Navaljnog čeka dugogodišnji zatvor, Rusi su na nogama, tisuće u zatvorima. Što sada slijedi?

Ovako nešto Rusija, a pogotovo Vladimir Putin, odavno nisu doživjeli. U čak 110 gradova, od Vladivostoka do Kalinjingrada na Baltičkom moru, (u Jakutsku na minus 51), deseci tisuća ljudi izašli su na (policijski neodobren) prosvjed protiv uhićenja antiestablišmentskog oporbenog političara Alekseja Navaljnog.

Navaljni se nedavno vratio s liječenja u Berlinu, nakon, po svemu sudeći, pokušaja trovanja opasnim nervnim agensom novičok iz laboratorijskog repertoara KGB-a. Više od 3500 ljudi je privedeno, među njima je i njegova supruga Julija te poznata oporbena liberalna političarka Ljubov Sobolj. Policija se svugdje brutalno obračunala s prosvjednicima, a privodili su i novinare. I dok prokremaljski mediji umanjuju značaj prosvjeda (od broja sudionika, do postupaka policije i važnosti samog Navalnog) koje proglašavaju "režijom Zapada", ipak ovakva nesmiljena reakcija može upućivati i na određenu bojazan Kremlja "od drugačijeg" te otvorena poruka da neće trpjeti nikakvo iskakanje koje bi na bilo koji način ugrožavalo sadašnje stanje stvari i političku moć Putina i njegove političke elite.

Kremlj je poslao jasnu poruku da neće dopustiti da ih bilo tko dovodi u pitanje, a pogotovo Navaljni koji unatoč svemu nije u prilici ugroziti režim, ali ga može makar prodrmati i u očima svijeta, ali i Rusa, prokazati kao nasilnike koji ne biraju sredstva da zaustave bilo kakvo neugodno za režim djelovanje i ponašanje. No, svojim postupkom režim ga je učinio važnijim i jačim, a njegova snaga i simbolika otpora danas je puno veća od njegove stvarne političke moći i sposobnosti. Navaljni je iznenadio režim svojim povratkom u Rusiju, nakon što mu je upućena jasna poruka da ga čeka uhićenje i mogući zatvor.

Kremlj je očekivao da će on ostati na Zapadu čime bi postao zbilja nebitan, a i propagandno bi ga se dotuklo time da je "ostankom na Zapadu pokazao da je strani plaćenik". Smatraju da će, dopuste li Navaljnog, za njim doći i drugi, možda jači. Zato je očiti cilj da se Navaljnog potpuno izolira i marginalizira - vjerojatna pretpostavka je da će ga se dugotrajno zatvoriti, najmanje do kraja predsjedničkih izbora 2024. godine kada bi se Putin mogao peti put kandidirati na šestogodišnji predsjednički mandat te da mu dostupnost medijima i javnosti bude posve onemogućen - kao što je to bilo i prije afere s trovanjem, a njegovo ime se nije ni izgovaralo.

No, ovako je Navaljni čak i u izolaciji sibirskog uzništva u Rusiji jači i opasniji nego od najglasnijeg, ali slobodnog Navaljnog u nekoj zapadnoj zemlji. Tako su postupili s Mihailom Hodorkovskim i Borisom Berezovskim čiji je oporbeni žalac otupljen odlaskom u emigraciju. Navaljni je, pak, povratkom u Rusiju pokazao hrabrost, pa i divljenje, poručio je da je sprema na žrtvu i mučeništvo te da nema što izgubiti. Kremlj nije to očekivao i zato su pribjegli ovakvim zastrašivanjem njegovih simpatizera (uglavnom mladih koji su govorili da žele Rusiju u kojoj je vlast smjenjiva, a ne da oni ne znaju ni za koga drugog osim za Putina).

Režim omalovažava njegov značaj, i tu je najveći problem - ako je netko toliko nevažan, zašto mu se poklanja tako velika - "državno represivna" pažnja - zašto se tako brutalno onemogućavaju prosvjedne šetnje ili zašto se njegov avion skreće s jednog na drugi aerodrom i angažira toliki obavještajni, policijski, propagandno-medijski i pravosudni aparat da se izolira "nebitnog blogera". Bilo je već prosvjeda protiv Putina koji mu nisu naudili, pa i sada djeluje po istoj špranci - prestrašiti oponente, a uskoro ćemo doznati je li to ponovno dalo rezultate ili bi stvari mogle krenuti drugačijim tokom.

