OTVORENI INTERVJU Papa Franjo bez zadrške i krzmanja: 'Jugoslaviju ni ljepilo ne bi držalo skupa'

Još jedan intervju pape Frane pobudio je golem odjek po svijetu. Iako mu to nije prvi u kojemu iskreno, bez zadrške i krzmanja, odgovara i na “škakljiva” pitanja, i ovaj istup pape Bergoglia je svjetski događaj - pokazatelj da je i katolički i ini svijet bio željan pape koji odgovara, a ne samo govori, pa makar bio i svet. U ovome medijskom svijetu Franina komunikacije je također znak vremena.

Intervju je dao Henryqueu Cymermanu, dopisniku barcelonske La Vanguardie iz Izraela, koji je - kako doznajemo iz intervjua - bio Papin suradnik u nedavnom hodočašću u Svetu Zemlju i u razvitku ideje o pozivu predsjednicima Shimonu Peresu i Mahmudu Abbasu da sudjeluju u troreligijskoj molitvi za mir u Vatikanu.

Tri fundamentalizma

Prenosimo manji dio, nekoliko najzanimljivijih dijelova (dio o ekonomiji prenijeli smo jučer):

• Progonjeni kršćani su briga koja me tišti kao pastira. Znam mnogo toga o proganjanjima što neću reći da ne povrijedim ikoga. Ipak ima mjesta gdje je zabranjeno imati Bibliju, ili poučavati katekizam ili podići križ… (…) Uvjeren sam da je proganjanje kršćana danas jače nego u prvim stoljećima Crkve. Ima više kršćanskih mučenika sada nego onda. To ne govorim iz mašte, nego po brojevima.

• Nasilje u Božje ime ne odgovara našem vremenu. (…) Kada pomislim na Tridesetogodišnji rat - to je nasilje u Božje ime. Danas nezamislivo, zar ne? (…) Naše tri vjere sadrže svaka svoje fundamentalističke grupe, malene u usporedbi sa svim ostalim.

• Fundamentalistička grupa je nasilna i kada ne ubija nikoga, kada ne tuče nikoga. Mentalna struktura fundamentalizma je nasilje u ime Boga.

• U Brazilu su mi pripremili blindirani “papamobil”, sa staklom, ali ne mogu pozdraviti neko pučanstvo i reći mu da ga volim dok sam u konzervi za sardine, makar staklenoj. To je meni poput zida. Istina je da me netko može ubiti, ali budimo realisti: u mojoj dobi ne mogu time izgubiti mnogo.

• Siromaštvo i poniznost su u centru Evanđelja, i to kažem teološki, ne sociološki. Ne može se razumjeti Evanđelje bez siromaštva, ali ga treba razlikovati od pauperizma. Vjerujem da Isus zahtijeva od nas biskupa da budemo sluge a ne kneževi.

Zabrinjavajuća podjela

• Svaka podjela me zabrinjava. Postoji neovisnost emancipacijom i neovisnost odcjepljenjem. Na primjer, američke države su se emancipirale od evropskih. Neovisnost odcjepljenjem je ponekad sasvim očit raspad. Pomislimo na bivšu Jugoslaviju. Očito ondje ima naroda s tako različitim kulturama da ih ni ljepilo ne bi držalo skupa. (…) Škotska, Padanija, Katalonija… Ima pravednih i nepravednih slučajeva - ali secesiju neke nacije, ako prethodno nije bilo nasilnog ujedinjavanja, valja uzeti veoma pažljivo i analizirati ih slučaj po slučaj.

Velika gesta

• U toj temi [otvaranja vatikanskih arhiva o holokaustu] brine me lik Pija XII, koji je vodio Crkvu za II svjetskog rata. Na jadnog Pija XII su bacili sve i sva. (…) Skrio je mnogo Židova u samostanima Rima i drugih talijanskih gradova, i u ljetnoj rezidenciji u Castel Gandolfu. Ondje, u Papinu stanu, pod njegovim krovom, rođeno je 42 djece Židova, te drugih ondje sklonjenih prognanika. Ne želim reći da Pio XII nije griješio - i ja mnogo griješim - ali njegovu ulogu treba gledati u kontekstu epohe. Je li bilo bolje šutjeti da ne pobiju još više Židova, ili govoriti? Ponekad me hvata egzistencijalna urtikarija kad vidim kako se svi dižu protiv Crkve i Pija XII a zaboravljaju velesile. Znate li da su savršeno poznavale željezničku mrežu za odvoz Židova u koncentracione logore? Imale su fotografije. Pa ipak nisu bombardirale te prometnice. Zašto? Bilo bi dobro da progovorimo malo o svemu.

• Papa Benedikt je učinio veliku gestu. Otvorio je vrata. Utemeljio je ustanovu eventualnih umirovljenih papa. (…) I ja ću učiniti isto, pitat ću Gospodina da me prosvijetli kada stigne tren, da mi kaže što mi je činiti, a jamačno će mi reći.

• [Na Svjetskom prvenstvu] Brazilci su od mene zahtijevali neutralnost (smije se) i održavam obećanje jer su Brazil i Argentina uvijek suparnici.

• Nisam razmišljao o tome [kako bih htio da me pamti povijest], ali mi je drago kad se netko sjeti koga i kaže: “Bio je dobar tip, učinio je što je mogao, nije bio baš loš.” Eto, s tim bih bio zadovoljan.