Za američkog predsjednika Donalda Trumpa rješenje za rat u Ukrajini krajnje je jednostavno - Kijev bi trebao shvatiti i prihvatiti realnost na terenu i odustati od protivljenja ruskog otimanja ukrajinskih teritorija. No, za mnoge Ukrajince, Trumpovi zahtjevi nisu samo nerealni, već predstavljaju prijetnju samom postojanju njihove zemlje.
A glavna točka prijepora između SAD-a i Ukrajine sada je pitanje Krima jer čini glavni fokus napora predvođenih SAD-om da se okonča ruski rat u Ukrajini. Dok se snažno zalaže za mirovni sporazum kako se približava prvih 100 dana njegova mandata, što je 99 dana duže od njegovog nekadašnjeg obećanja da će zaustaviti rat u prvih 24 sata, Trump od diplomacije pravi malj, prijeteći da će u potpunosti napustiti pregovore i napadajući ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog jer odbija priznati rusku vlast na Krimu, crnomorskom ukrajinskom poluotoku kojeg je Kremlj okupirao i ilegalno anektirao 2014. godine.
"Zapaljive izjave poput onih Zelenskog je ono što otežava rješavanje ovog rata", napisao je Trump u srijedu na svojoj platformi Truth Social. Ustvrdio je da je Krim "izgubljen prije mnogo godina" i da njegov status "nije čak ni predmet rasprave".
No, za Kijev bi priznanje ruskog zauzimanja Krima postavilo "opasan presedan" i samo dodatno potaknulo osvajačke apetite ruskog vođe Vladimira Putina za ukrajinskim zemljama, tumači Volodimir Fesenko, politički analitičar koji se smatra bliskim administraciji Zelenskog. Iako Bijela kuća nije objavila Trumpov mirovni prijedlog, u nacrtu u koji je imao uvid u američki Axios stoji formalno priznavanje ruske kontrole nad Krimom i priznavanje njegove de facto vladavine u četiri regije na istoku i jugu Ukrajine od strane Washingtona.
"Ako moramo birati između priznavanja Krima kao dijela Rusije i povlačenja Sjedinjenih Država iz pregovaračkog procesa, tada je vjerojatnije da će Ukrajina biti spremna da se SAD povuče iz pregovora. Za Ukrajinu je to manje od dva zla", navodi Fesenko, kako prenosi britanski The Times. "Naravno, to znači potencijalne rizike za Ukrajinu, ali moramo shvatiti da je rizik od priznavanja (ruske kontrole nad) Krimom puno veći i dugoročniji od rizika da se Sjedinjene Države povuku iz pregovaračkog procesa. Krim je vrlo ozbiljno i temeljno pitanje za nas. Ako Amerikanci pristanu na to, onda će nakon nekog vremena Putin gotovo neizbježno zahtijevati priznanje ostatka anektiranih teritorija", dodao je.
Trgovina teritorijem kao temelj za novu agresiju
U svojoj objavi na Truth Socialu, Trump je naveo da se od Zelenskog nije tražilo da prizna Krim kao ruski teritorij. Međutim, sugerirao je da od Zelenskog očekuje neku vrstu obveze da Ukrajina više neće izazivati vlast Kremlja nad tim poluotokom.
"Ako želi Krim, zašto se nisu borili za njega prije 11 godina kada je predan Rusiji bez ispaljenog metka?", zapitao se Trump i, kako se čini, također ponovio jedno od Putinovih opravdanja za zauzimanje Krima, napisavši da je on bio dom ruskih podmorničkih baza tijekom "mnogo godina". Putin je, pak, govorio da je Rusija bila prisiljena zauzeti Krim kako bi spriječila da Sevastopolj, dom njezine crnomorske flote, padne pod kontrolu NATO-a nakon što je prozapadna vlada došla na vlast u Kijevu 2014.
Tamila Taševa, bivša aktivistica za ljudska prava i krimska Tatarka, koja je do prošle godine bila stalna predstavnica Zelenskog za Krim, upozorava da "trgovina teritorijem za prekid vatre" neće donijeti trajni mir. "Naprotiv, to bi moglo poslužiti kao temelj za ponovnu agresiju", ocijenila je ona. "Presedan ustupanja zemlje agresoru imao bi dalekosežne posljedice za regionalnu i globalnu sigurnost. Proteklih 11 godina okupacije (Krima) pokazalo je da djelomični ustupci ne dovode do deeskalacije. Rusija ih ne tumači kao kompromis, već kao slabost", dodala je.
