Za Francusku ovaj tjedan može se nazvati ‘trenutkom istine‘. Uostalom, te je riječi upotrijebio francuski premijer Michael Barnier nakon što je postalo očigledno da je Marine Le Pen odlučila pomoći pobjednicima izbora, ljevici, da izglasa nepovjerenje francuskoj vladi.
Francuska je na rubu fiskalnog ponora zbog pet uzastopnih godina s ekstremno visokim fiskalnim deficitima, pa su joj prinosi na 10-godišnje obveznice u jednom trenutku premašili one koje mora plaćati Grčka. Drugoj ekonomskoj sili Europe hitno treba proračun kako bi investitorima pokazali da imaju bilo kakav plan za zaustavljanje urušavanja javnih financija, ali se on ne može donijeti jer Emmanuel Macron potpuno ignorira rezultate izbora za Assemblée nationale, što je kao da se vlastitim rukama nestručno poigrava s dvije političko-ekonomske ‘ručne bombe‘: 1) Fiskalnom implozijom, 2) kaskadnim učinkom fiskalnog kolapsa Francuske na druge prezadužene članice EU.
Barnier, kao premijer kojeg je instalirao Macron bez ikakve podrške, više nije imao izbora.
- U ponedjeljak je iskoristio ustavni mehanizam, poznat kao Članak 49.3, koji omogućuje usvajanje zakona bez glasovanja, ali otvara mogućnost podnošenja prijedloga o nepovjerenju. Potpora Nacionalnog okupljanja omogućila bi mu usvajanje zakona (donošenje proračuna, op.a.a) uz zadržavanje mogućnosti preživljavanja glasanja o nepovjerenju, piše Bloomberg.
Dok Barnier najavljuje vlastito rušenje u francuskom parlamentu, kako bi Francuska mogla osigurati financiranje i izbjegla olujnu krizu, Macron i dalje ne pokazuje znakove da je spreman priznati rezultate izbora, jer mu to omogućava njegova ustavno-pravna pozicija.
Macron - jak samo na riječima
Nejasno je zbog čega svoju osobnost Emmanuel Macron brka s onom velikog francuskog predsjednika Charlesa de Galluea; francuskog časnika koji se borio protiv nacista u 2. svjetskom ratu, kojem su visoke predsjednički ovlasti pristajale kao dobro odabrana cipela. Macron, može se pretpostaviti, smatra da je iznad demokracije jer je sklon epskim izjavama. Kad je najavio čizmu europskih vojnika na ruskom teritoriju, pokušavao je zvučati kao Napoleon Bonaparte, ali je izazvao širu političku paniku kod vojnih saveznika i političkih prijatelja jer se iznenadna otvorilo pitanje što ako notorni Putin shvati Macronov politički PR kao stvarnu prijetnju.
Cijena koju upravo plaćaju Francuzi zbog Macronovog jogunjenja protiv ishoda izbora je tragična; ako vam cijena financiranja poraste iznad cijene koju plaća Grčka, to znači da će kamate pojesti novac za socijalu, obrazovanje, investicije..., a Macron poručuje da su svi – i ljevica i desnica – toliko politički neodgovorni da sami ne smiju preuzeti vlast. To je ‘osjećaj‘ za demokraciju koji u osnovi nije viđen u Europi od 1930-ih.
Zbivanja u Francuskoj potvrda su da nije moguće biti ‘salonski državnik‘, odnosno samo glumiti da vodite odgovorne javne politike. Apsurd situacije je, objašnjava, New York Times tezom da Francuska zahvaljujući čvrstim ustavno-pravnim rješenjima hipotetski ne bi trebala završiti u institucionalnoj krizi, niti kao Sjedinjene Države kad se njihovi političari ne mogu dogovoriti oko financiranja, pa se zatvaraju javne službe jer se ne može alocirati novac za plaće milijuna državnih službenika:
- Francuski ustav nudi nekoliko scenarija koji bi mogli održati državne poslove više-manje pod kontrolom. Francuske institucije su relativno snažne, a zakoni zemlje omogućuju kontinuitet u slučaju izostanka vlade i proračuna, upozorava NYT.
Drugim riječima, upravo možemo pratiti test osjećaja za realnost francuskih političara koji trebaju procijeniti je li doista nužno dopustiti klasičnu paniku investitora koji se hitno rješavaju francuskih obveznica i dionica kao da se radi o toksičnom otpadu, ne imovini čija se vrijednost lako može oporaviti.
