Oči cijele Njemačke - ali i Europe - sutra će biti usmjerene prema ovom gradiću u Bavarskoj

Landau an der Isar, Kempten i Pfarrkirchen – ova mala mjesta možda nisu poznata engleskim, a čak ni mnogim njemačkim ušima. No, upravo bi ona mogla odrediti buduću migracijsku politiku Europe. Pobjednik u tek nekolicini izbornih jedinica u ruralnoj Bavarskoj na njemačkim parlamentarnim izborima sutra odlučit će hoće li sljedeća vlada u Berlinu ozbiljno pristupiti kontroli imigracije. Razlog za to je pomalo zamršen, piše britanski Telegraph.

Čak i prije napada u Münchenu, imigracija je bila središnja tema njemačke predizborne kampanje. Friedrich Merz, čelnik demokršćanske stranke CDU (Kršćansko-demokratska unija) i gotovo sigurno budući kancelar, obećao je daleko oštriji pristup nego što je Njemačka slijedila posljednjih desetljeća.

Merz je priznao da je politika otvorenih granica njegove prethodnice Angele Merkel, bivše CDU-ove kancelarke, bila katastrofalna. Ovo zaoštravanje CDU-ove pozicije, recimo to tako, nije nepovezano s usponom populističke/ekstremno desne/jednostavno ogorčene – odaberite sami – stranke Alternative für Deutschland (AfD), koja je sada druga po snazi u svim anketama. Merz očajnički pokušava spriječiti nastavak odljeva podrške CDU-a prema desnici.

No hoće li Merz uspjeti radikalno promijeniti njemačku politiku? To će ovisiti o tome tko će mu nakon izbora biti koalicijski partner – jer s njemačkim proporcionalnim izbornim sustavom koalicija je neizbježna. S jednom diskutabilnom iznimkom kasnih 1950-ih, svaka poslijeratna zapadnonjemačka, a od 1990. i njemačka, vlada bila je koalicijska.

Ankete pokazuju da CDU, zajedno sa svojim stalnim bavarskim saveznikom CSU-om, ima oko 30 posto podrške, AfD 20 posto, Socijaldemokrati (SPD) i Zeleni po 15 posto (SPD obično malo ispred Zelenih), dok su liberalni FDP, ljevičarsko-populistički Bündnis Sahra Wagenknecht (BSW) i Ljevica (nasljednica bivše vladajuće istočnonjemačke Komunističke partije) svi na rubu izbornog praga od 5 posto.

Prema najnovijim anketama, Ljevica je malo iznad, FDP malo ispod 5 posto, a BSW točno na granici. Taj prag je ključan – prijeđete li ga, slijedi pet godina u Bundestagu; ne uspijete li, ostajete izvan igre, iako postoji način da se zaobiđe.

Koalicija CDU-a i AfD-a imala bi sigurnu većinu u parlamentu i sasvim sigurno bi bila vrlo oštra po pitanju imigracije. AfD otvoreno zagovara "remigraciju", odnosno ono što se nekoć zvalo repatrijacijom, kao temeljnu politiku. No, šanse za CDU/AfD vladu blizu su nuli.

Mnogo se pričalo o tome da se njemački "Brandmauer" (zaštitni zid) protiv krajnje desnice urušava. No, to je besmislica, zaključuju Britanci.

Istina je da je krajem prošlog mjeseca prijedlog CDU-a za pooštravanje njemačkih granica prošao uz glasove AfD-a. No to nije isto što i zajedničko upravljanje. Tabu koji je srušen jest to što CDU nije povukao prijedlog samo zato što bi ga AfD mogao podržati, što je dosad bio uobičajeni postupak.

AfD nije u koaliciji ni u jednoj od 16 njemačkih saveznih pokrajina, niti u bilo kojem gradskom vijeću. Osim ako ne osvoje vlast samostalno, isključeni su iz moći. To će tako i ostati – ispravno ili ne.

Razlog za to je povijesni i može se sažeti u tri imena i jedno glasanje u parlamentu: von Schleicher, von Papen, von Hindenburg i Zakon o ovlastima. Hitler je u siječnju 1933. postao kancelar samo zbog podrške tog konzervativnog trijumvirata. Mislili su da ga mogu kontrolirati; bili su u krivu.

Zatim je u ožujku 1933. Hitler učvrstio vlast i stekao diktatorske ovlasti izglasavanjem Zakona o ovlastima nakon požara u Reichstagu. Zentrum – Rimsko-katolička centristička stranka, u mnogočemu prethodnica današnjeg CDU-a – glasala je za. Ti su događaji stvorili snažan njemački tabu protiv suradnje s bilo kojom strankom koja se percipira kao krajnja desnica, a taj tabu neće biti probijen još dugo. Desni centar u Njemačkoj ne želi biti označen kao novi sponzor fašizma.

Predviđanja koja bi se mogla vrlo brzo pokazati pogrešnima su riskantna, ali ugledni britanski medij ih ipak nudi: AfD neće sudjelovati u vlasti niti podržavati manjinsku desnu vladu barem još desetljeće, vjerojatno i dulje.

Pa što to znači za sastavljanje postizbornih koalicija i njemačku imigracijsku politiku? Najizglednija buduća njemačka vlada bit će CDU-ova koalicija sa SPD-om ili Zelenima kao mlađim partnerima – ili možda čak tročlana koalicija svih triju.

Trenutno se CDU/SPD koalicija čini vjerojatnijom od CDU/Zeleni. No, u oba scenarija neće doći do dramatične promjene migracijske politike. Stranke lijevog centra, a osobito Zeleni, neće to dopustiti. Kako bi umirili birače, vjerojatno će koristiti oštriju retoriku o ograničavanju migracije – ali to će biti to.

Postoji li drugačiji scenarij koji bi omogućio Merzu da provede svoje politike? Trebala bi mu tzv. "Bürgerliche Mehrheit", ili građanska većina, što znači mogućnost desno-centrističke koalicije. To bi zahtijevalo da FDP prijeđe prag od 5 posto i ostane u parlamentu, što znači da bi trebao malo nadmašiti trenutne ankete. No to samo po sebi ne bi bilo dovoljno.

Tu na scenu stupaju one tri bavarske izborne jedinice. Ako stranka ne prijeđe prag od 5 posto, ali osvoji tri direktna mandata, taj prag se ne primjenjuje.

U tom slučaju, uz FDP u Bundestagu i Free Voters koji bi možda osvojili tri mandata i donijeli 20-ak zastupnika, mogla bi se formirati stabilna CDU/CSU-FDP-Free Voters koalicija.

To bi otvorilo vrata ozbiljnoj reformi imigracijske politike u najvećoj europskoj zemlji. A ako Njemačka promijeni pristup, mnoge druge zemlje mogle bi imati hrabrosti slijediti je.

No, to je prilično dugačak put. Mnogo je vjerojatnije da će propali status quo preživjeti kroz široku, ali slabu koaliciju ljevice i desnog centra. Birači malih bavarskih gradova možda zaista drže sudbinu Europe u svojim rukama.