PROČITAJTE VIŠE > Fijasko u Londonu, Zelenski odbio ključni Trumpov uvjet, Amerikanci poručili Ukrajini: ‘Sami se snađite‘
Fesenko, pak, kaže da bi Trumpove prijetnje i pritisak na Ukrajinu mogli biti dio "psihološkog napada" Bijele kuće s ciljem da se od Kijeva iznude veliki ustupci u najkraćem mogućem roku. "Dakle, moramo pričekati i izdržati dok se Trumpovo raspoloženje ne promijeni", smatra Fesenko.
Zelenski je priznao da Ukrajina trenutačno nije dovoljno jaka da silom oslobodi Krim i druge teritorije koje je Rusija okupirala te je govorio o nastojanjima povratka Krima diplomatskim putem. Također je rekao da će Ukrajina raspravljati o širim pitanjima o tome kako riješiti rat tek nakon što potpuni prekid vatre stupi na snagu na bojišnici dugoj 1000 kilometara, što je prijedlog na koji Moskva nije pristala.
Čak i kad bi Ukrajina htjela predati Krim Rusiji, na putu tome bi se našle značajne pravne prepreke. Prema ukrajinskom ustavu, Krim je neodvojivi dio Ukrajine i vlada ga nema zakonsko pravo predati nekome bez dvotrećinske većine glasova u parlamentu i odobrenja ukrajinskog naroda na referendumu. Još jedna komplikacija u tom bi slučaju bila što se ni referendumi ni izbori ne mogu održati pod izvanrednim stanjem, koje je uvedeno u Ukrajini nakon početka ruske invazije 2022.
"Ukrajina će uvijek djelovati u skladu sa svojim ustavom", poručio je Zelenski u očitom odgovoru na Trumpove komentare. Također je na društvenim mrežama objavio "Krimsku deklaraciju" iz 2018. Mikea Pompea, Trumpovog državnog tajnika u prvom mandatu, u kojoj stoji da Washington "odbacuje pokušaj Rusije aneksije Krima". No, i prije Pompea, njegov prethodnik na toj funkciji u prvom dijelu Trumpova mandata, Rex Tillerson, godinu ranije je rekao na sastanku na kojem je sudjelovao i ruski šef diplomacije Sergej Lavrov kako "nikada nećemo prihvatiti rusku okupaciju i pokušaj aneksije Krima".
Optimistički i pesimistički scenarij: ‘Ovo je najveća sramota ikada‘
Oleksandr Merežko, ukrajinski zastupnik koji vodi vanjskopolitički odbor ukrajinskog parlamenta, rekao je kako je moguće da je Trump iznio "apsurdne" zahtjeve kao namjernu pregovaračku taktiku, da bi ih smanjio ukoliko bi Kijev ostao čvrst u svom stajalištu. "To je optimističan scenarij. Pesimistički scenarij je da (Trump) shvaća da Ukrajina nikada neće pristati priznati rusku aneksiju Krima kao legalnu i da je sve ovo izgovor da se odustane od pregovora te da se okrivi Ukrajina umjesto Rusije", rekao je on.
Iako se u mirovnom planu Bijele kuće navodi da će Ukrajina dobiti "snažna sigurnosna jamstva" od svojih saveznika u Europi i drugdje, nema detalja o tome kako će mirovna operacija funkcionirati niti se spominje bilo kakvo izravno sudjelovanje Sjedinjenih Država. Također se isključuje članstvo Ukrajine u NATO-u. "Potrebna su nam sigurnosna jamstva jer bez njih ovo je za nas samo odgođena smrt", kaže Merežko. "Potrebno nam je jamstvo našeg opstanka".
PROČITAJTE VIŠE > Trump je pripremio Putinu toliko dobar poklon da bi kremaljski car mogao pristati na primirje
Ukrajina također nije baš voljna razgovarati o planu prema kojem bi se ukinule i sankcije Rusiji. Zauzvrat, osim nejasnih sigurnosnih jamstava, Kijev bi dobio natrag tek mali dio teritorija koji je Moskva okupirala u regiji Harkiv, odnosno nesmetano korištenje rijeke Dnjipro - posebno u regiji Herson, gdje se ruske snage snage nalaze na obali rijeke - i obećanja o kompenzaciji i pomoći u obnovi.
Odluka američkog državnog tajnika Marca Rubija da otkaže posjet Londonu radi razgovora o ratu u srijedu, navodno je donesena nakon što su ukrajinski pregovarači sugerirali da bi radije razgovarali o 30-dnevnom prekidu vatre nego o Trumpovom planu za mir. Trumpov potpuni zaokret od podrške administracije Joea Bidena Kijevu u korist poboljšanja veza s Rusijom, već ga je učinio duboko nepopularnim u Ukrajini. Njegovi napori da izvrši pritisak na Zelenskog u pogledu Krima sada izazivaju otvoreni prezir.
