Krajem lipnja, dok je njegova nacionalna momčad na Euru šarmirala svijet lepršavom igrom bacajući na leđa veliki Portugal (2-0), mnogi bi Gruzijac u euforiji izabrao nogometaša za predsjednika. Nezadrživi krilni napadač Hviča Kvarackelija, tada već u statusu malog boga, napuljskog Kvaradone, bio bi logičan izbor, ali šest mjeseci kasnije polovica Gruzije pokajnički rezonira "pazi što želiš, moglo bi ti se ostvariti". Parlament u Tbilisiju je, naime, upravo ustoličio bivšeg nogometaša za predsjednika države. Zove se Mihail Kavelašvili i slovi za ljutitog neprijatelja zapadnjačkih vrijednosti.
"Njegov je izbor za predsjednika zemlje obična travestija", tvrdi dojučerašnja predsjednica Salome Zurabišvili, inače zagovornica gruzijskog približavanja Europskoj uniji (načelo ugrađeno u nacionalni Ustav). Pritom gospođu Zurabišvili ne žulja toliko podatak da novi predsjednik nema formalne naobrazbe, zaustavio se na maloj maturi zbog čega su ga 2015. godine isključili iz utrke za predsjednika Gruzijskog nogometnog saveza, koliko činjenica da nastupa s tvrde, autoritarne pozicije, u službi politike koja Gruziju vraća u krilo Rusiji.
Od kontroverznih izbora u listopadu na kojima je pobijedila proruska stranka Gruzijski san, ovaj 53-godišnjak u javnosti oporbene političare naziva "petokolonašima", a svoju prethodnicu u predsjedničkom uredu etiketira kao "šeficu svih špijuna". Oporbene stranke u subotu su bojkotirale sjednicu parlamenta na kojoj je Kavelašvili većinom zastupničkih glasova inauguriran za šefa države. Pred parlamentom se, kao i tijekom proteklih dvadesetak dana, okupilo mnoštvo prosvjednika koji se ne mire s političkim skretanjem zemlje u pravcu Moskve i tvrde da su izbori u listopadu bili pokradeni.
Kavelašvilijevo putovanje u političku orbitu odigralo se u režiji Bidzine Ivanišvilija, milijardera koji je prije desetak godina obnašao premijersku dužnost i pod čijim se krilom politički izlegao drugi veliki gruzijski nogometaš. Kaha Kaladze, proslavljeni Milanov branič, jedno je vrijeme obnašao dužnost ministra energetike, a sada privodi kraju već drugi mandat gradonačelnika Tbilisija. Niti Kaladze više nije onaj simpatični i diskretni ljepotan u crveno-crnom dresu, čiju je obiteljsku tragediju (otmica i ubojstvo brata) javnost pratila sa strepnjom. Nastupi su mu često bahati i ne štedi političke suparnike.
Zabavna je podudarnost u priči da je Kavelašvili za predsjednika ustoličen dan uoči gradskog derbija u Manchesteru, zacijelo njegove najdraže uspomene iz aktivnih igračkih dana. Gruzijac je u sezoni 1995./96. nosio dres Manchester Cityja i u svojem prvom derbiju smjestio je loptu u mrežu velikom Peteru Schmeichelu. Tih je godina Cityjev kompas bio tako dražesno zblesiran da je menadžer Alan Ball spas tražio u egzotičnim pojačanjima iz Gruzije. Nakon što je doveo Georgija Kinkladzea, odlučio je da mu treba i njegov sunarodnjak Miheil Kavelašvili. Rečenog dana "crveni vragovi" su okrenuli meč i došli do 3-2 pobjede, a City je sezonu završio selidbom u niži rang. Kavelašvili se uskoro preselio u Švicarsku, gdje se zadržao dobrih desetak godina nastupajući za Grasshoppers, Zürich, Sion, Luzern, Aarau i Basel.
"Nikad ne bih povjerovao da ću čuti ovakvu priču. Bio je drag, nasmijan i dobro odgojen mladić, tako sretan što je stigao do Manchestera. Bolje je govorio engleski od Kinkladzea, predstavljao se kao patriot i bio je baš ponosan što igra za City", u razgovoru za The Athletic vrti film starih dana Niall Quinn, nekadašnja napadačka gromada Arsenala i Man Cityja, inače asistent za Kavelavšilijev gol Unitedu.
Ulaskom u političku arenu dragi i nasmijani mladić, nogometaš koji je postigao tri gola u 29 nastupa za City, pretvorio se u jastreba. U lipnju je na društvenim mrežama optužio SAD da ima "nezasitnu želju za uništavanjem naše zemlje", a oporbene političare nazvao je oruđem u rukama američkih kongresmena koji "planiraju nasilnu revoluciju i ukrajinizaciju Gruzije". Ako je za svojih dana u Cityju uopće nešto naučio, šale se klupski blogeri, to je svakako razlika između uspješnog i neuspješnog vodstva. Tijekom njegovih 12 mjeseci u Manchesteru klub je promijenio čak petoricu menadžera.
Objašnjavajući svoj politički razvoj Kavelašvili kao uzor ne ističe Kaladzea, već drugog Milanova velikana. George Weah je na vrhuncu nogometne snage osvojio dva "scudetta" s kultnim klubom, da bi se objesivši kopačke o klin okrenuo politici. Prvi je put predsjedničku kandidaturu istaknuo 2005. godine, ali su ga iskusniji igrači izgurali iz arene s argumentom koji upravo odzvanja Tbilisijem: nije imao škole. U drugom naletu, naoružan diplomom poslovnog administriranja Sveučilišta DeVry u Miamiju, Weah je početkom 2018. osvojio vlast. Borbu protiv korupcije uz iskorjenjivanje siromaštva i nepismenosti označio je prioritetima svoje vladavine.
Ako se na ulazu u predsjednički ured predstavio kao osebujna figura, pred Kavelašvilijem je i dalje duga cesta ako na tom planu misli dosegnuti Cuathemoca Blanca. Legendarni meksički napadač (120 nastupa, 38 golova za reprezentaciju) personifikacije je "od dronjaka do slave" priče. Nakon impresivne karijere na terenu postao je ozbiljna politička njuška u domovini kada je 2018. izabran za guvernera pokrajine Morelos. Od 2022. godine na meti je istražitelja, nakon što je osvanula njegova fotografija u društvu trojice šefova narkokartela, ali Blanco uz zaštitu populističkog predsjednika Obradora zasad izmiče optužbama za političko pokroviteljstvo trgovcima droge...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....