"Moramo upotrijebiti nuklearno odvraćanje kako bismo odgurnuli zapadne Europljane što je dalje moguće što je brže moguće. Ili ih potpuno poraziti. " Tako u razgovoru za Russian International Affairs Council priča Sergej Karaganov, jedan od ljudi koje slušaju u Kremlju i koji već neko vrijeme zagovara rusko posezanje za nuklearnim oružjem kako bi se ostvarili ciljevi i interesi. I u agresiji na Ukrajinu.
U Moskvi je sa zadovoljstvom primljena izjava da "američka vojska neće vječno biti u Europi" ministra obrane Petea Hegsetha dok je bio u posjeti Europi. Kasnije je to ublažio, ali znak za uzbunu se upalio u brojnim europskim članicama.
Nuklearno oružje kao sredstvo odvraćanja u srži je politike koja jamči da zemlja ili savez neće biti napadnuti, Demokratska Narodna Republika Koreja se zbog toga dokopala tog oružja, a Indija i Pakistan, stvorivši nuklearni kišobran, zajamčili da neće zaratiti. Pristup SAD-a ruskoj agresiji na Ukrajinu bazirao se na pretpostavki da treba izbjeći bilo kakav izravni sukob članica NATO i Rusije je bi neumitno vodio nuklearnom ratu u kojem nitko ne pobjeđuje. Rusija je invaziju na početku stavila u nuklearnu domenu Putinovom prijetnjom da će na bilo kakvo uplitanje izvana "odgovoriti odmah, a posljedice će biti takve kakve nikada niste vidjeli u cijeloj svojoj povijesti". Znamo i da je Kremlj u ranu jesen 2022. godine, nakon teškog poraza ruske vojske u Harkivskoj oblasti, razmišljao o korištenju taktičkog nuklearnog naoružanja.
Članak 5 koji Trump silno ne voli
Hegsethova izjava, kao i Trumpove prijetnje NATO i EU da neće braniti članice koje ne ulažu u obranu koliko je dogovoreno (zasad 2 posto BDP-a, vjerojatno će rasti na 3 posto), izazvale su zabrinutost da Članak 5 o kolektivnoj obrani više nije samorazumljiv, a ključnu ulogu odvraćanja u kolektivnoj obrani igra nuklearno oružje. Ako ga Washington odluči povući i onemogućiti korištenje svog nuklearnog oružja kao sredstava odvraćanja, Europa ostaje sigurnosno ranjiva. Takav bi scenarij učinio nesposobnom suprotstaviti se ruskim zahtjevima ako bi bili praćeni nuklearnom prijetnjom, a bi. Najgori mogući ishod.
Poljska je još 2022. godine pozvala SAD da na njezinom ozemlju rasporedi nuklearno oružje, ali Washington nije reagirao. Predsjednik Andrzej Duda je 13. ožujka ponovio zahtjev računajući da bi sadašnja naklonosti američke administracije Poljskoj jer najviše ulaže u obranu, 4,7 posto BDP-a, mogla dovesti do ostvarenja tog plana jer Hagseth je rekao da američka vojska ne bi napustila Poljsku. Odgovora i dalje nema.
Američko nuklearno naoružanje trenutno je razmješteno u Belgiji, Nizozemskoj, Njemačkoj, Italiji, Grčkoj i Turskoj. Stariji se sjećaju velikog broja prosvjednika u Zapadnoj Europi koji su se 1970-ih i 80-ih protivili dolasku američkih bojevih glava. Sad bismo mogli prosvjedovati da ih ne povuku.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron 5. ožujka, naglašavajući jedinstvenu ulogu Francuske u Europi zahvaljujući sposobnosti nuklearnog odvraćanja, rekao je da je otvoren razgovoru o proširenju te zaštite na europske saveznike. Karaganov je to popratio "homerskim smijehom" jer je riječ o "ponižavajućoj gluposti za veliku Francusku. Često sam pisao i govorio da nijedan američki predsjednik, osim ako nije lud i ne mrzi Ameriku, ne bi upotrijebio nuklearno oružje da "obrani" Poznań i riskira Boston. Što sada – francuski predsjednik će žrtvovati Pariz za dobrobit Berlina?" Karaganov Europi nudi rješenje koje ne uključuje sredstva nuklearnog odvraćanja: "Nitko ne napada zapadnu Europu. Odgovaramo na dugogodišnju vojnu i političku agresiju NATO. Najbolji način da se osigura šira europska sigurnost poštovanje je ruskih interesa, pa čak i prijateljstvo s Rusijom. Ali do sada pigmeji na vrhu Europe to nisu uspjeli shvatiti. Vrijeme je da to promijenimo ili ih porazimo." Karaganovljeve ideje dijele brojni u ruskom vojnom i političkom vrhu uvjereni da im Trump pruža prostor vraćanja utjecaja na Europu koji su imali u doba Sovjetskog Saveza uz veliku promjenu: nema američkog jamstva obrane Europe.