"Ovaj suludi plan za ucjenjivanje i zavrtanje ruke Ukrajini - koncept jednako glup koliko i odvojen od stvarnosti - bit će zabilježen kao jedna od najsramotnijih epizoda u povijesti globalne diplomacije", napisao je na X-u poznati ukrajinski novinar Ilja Ponomarenko.
Ipak, još nisu svi u Ukrajini spremni jednostavno otpisati Trumpa i njegovu administraciju. "Naravno da nećemo odustati od Sjedinjenih Država jer se situacija može promijeniti", ističe Merežko. "Moramo surađivati s Trumpom. Tko zna, možda se u jednom trenutku opameti", zaključio je on.
Simbolička važnost
Krim je stoljećima imao stratešku važnost u Europi. Važnim ga čini jedinstveni položaj, a Rusija se stoljećima borila za njega. U doba starih Grka bila je to granica između klasičnog svijeta i naroda neukroćene stepe. Bio je dom Tatara, koji su govorili turskim jezikom - Krimski Kanat, tatarska država sljednica Zlatne Horde, bila je glavna sila u regiji stotinama godina, sve dok Rusko Carstvo pod Katarinom Velikom nije osvojilo taj teritorij u ratu s Osmanskim Carstvom u kasnom 18. stoljeću. Ruske ambicije u široj regiji naišle su na otpor drugih velikih sila Europe, u situaciji koja je kulminirala Krimskim ratom 1850-ih godina.
Tijekom sovjetskog razdoblja, pod Staljinom, Krimski Tatari su bili potlačeni i deportirani u središnju Aziju. Procjenjuje se da je raseljeno oko 200.000 njih, odnosno oko trećine tadašnjeg stanovništva Krima. Staljin ih je optužio za suradnju s nacističkom Njemačkom, što su povjesničari uglavnom odbacili. Krim je također bio poprište pregovora na Jalti kojima se nastojalo preustrojiti Europu nakon Drugog svjetskog rata.
PROČITAJTE VIŠE > CNN: ‘Amerika je spremna priznati rusku kontrolu nad Krimom
Sovjetski vođa Nikita Hruščov poluotok je izuzeo iz Ruske Sovjetske Socijalističke Republike i taj teritorij pripojio Ukrajinskoj Sovjetskoj Republici 1954. godine, u znak obilježavanja 300. obljetnice ujedinjenja Moskve i Kijeva. Velika većina zemalja do danas Krim priznaje kao dio Ukrajine, što je bio u trenutku raspada SSSR-a i osamostaljenja bivših sovjetskih republika, uključujući Ukrajinu.
Povratak Krima, poluotoka koji razdvaja Azovsko od većeg Crnog mora, pod okrilje Rusije, za Putina stoga ima veliku simboličku vrijednost - ako želi Rusiji vratiti status vodeće europske sile, što je nešto što je postigla pod vladavinom Petra Velikog i Katarine Velike, onda mu treba Krim, kako je jednom primijetio Peter Rutland sa Sveučilišta Wesleyan, inače i suradnik Davisovog centra za ruske i euroazijske studije na Sveučilištu Harvard. Pozivajući se na tu povijest, Putin inzistira na tome da Krim s pravom pripada Rusiji i tvrdio je da bi njegovo pripajanje zaštitilo one tamošnje govornike ruskog jezika.
U Rusiji je okupacija Krima, kako podsjeća AP, potaknula val patriotizma, a Putinova popularnost je naglo sa 65 posto u siječnju 2014. skočila na 86 posto u lipnju, prema istraživanju neovisne agencija Levada centar. Ruski vladar je Krim nazvao "svetim mjestom" i procesuirao je one koji su javno tvrdili da je poluotok dio Ukrajine, posebno krimske Tatare, koji su se oštro protivili aneksiji.
Strateška važnost
No, daleko od toga da se kod Krima radi samo o simbolizmu. Taj poluotok je od velike strateške i sigurnosne važnosti i za Rusiju i za Ukrajinu - po mnogim procjenama, tko kontrolira Krim, ima značajnu kontrolu i nad aktivnostima na Crnom moru, uključujući nadzor nad kretanjem roba iz istočne Europe prema Bliskom istoku, Indiji, Africi i SAD-u. Za obje strane, posjedovanje Krima ključno je za kontrolu nad aktivnostima u Crnom moru kao, između ostaloga, ključnom koridoru za svjetsko žito koje dolazi s oranica u Ukrajini, Rusiji i iz drugih zemalja istočne Europe.
Na Crnom moru se, također, spajaju tri velika geopolitička i ekonomska projekta - ruski euroazijski blok, euroatlantski blok - odnosno Europska unija i NATO, te kineski projekt Pojas i Put. To je također prostor važan za međunarodne aktere u njihovu utjecaju na četiri velika krizna područja u blizini Crnog mora - ukrajinsku krizu, moguće krize na Zapadnom Balkanu i bliskoistočne krize.