Navaljni je postigao cilj - iako su tvrdili da za njega znaju samo poneki u Moskvi i Peterburgu, a iza Urala tek njih 2 posto, sada su zahvaljujući ovakvoj svojoj reakciji, uspjeli da za njega doznaju svi, da o njemu raspravljaju u Dumi, na nacionalnim televizijama te izjave daju prvi Putinovi suradnici, pa i on sam. Doduše vrlo opskurne i negativne, ali izašao je iz nepoznanice i izolacije. Navaljni je tako postao ikona otpora Putinu, kojem kako god, polako, ali sigurno kopni popularnost. Navaljni nije popularniji, a pogotovo ne, kako se čini, njegov nasljednik, ali svakako jest netko tko mu je ozbiljno bacio rukavicu u lice.

Kremlj se sam doveo u nezgodan položaj - ako dopuste prosvjede i ne budu brutalni prema njima, pokazat će svoju slabost, a nastave lis ovakvim ponašanjem, može im se obiti o glavu - što ako Ruse brutalnost ne odvrati od izlaska na ulice? Ni prijetnja novim sankcijama ili čak zaustavljanje jednog od najvažnijih političko-ekonomskih strateških projekata, gotovo životno važnih za Kremlj, plinovod Sjeverni tok 2, koji može postati upitan, (Angela Merkel tražila je od Putina puštanje na slobodu Navalnog, a taj bi projekt mogao biti uvjet), nije pokolebao režim u reakciji na prosvjede.

Putin i njegovo okruženje vjerojatno su zaključili da im je to u ovom trenutku manja šteta (proći će vrijeme, zaboravit će se, pa će se radovi obnoviti jer je to važno i Njemačkoj), nego dopustiti bilo kakvo nekontrolirano oporbeno djelovanje koje bi ga, makar malo, nagrizlo, pogotovo jer su ove godine, na jesen, parlamentarni izbori, na kojima vladajuća struktura namjerava uzeti apsolutnu većinu i ne trebaju joj oko toga ni najmanje glavobolje.

Navaljni i ovi prosvjedi vjerojatno ne mogu, u ovom trenutku, nauditi Putinu, ali se može konstatirati da se pojavila neka ozbiljna natruha, pa možda i određena napuklina, u tom putinovskom monolitu, koja se može širiti. Rusija se može zaraziti bjeloruskim virusom, prema kojem Lukašenko nije tako slab da ga se može samo tako srušiti, ali bome ni tako jak da može pendrecima i uhićenjima zaustaviti stalne prosvjede. Problem putinovskom režima nije u tome da ga Navaljni može ugroziti, ali načeo je njegov autoritet jer je iskazao određenu slabost te kako mu je represija važan adut. Pokazao je da ni rusko društvo nije tako "ujedinjeno oko njega" kako se čini te da nije imuno, kao i većina društava, razjedinjenosti i pluralnost različitih interesa.

U Kremlju ne žele ni čuti za to, jer misle da ih bilo kakvo različito mišljenje ugrožava i dovodi do smjenjivosti vlasti, što je za njih strava iz ulice brijestova. Neki ruski analitičari govore da je ovo početak raskola ruskog društva, Putinov režim sada vlada situacijom, ali je očito da se stvara jezgra jednog novog otpora (većina prosvjednika su bili mladi ljudi) koji tinja u ruskom društvu i koji će s njegovom biološkom starošću, ali i daljnjim ostankom na vlasti, sve više bujati. Stoga režimski mediji stalno liberalnu oporbu "deklariraju" kao izdajničku, antirusku, plaćeničku i petokolonašku koja služi zapadnim interesima koji ugrožavaju Rusiju, njene nacionalne interese i način života.

Rusi svakako danas žive najbolje nego ikada u svojoj povijesti, ali isto tako, čini se da s porastom standarda ljudima raste i želja za većim slobodama i demokratskim vrijednostima. To je zapravo najveća boljka i dilema putinovskog režima. Navaljni je pokazao da je spreman ići glavom kroz zid, a vrijeme će pokazati koliko su režim i on sposobni na ono na što su se odlučili - Navaljni da potkopava Putina, a Putin da pokaže da je još uvijek jak i nedodirljiv. Jedno je ipak jasno - Navaljnova sudbina u Putinovim je rukama.