanka Centar za analizu strategija i tehnologija u Moskvi, kaže da je sveobuhvatni rat Rusije u Ukrajini doveo do "slabljenja" vojnih i strateških sposobnosti Kremlja u Siriji, što je na kraju dovelo do kolapsa Assadovog režima.
Sa stotinama tisuća vojnika raspoređenih u Ukrajini, Moskva nije mogla poslati dodatne snage u Siriju. Preraspoređivanje plaćenika iz plaćeničke skupine Wagner iz te bliskoistočne zemlje u istočnu Ukrajinu također je Kremlju ostavilo manje mogućnosti da podrži Assada, kaže Puhov. "Lekcije intervencije u sirijskom ratu su očite. Prva i najvažnija je dobro vidljiva te pokazuje velika ograničenja ruske ‘velike sile‘ i intervencionističke politike u inozemstvu", napisao je Puhov u ruskim novinama Kommersant. "Moskva nema dovoljnu vojnu snagu, resurse, utjecaj ili autoritet za učinkovite intervencije silom izvan bivšeg Sovjetskog Saveza... Apsolutno je moguće blefirati o svojoj snazi i sposobnostima na svjetskoj pozornici, ali važno je ne početi vjerovati u svoj vlastiti blef", poručio je on.
Rijetkost je da ruski mediji objavljuju ovako otvoreno kritičke članke, osim ako Moskva ne osjeća potrebu dopustiti kritičarima da si daju oduška. No, Puhov u Kommersantu ide još dalje. "Rusija je prisutna u Siriji još od sovjetskih vremena, a Putin je sve sje**o u dva tjedna. I za što? Za zauzimanje još jednog sela u Ukrajini?", zapitao se.
Za Putina je Sirija bila važna i zato što mu je omogućila da izazove Zapad i testira novo oružje, što su dvije stvari koje sada može činiti u mnogo većoj mjeri u Ukrajini. Postoji i zabrinutost da će Rusija, ako se potpuno povuče iz Sirije, prerasporediti svoje snage na bojišta u Donbasu, izvršavajući tako daljnji pritisak na ionako brojčano i oružano nadjačanu ukrajinsku vojsku. Činilo se da je Putinov pokušaj ponovnog zadobivanja i širenja utjecaja Rusije izvan njezinih granica krenuo uzlaznom putanjom nakon što je Kremlj zauzeo teritorije u Gruziji 2008. godine, aneksije Krima 2014. i uspješnog vojnog raspoređivanja u Kazahstanu početkom 2022. godine, kako bi Kremlj pomogao u suzbijanju protuvladinih prosvjeda.
Ipak, od početka svoje invazije na Ukrajinu prije gotovo tri godine, Putin je u gubitničkom nizu. Unatoč značajnim teritorijalnim uspjesima u Ukrajini posljednjih mjeseci, Moskva nije uspjela svrgnuti predsjednika Volodimira Zelenskog niti zauzeti neki veći grad od prvih mjeseci rata. Ruski neuspjeh u Siriji dolazi nakon neuspješnog miješanja Kremlja u politički život Moldavije, gdje su propala ruska nastojanja, kako optužuje Kišinjev, da ova bivša sovjetska zemlja odbaci svoj put prema Europskoj uniji i da se svrgne njezinu prozapadnu predsjednicu.
Pad utjecaja u vlastitom dvorištu
Prošlog tjedna Rumunjska je poništila rezultate prvog kruga predsjedničkih izbora koji su završili pobjedom Calina Georgescua, proruskog ultranacionalista koji je kritizirao NATO, EU i vojnu pomoć Ukrajini. Rumunjske obavještajne službe tvrdile su da je njegovu predizbornu kampanju poduprla "agresivna" ruska kampanja dezinformiranja koja se uglavnom vodila na TikToku. U Gruziji, gdje je vladajuća stranka Gruzijski san optužena za zavjeru s Moskvom kako bi se zemlju vratilo u sferu utjecaja Kremlja, prosvjednici su svake večeri na ulicama već gotovo dva tjedna zbog odluke vlade da suspendira pregovore s Bruxellesom o pridruživanju EU-u.
Kremlj također svjedoči srozavanju svog utjecaja i u drugim bivšim zemljama Sovjetskog Saveza. Prošle su godine ruske mirovne snage stajale po strani kad je Azerbajdžan pokrenuo munjevitu ofenzivu za ponovno zauzimanje Nagorno-Karabaha, što je dovelo do egzodusa cijele armenske populacije iz tog područja. Armenija je optužila Rusiju da je dopustila Azerbajdžanu da etnički očisti regiju i u znak osvete je raskinula veze sa CSTO-om, organizacijom kolektivne sigurnosti predvođenu Moskvom.
U središnjoj Aziji, Kremlj se također pokazao nespremnim uključiti se u granične sukobe između Kirgistana i Tadžikistana koji su izbili 2022. Dvije bivše sovjetske države također su članice CSTO-a, ali je prepušteno Turskoj da posreduje u mirovnim pregovorima. Iako ne postoji uvijek izravna veza između rata i nesposobnosti Kremlja da nametne i održi svoj utjecaj izvan svojih granica, golemi gubici Rusije u Ukrajini uništili su vjerodostojnost Moskve i njezinu sposobnost da projicira snagu, ističe Ben Dubow, viši suradnik u Centru za analizu europskih politika (CEPA). Moskva je iskoristila svoje raspoređivanje u regiji Bliskog istoka kao znak širenja svog utjecaja.
"Putin je proveo veći dio svoja prva dva desetljeća na dužnosti obnavljajući ruski identitet kao svjetsko-povijesnu naciju, onu koja će okončati hegemoniju Zapada i donijeti multipolarni svjetski poredak. Ta je vizija sada u rasulu", rekao je Dubow. "Ostvarivanje pobjeda na bojnom polju jedini je pravi način da se ponovno izgradi kredibilitet, ali sve nove vojne avanture nosile bi rizik od novih poraza i novih poziva da se izazove ruska moć".
I Assad i Putin došli su na vlast 2000. godine, a državna propaganda obojicu je opisala kao spasitelje svojih nacija. No, za Putina bi pogled na Assada kako bježi spašavajući život, dok su njegova vojska i sigurnosne službe položile oružje bez borbe, mogao oživjeti sjećanja na pobunu grupe Wagner prošle godine koja je nakratko zaprijetila gurnuti Rusiju u građanski rat. Teško naoružane plaćenike dočekalo je veselo mnoštvo u južnoj Rusiji i stigli su na 20 kilometara od ruske prijestolnice, prije nego što su prekinuli pobunu. "Vrijedi zapamtiti ovo kada nas opet neki stručnjak bude uvjeravao u snagu Putinova režima", zaključio je ruski oporbenjak Andrej Pivovarov.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....