Publikacija blackseanews.net na ukrajinskom jeziku još je 2021. godine, prije početka ruske sveobuhvatne invazije na Ukrajinu, upozorila da se ruska aneksija Krima ne smije službeno priznati jer su geopolitički ulozi iznimno veliki.
Kako je prenio na svojem X profilu bivši savjetnik ukrajinskog ministra unutarnjih poslova Anton Geraščenko, geopolitički ulozi su iznimno visoki te se u tekstu publikacije, između ostaloga, kao jedan od razloga navodi da Krim pod ruskom kontrolom znači potpunu dominaciju Rusije na Crnom moru i u crnomorskoj regiji. Također se upozorava da bi poluotok pod Rusijom bio značajna vojna prijetnja Europi i izravna prijetnja NATO-u, budući da je u godinama okupacije Rusija pretvorila Krim u vojnu bazu - tamo se nalaze nuklearna skladišta i servisna postrojenja koja su izgrađena još u doba SSSR-a, a nema sumnje da ih Moskva obnovila i održavala visoko funkcionalnima.
Upozorava se da ruske rakete bazirane na Krimu mogu dosegnuti gotovo bilo koji cilj u Europi te da se radi o operativnoj bazi za rusko širenje prisutnosti u utjecaja na Bliskom istoku i sjevernoj Africi i da je Kremlj koristio poluotok kao jedno od svojih glavnih polazišta za sudjelovanje u ratu u Siriji napadima krstarećim raketama na kopnene ciljeve te za opskrbu vojnom opremom preko mora.
Iako je nakon raspada SSSR-a postao dio nove neovisne Ukrajine, Moskva je na Krimu i nakon toga zadržala tamo svoju prisutnost - njezina crnomorska flota imala je bazu u Sevastopolju, a ubrzo nakon početka ruske invazije punog opsega, poluotok je postao bojno polje.
Teški udarci za Rusiju
U svojoj agresiji na Ukrajinu, Moskva je rasporedila vojne snage i oružje na Krimu, omogućivši ruskim snagama da brzo zauzmu velike dijelove južne Ukrajine u prvim tjednima rata. Visoki ruski vojni dužnosnik kasnije je istaknuo da je osiguranje kopnenog koridora do Krima zadržavanjem okupiranih dijelova regija Donecka, Luhanska, Zaporižje i Hersona među ključnim ciljevima "specijalne vojne operacije" u Ukrajini.
Još jedan od razloga zašto je Krim vojno-sigurnosno toliko važan u ovom ratu jest što je Sevastopolj, kako je pisao 2022. godine Rutland za Responsible Statecraft, jedina dubokovodna luka na ruskim obalama Crnog mora. Luke Soči i Novorusijsk su plitke i zahtijevaju vezivanje brodova u moru pa bez Sevastopolja Rusija nije imala dom za svoju crnomorsku flotu, koju je koristila za pristup i projiciranje svoje moći na Sredozemlje i za ranije vođenje rata u Siriji. Pomorska baza u Sevastopolju omogućila je Rusiji da održava pomorsku blokadu koja je zaustavila trgovinu u ukrajinskim lukama na početku rata, uključujući jedno vrijeme i izvoz žitarica, kojih je Ukrajina jedan od najvećih svjetski proizvođača.
No, sigurnosna i strateška situacija u regiji Crnog mora zbog ratnih se operacija ubrzo bitno promijenila. Unatoč tome što se općenito smatra da kontrola nad Krimom - u ovom slučaju ruska - znači u velikoj mjeri kontrolu nad Crnim morem, ukrajinski napadi pomorskim dronovima i dalekometnim raketama na brodove, luke i drugu infrastrukturu i postrojenja crnomorske flote, natjerali su Moskvu da flotu preseli s Krima i u potpunosti odustane od ratnih operacija na Crnom moru. Ti ukrajinski udari značajno su pridonijeli sigurnosti u regiji.
Ukrajinski napadi su također bili usmjereni na tamošnja skladišta streljiva, zračne luke te zrakoplove i infrastrukturu ruskih zračnih snaga, nanoseći veliku štetu ruskom ratnom stroju na poluotoku i znatno ograničivši ruske posebno pomorske i zračne vojne sposobnosti djelovanja iz regije Krima na ratištima u drugim ukrajinskim regijama. Meta je u dva navrata - u listopadu 2022. i srpnju 2023. - bio i Kerčki (Krimski most), koji povezuje poluotok ovisan o resursima iz Rusije s ruskim kopnom.
Komentari
0