Ljubiteljima grčke mitologije poznat je mit o Tantalu. Sina Zeusa i jedne od mnogobrojnih nimfi toliko je opila uloga kralja da je postao ohol i bezobziran, zbog čega je bačen u Tartar - najdublji dio podzemnoga svijeta - te je za kaznu bio osuđen na vječnu glad i vječnu žeđ. Štoviše, svaki put kada bi pokušao popiti malo vode, u kojoj je plivao do pasa, ona bi se povukla; baš kao i plodovi voćki koji su se nalazili iznad njega.
Da je Marine Le Pen, zaštitno lice francuske radikalne desnice, taj mit čitala kao upozorenje i odgojnu mjeru, a ne kao inspiraciju, možda se ovoga tjedna ne bi našla u vlastitim "Tantalovim mukama".
Naime, francuski sud ovoga ponedjeljka donosi prvu nepravomoćnu presudu glede slučaja pronevjere vrtoglavog iznosa iz Europskog parlamenta, na temelju koje bi joj mogao biti zabranjen politički angažman na pet godina. Konteksta radi, sljedeći redoviti predsjednički izbori u Francuskoj predviđeni su za 2027., a upravo su njoj sve relevantne ankete davale uvjerljivu prednost, zbog propusta kojima se preračunao Emmanuel Macron (a time i cijeli francuski umjereni centar).
Ona najsjajnija i najveća nagrada - uvjerljiva pobjeda na predsjedničkim izborima kojima bi postala prva predsjednica (žena) Pete Republike nakon toliko joj je godina nadohvat ruke. Kao i rezultat na čijim bi krilima konačno legitimirala svoju stranku, Nacionalno okupljanje, s kojom zbog škakljive prošlosti nitko već godinama ne želi surađivati te joj koordinirano blokiraju svaki put do moći. No, francuski bi sud jednim potezom pera ovoga ponedjeljka taj realni i opipljivi cilj mogao uništiti.
Stranka je u panici.
Ozračje na francuskoj (tvrdoj) desnici više se može iščitati iz nedostatka javnih komentara i istupa njezinih prominentnih članova, nego iz šušura koje "dobro upućeni izvori" pod uvjetom anonimnosti podijele s novinarima.
Koliko god se sama Le Pen, po uzoru na ideološkog joj kolegu Donalda Trumpa, proces trudila prikazati kao "politički motiviran lov na vještice", njezini stranački suborci tvrde kako je tužiteljstvo sakupilo toliko dokaza da teško mogu zamisliti scenarij u kojem će presuda ići njima u korist.
"Le Pen i suradnici su godinama sustavno i koordinirano ‘izvlačili‘ novac iz Europskog parlamenta za asistente i posao koji se nije obavljao. U tom kontekstu vi ne možete opravdati taj novac ako naprosto ne postoje ljudi koje vi tvrdite da ste zaposlili; toga je svjesna i ona", objasnio je Politicu "dobro upućeni izvor" iz Nacionalnog okupljanja.
Problem nije u tome što bi Le Pen bio zabranjen politički angažman na pet godina. Bio je i drugima (poput Silvija Berlusconija), pa su uskrsnuli poput feniksa nakon odslužene kazne. Problem je u tome što bi joj bio zabranjen u ovome, po stranačkom rejtingu, nikad povoljnijem trenutku.
Koga bi stranka uopće mogla i iznjedriti kao predsjedničkog kandidata/tkinju? Jordana Bardellu, 29-godišnjeg TikTok desničara koji je umalo postao premijer Francuske? Teško, ipak je još "prezelen" za obnašanje najvažnije i najviše političke funkcije u zemlji. Međutim, nitko se drugi nije uspio isprofilirati na nacionalnoj razini kao "dostojna zamjena" kandidatkinje čiji program i svjetonazor svaki Francuz dobro poznaje, zato što je već desetljećima u političkoj areni. Nacionalnom okupljanju bi, u tom slučaju, jedino preostalo posegnuti za "Kamala Harris" rješenjem, svjesni kako je ta opcija završila na izborima u SAD-u.
No, ni Emmanuelu Macronu (i centristima) po tom pitanju ne cvatu ruže. Osim činjenice da im odgovaraju nevolje vodećeg političkog rivala, ni sami nemaju sretna kadrovska rješenja za 2027. Macronu Ustav Pete Republike onemogućava utrku za treći mandat. Možda i bolje, jer je teško zamisliti da bi ga mogao osvojiti i da za to nema ustavnu prepreku.
Zasad je rukavicu u ring diskretno bacio jedino Edouard Philippe, donedavni premijer, koji nije pretjerano popularan među sunarodnjacima. Centristima u korist (trenutno, do 2027. je još dug put) ide činjenica da je Donald Trump ojačao umjerene struje Europe, kao i želju građana da biraju "dosadno, ali predvidljivo", naspram nekonvencionalnih političkih eksperimenata.
Komentari
0