On je jedini krivac
Uopće nema dileme da je glavni krivac za punu političku i financijsku krizu odgovoran Emmanuel Macron. Francuska je u fiskalnoj krizi nakon dugog razdoblja s Macronom na vlasti. Nejasno je otkud francuskom predsjedniku teza kako je jedino njegovo mišljenje ono pravo pa je doslovno suspendirao demokraciju te onemogućio izbornim pobjednicima, ljevici, da formira vlast jer su njihove zamisli previše opasne, odnosno neprihvatljive.
Nametnuo je Barniera, a sad s njime pokušava konstruirati atmosferu da su svi drugi neodgovorni, a najviše Marie Le Pen koja će, po sve sudeći, radije s ljevicom riskirati produbljivanje francuskih financijskih problema nego i dalje surađivati s Elizejskom palačom.
‘Mali‘ je problem velike francuske političke svađe u tome što je trenutačno nejasno koliko daleko mogu pasti francuske obveznice odnosno kakvu će magnitudu imati potres na europskim tržištima kapitala ako pad Barnierove vlade, odnosno vlasti bez stvarnog političkog legitimiteta, izazove novu, maničnu rasprodaju francuskih vrijednosnica, onakvu kakvu smo već gledali tijekom prošlog tjedna. Ako dođe do dramatične rasprodaje francuskih obveznica euro bi mogao pretrpjeti jedan od najtežih šokova otkako je prije 22 godine pušten u javni optjecaj u prvih 12 članica eurozone. Bile su to Belgija, Njemačka, Grčka, Španjolska, Francuska, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Austrija, Portugal, Finska.
Tržišta zdravorazumski strahuju od kaosa. Glasanje o izglasavanju nepovjerenja očekuje se već u srijedu i vjerojatno će biti usvojeno. Barnier će podnijeti ostavku, a vladin mandat postat će tehnički.
Može li francuska riznica preživjeti bez teških posljedica uzbudljivi politički tjedan jest teško pitanje. Čak i da je Barnier uspio izgurati proračun, pitanje je kako bi ga ocijenila tržišta. Le Pen najavljuje potres.
Le Pen najavljuje potres
- Barnier nije popustio u vezi s vladinim planom za ostvarivanje značajnih ušteda odgađanjem indeksacije mirovina u skladu s inflacijom. Nacionalno okupljanje podnijelo je amandman kako bi ukinulo tu mjeru, no on nije bio integriran na vrijeme, prema izjavi dužnosnika Ministarstva financija.
- Barnier nije želio odgovoriti na zahtjev 11 milijuna birača Nacionalnog okupljanja, rekla je Le Pen novinarima nakon objave. ‘Rekao je da svatko treba preuzeti svoju odgovornost, pa ćemo i mi preuzeti svoju‘, prenosi Bloomberg.
Francuska političko-financijska kriza iz dana u dan izjeda stabilnost zajedničke europske valute. Opisi financijskih zbivanja koja prate francuska politička previranja, govoreći jezikom modernih vremenskih prognoza, ukazuju na formiranje polarnog vrtloga; reakcije tržišta mogle bi paralizirati Francusku, pa zalediti Europu.
- Razlika između prinosa na francuske i njemačke 10-godišnje obveznice povećala se u ponedjeljak za sedam baznih bodova, dosegnuvši 88 baznih bodova, što je blizu najviše razine od 2012. godine. Indeks CAC 40 završio je gotovo nepromijenjen, dok je euro pao za 0,8 posto. Ulagači već mjesecima strahuju zbog političkih poteškoća u Francuskoj, upravo dok vlada pokušava progurati mjere za smanjenje svojeg prekomjernog deficita. Proračunski zakon, koji je u početku predstavila Barnierova vlada, sadržavao je povećanje poreza i smanjenje potrošnje u iznosu od 60 milijardi eura (63 milijarde dolara), s ciljem da deficit značajno smanji na 5 posto ekonomskog učinka do 2025. godine, u odnosu na procijenjenih 6,1 posto ove godine, upozorava Bloomberg.
Politika Macrona može se svesti na glumljenje državnika u skladu s francuskom poslovicom Plus ça change, plus c‘est la même chose (Što se više mijenja, to više ostaje isto). Ova fraza sugerira da se unatoč prividnim promjenama, suština ne mijenja, što se može primijeniti na cikličnu prirodu političkih i financijskih kriza u Francuskoj. Mnogi promatrači možda osjećaju da su reforme i mjere koje se provode samo privremena rješenja koja ‘drže vodu dok majstori ne odu‘, dok temeljni problemi ostaju netaknuti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....