‘Nekad smo s Rusima bili dobri prijatelji. Sad selo zasipaju raketama i kažu da nas to napadaju Amerikanci‘

Ukrajinsko selo Senkivka u Černihivskoj oblasti nalazi se tek par kilometara južnije o sjecišta granica Rusije, Bjelorusije i Ukrajine. Od Černihiva je udaljena 89 kilometara sjeveroistočno, a od bjeloruskog Gomelja 73 kilometra jugoistočno. U tom su se selu prije početka rata u Ukrajini koji bjesni već 62 dana održavali festivali prijateljstva spomenutih triju država.

Iako su se ruski vojnici početkom travnja povukli sa sjevera Ukrajine, Senkivka je još uvijek meta njihovih granata. Dobar dio seljana zbog toga ju je i napustio. Nekoć ih je u Senkivki bilo nešto više od 200. Danas ih je ostala tek šačica.

Dom Nine Maljenok nalazi se odmah pored ceste kojom su ruski vojnici prometovali na samom početku invazije. U dvorište kod njezine kuće prvog se dana invazije zabila ruska raketa. Na njezinu sreću, nije eksplodirala.

"Čula sam kad je pala. Vatra i dim bili su posvuda. Ugasila su se svjetla u mojoj kući. Iskočila sam iz kreveta i istrčala iz nje", rekla je Maljenok za BBC.

Maljenok je naredne dane provela u svome podrumu. Zvukovi aviona, tenkova i zviždaljki bili su joj jedino društvo.

Rusi ušli 8. ožujka

Ruski novinari u pratnji ruskih vojnika u selo su došli 8. ožujka.

"Snimali su sve, sve granate i rakete. Rekli su mi da Ukrajina napada vlastite stanovnike. Serijski broj rakete su dojavili nekome u Rusiji i ubrzo im je stigla potvrda da je njihova", rekla je Maljenok.

Slične su rakete razasute po cijelom selu. Stručnjaci koji su vidjeli fotografije iz Senkivke kažu da je moguće da se u njima nalaze kasetne bombe. Konvencija o kasetnoj municiji iz 2008. godine koju su do danas potpisale 123 države (110 ju je i ratificiralo) brani upotrebu takvog oružja. Među potpisnicama, međutim, nisu ni Rusija ni Ukrajina. Obje se zemlje terete za upotrebu kasetnih bombi.

Unatoč tome što su ruski vojnici napustili sjever Ukrajine, Maljenok kaže da se ne osjeća sigurno.

"Strašno je živjeti ovako, no navikla sam na svoju kuću. Gdje da odem? Čujem granatiranje. Iz svog dvorišta vidim rusku kontrolnu točku", rekla je Maljenok.

Njezin dom, a i mnoge druge kuće u Senkivki, vide se iz Rusije. Ruski vojnici točno vide na koga pucaju.

Lidija Bjelousova dva je puta u svome životu vidjela kako tenkovi prolaze pored njezinog doma. Devedesetjednogodišnjakinja se jako dobro sjeća Drugog svjetskog rata i njemačkih vojnika koji su tada došli u njezino selo.

"Naši vojnici koji su se povlačili upozorili su nas da će doći. Sakrili smo se u rovove. Uza se smo imali samo suhi kruh u platnenim vrećicama. Došli su sa svojim konjima i mehanizacijom. Njihove su strojnice prošle kroz naše vrtove. Tada nije bilo masovnog granatiranja kao što je to slučaj danas. Tada sam mogla pobjeći. Sada sam stara i ne mogu", rekla je Bjelousova za BBC. "Reći ću vam jedno - nema ništa dobro u ratu. Što nam je ostalo nakon (Drugog svjetskog rata)?"

Granatiranje je plaši, ali ne želi napustiti dom u kojem je provela veći dio svog života.

'Bio je to lijep festival'

Festivali prijateljstva Ukrajinci, Rusi i Bjelorusi redovito su se održavali na mjestu gdje se susreću granice tih triju zemalja - par kilometara sjeverno od Senkivke. Granični bi se prijelazi otvorili i tri su naroda zajedno slavila. Skulptura "Tri sestre" koja je posvećena tom prijateljstvu još se uvijek nalazi na tom graničnom prijelazu. Festivali su se, međutim, prestali održavati nakon što je Rusija 2014. godine anektirala Krim.

"Bio je to lijep festival. Mi, Rusi i Bjelorusi zajedno smo slavili. Na njega su dolazili važni dužnosnici", rekla je Bjelousova, čije je muž bio Bjelorus. "Te su tri zemlje godinama bile prijateljice. Posjećivali smo jedni drugi, vjenčavali se. Sada je s time gotovo."

Granicu je bilo teško nakon te 2014. godine. Danas je se uopće ne može prijeći. Ta je u činjenica razorila mnoga prijateljstva, udaljila brojne obitelji - što fizički, što u mislima.

Dvoje braće, sestra i nećaci Mihajla Dudka žive u Rusiji. Godinama se nisu vidjeli. On ih, kaže, ne razumije.

"Moja mi je sestra rekla da smo mi, Ukrajinci, započeli rat. Mi o tome nismo ni pomišljali. Rusija je nas napala. Želim da moja obitelj koristi svoje glave, da objektivno sagleda situaciju", rekao je Dudko za BBC.

Maljenok kaže da je prestala pričati sa svojim bratom koji živi u Bjelorusiji.

"On mi kaže da nas je napala Amerika, a da mi za to krivimo Rusije. On je od ukrajinsko-bjeloruske granice udaljen osam kilometara i ne vjeruje u to što se stvarno događa", rekla je Maljenok. "Zbog toga ga želim prekrižiti."