Tjedan dana otkako je imenovana sirijska privremena vlada, međunarodna zajednica oprezno izražava podršku, balansirajući između nade u demokratske promjene i straha od daljnje nestabilnosti. Nova administracija koju predvode pobunjeničke snage pod Hajat Tahrir al-Šamom (HTS) suočava se s izazovima usmjeravanja zemlje prema stabilnijoj i ujedinjenoj budućnosti, dok mnoge globalne sile pozorno prate razvoj situacije, svaka vođena vlastitim interesima u regiji.
Turska je novim vlastima ponudila vojnu obuku i sporazum o suradnji, nadajući se da će suradnjom s privremenom vladom uspjeti smanjiti utjecaj kurdskih separatističkih skupina. Sjedinjene Američke Države održavaju kontakt s HTS-om, iako tu organizaciju službeno i dalje smatraju terorističkom. Odlazak Hezbolaha iz Sirije i slom režima Bašara al-Asada predstavljaju značajan udarac iranskom utjecaju u regiji, što Washington doživljava kao pozitivan razvoj situacije.
Velika Britanija i Francuska također pokazuju interes za suradnju s privremenom sirijskom vladom. Najavljeni su dolasci europskih šefova diplomacije u Damask kako bi uspostavili izravne kanale komunikacije. Katar je već poslao delegaciju koja je obećala "punu predanost potpori sirijskom narodu", dok Ukrajina koordinira isporuke humanitarne pomoći u obliku pšenice, brašna i ulja. London je najavio financijsku pomoć u iznosu od 50 milijuna funti.
Nakon brze konsolidacije vlasti novo vodstvo pod Abu Muhamedom al-Golanijem suočava se s ključnim izazovima stabilizacije duboko podijeljene Sirije. Na mjesto premijera imenovao je tehnokrata Muhameda al-Bašira, dok je on sam odlučio vladati iz sjene. Iako još nije jasno s kime i na koji način nova vlast planira surađivati, njihovo dosadašnje upravljanje Idlibom pruža uvid u moguće pristupe. Od 2017. godine HTS i pridružene organizacije uspjele su uvesti relativnu stabilnost u Idlib, kombinirajući pragmatizam i disciplinu. Uspostavili su civilnu vladu, tzv. sirijsku vladu spasa (SSG), sastavljenu od tehnokrata i akademika. Za razliku od islamista, pokazali su određenu fleksibilnost u provođenju društvenih pravila - raspustili su policijsku jedinicu za moral, dopustili su pušenje u javnosti, a iako je kupnja i prodaja alkohola bila zabranjena, izbjegli su agresivno sankcionirati one koji su ga konzumirali. Pobunjenici su također uspostavili lanac besplatnih škola Kurana pod nazivom House of Revelation, u kojima se podučavaju teologija, ali i predmeti poput matematike i engleskog, te su otvorili trgovački centar u kojem je bilo dopušteno muškarcima i ženama da borave zajedno u javnom prostoru.
Unutar pokrajine pod kontrolom HTS-a nije bilo ograničenja za putovanja ili kretanje, čime je stanovništvo zadržalo određenu razinu osobnih sloboda. Međutim, unatoč relativnoj društvenoj opuštenosti, ekonomska situacija u regiji nije se značajno poboljšala. Odsječeni od nacionalne pomoći, SSG se prvo oslanjao na strane donatore, prije svega Tursku, za ključne usluge poput opskrbe vodom i električnom energijom te mobilne komunikacije, a poslije je poticao osnivanje privatnih tvrtki koje bi pružale te usluge. Ipak, prema tvrdnjama humanitarnih skupina i stručnjaka za NYT, vlasnici tih tvrtki bili su usko povezani s organizacijom, čime su HTS-u omogućili dodatni izvor prihoda. Međutim, najvažniji financijski izvor HTS-a bile su carine i pristojbe prikupljene na graničnom prijelazu Bab al-Hawa, glavnoj ulaznoj točki za sjeverozapadnu Siriju iz Turske. Procjenjuje se da su tim putem ostvarivali prihode od oko 15 milijuna dolara mjesečno. Ovaj značajni prihod omogućio im je financiranje upravljanja regijom, ali je i dodatno učvrstio njihovu kontrolu nad ključnim gospodarskim tokovima u sjeverozapadnoj Siriji.
Iako je Idlib tijekom vladavine HTŠ-a narastao s 1,5 milijuna na oko četiri milijuna stanovnika, pitanje je može li HTŠ preslikati svoj model vladavine na cijelu Siriju, koja broji 23 milijuna ljudi, s obzirom na demografske, etničke i vjerske razlike. U zemlji također postoji mnogo tvrdolinijaških pojedinaca i grupa koje bi se mogle suprotstaviti umjerenom al-Golaniju. Čak ni unutar Idliba nije bilo jednostavno upravljati. Primjerice, prošle je godine Sirijska vlada spasa izdala dekret o moralu koji je djecu obvezivao na pridržavanje islamskog kodeksa odijevanja i ograničavao glazbu u obrazovnim ustanovama.
No HTŠ je brzo reagirao zamrzavajući dekret da bi izbjegao međunarodnu osudu koja bi mogla negativno utjecati na humanitarnu pomoć. Lani su održani i masovni prosvjedi zbog uhićenja i navodnog mučenja disidenata. Al-Golani je odbio te kritike rekavši za CNN da zlostavljanja nisu provedena prema naredbama HTŠ-a te da su počinitelji kažnjeni. Pitanje je, međutim, može li HTŠ osigurati nacionalnu sigurnost u Siriji, s obzirom na ograničene ekonomske izvore za financiranje svog vojnog aparata. Glavni izvor oružja za HTŠ su bile zapljene iz sirijskih vojnih baza, kao i oružje oduzeto u borbama s drugim milicijama. Uz to, HTŠ je imao pristup oružju putem korumpiranih časnika Asadova režima, dok je Turska podržavala skupinu slanjem kamiona i lakog naoružanja. Procjene o broju boraca HTŠ-a variraju, ali stručnjaci vjeruju da broj može biti između 10.000 i 60.000. Iako je HTŠ postigao uspjeh slomom Asadova režima, njegova vojna snaga, kao i politička moć, i dalje je u velikoj mjeri ovisna o vanjskoj potpori i resursima, što će otežati stabilno upravljanje na nacionalnoj razini.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....