Stanje Macronovog prijedloga daleko je od realizacije, američki nuklearni arsenal u Europi – riječ je o više od 100 bombi – i dalje je aktivan i djeluje kao sredstvo odvraćanja Rusije. Macron je naglasio da treba pokrenuti raspravu, Njemačka i Poljska su odmah podržale ideju, pridružile su im se Danska i baltičke zemlje. Provedba tog plana traži vrijeme i suglasje u Francuskoj jer je liderica radikalne desnice Marine Le Pen istaknula da proširenje nuklearne zaštite ne dolazi u obzir. Francusko nuklearno oružje, riječ je o 290 bojevih glava koje se mogu lansirati iz zraka ili podmornica (kopneni lanseri su uklonjenih nakon Hladnog rata pa Francuska više ne posjeduje nuklearnu trijadu) nije pod NATO zapovjedništvom kako je postavio još De Gaulle (britanskoj jest). Doktrina je obrambena, osmišljena kako bi odvratila potencijalne agresore i zaštitila vitalne interese Francuske te se protivi razmještanju oružja izvan francuskog ozemlja. To su točke čiju izmjenu Le Pen ne želi - treba uzeti u obzir da bi njoj ubrzo, presudom u procesu zbog zloporabe javnih/europskih sredstava, moglo biti zabranjeno bavljenje politikom. Macron je rekao da vitalni francuski interesi imaju "europsku dimenziju" pa bi se na tome mogla temeljiti promjena doktrine. Njemu mandat istječe za dvije godine pa nije isključeno da bi htio francusku nuklearnu zaštitu Europe od ruskih prijetnji učiniti svojom ostavštinom.
Je li to održivo rješenje?
"U sadašnjoj situaciji, francuske i britanske nuklearne snage dopuna su proširenom odvraćanju SAD-a, ali ne bi predstavljale održivo rješenje u slučaju naglog povlačenja američkih nuklearnih snaga", priopćio je Centar za strateške i međunarodne studije sa sjedištem u Washingtonu. "Francuska i Ujedinjena Kraljevina ne pružaju prošireno jamstvo odvraćanja kao što to čine Sjedinjene Američke Države u NATO", dodaju. S procjenom se slažu svi koji koriste zdrav razumu, ali u slučaju američkog povlačenja Europa se ne smije naći u situaciji koju opisuje Karaganov: Nije isključeno da Kremlj odluči pregaziti Litvu i, ako nema europskog nuklearnog odvraćanja, zaprijeti da će na bilo kakvu konvencionalnu vojnu reakciju europskih saveznika djelovati nuklearno prema zemljama koje šalju snage. Riječ je o prednosti pred Europom koju Rusija nikad u povijesti nije imala i spremna ju je upotrijebiti zbog čega je mijenjala nuklearnu doktrinu pa sada konvencionalni napad zemlje koju podržava nuklearna sila postaje povod nuklearnom odgovoru. Stoga je sredstvo odvraćanja ako i ne odgovara američkoj snazi prijeko potrebno.
Jedno od rješenja moglo bi biti uključivanje saveznika u francuske (ako se priključi London i u britanske) nuklearne vježbe stvarajući potrebnu razinu interoperabilnosti. Važnu ulogu igrali bi borbeni zrakoplovi Rafale koji mogu nositi nuklearne bojeve glave, a imaju ih brojne zemlje u Europi, primjerice Hrvatska, što bi, kaže neimenovani analitičar Reutersu, stvorilo "stratešku dvosmislenosti Rusiji".
Na kraju, kad se maknemo od strategije i visokoparnih pitanja koja dobro odjekuju u javnosti, valja se vratiti izjavi koja se pripisuje američkom generalu Omaru Bradleyu: "Amateri govore o strategiji, profesionalci o logistici." Proširenje francuskog nuklearnog odvraćanja na Europu traži ozbiljnu raspravu o sudjelovanju ostalih zemalja u financiranju održavanja i unapređivanja francuskog nuklearnog arsenala. Pariz troši godišnje 5,6 milijarde eura na održavanje postojećeg nuklearnog oružanja, a 15 posto godišnjeg obrambenog proračuna na modernizaciju.
Pripremiti se valja za smanjenje američkog odvraćanja, a da bismo izbjegli prijetnje druga Karaganova, što prije pokrenuti raspravu o stvaranju europskog sustava nuklearnog odvraćanja oslanjajući se na Francusku (i Britaniju, ako želi) te osigurati sredstva svih saveznika da taj sustav postane stvarnost.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....