Na planini Ijen na otoku Java u Indoneziji nalazi se jedan od rijetkih preostalih aktivnih rudnika sumpora na svijetu.
Desetine ljudi svakodnevno ulaze u krater i željeznim šipkama iskopavaju novonastali sumpor, koji zatim trpaju u košare od bambusa te s teretom od 60 do 80 kg kreću na opasno putovanje u dolinu.
Posao je opasan, a zarada slaba. No ovi ljudi nemaju drugu opciju, pa ugrožavaju zdravlje i život za minimalnu plaću. Životni vijek ovih rudara, očekivano, vrlo je nizak, a mještani taj sumpor - koji se diljem svijeta koristi za izradu šibica, deterdženta i baruta - nazivaju ‘Đavoljim zlatom‘, piše Inkstickmedia.
Kad su na poslu, radnici nose teret neka dva kilometra, penju se uz strmu planinu do ruba kratera, a zatim pješače još gotovo tri kilometra kroz džunglu do sabirne točke u Pos Paltudingu. Mnogi zarađuju samo između 10 i 15 dolara dnevno. Ipak, to je i dalje jedno od najbolje plaćenih zanimanja u regiji.
Okruženi su oblacima otrovnog sumpora. Neki pate od kožnih problema i ozljeda. Kašlju i suze im oči, ali rijetki imaju plinske maske za zaštitu od para.
Bivši rudar po imenu Dharma, koji sada radi kao turistički vodič, objasnio je da većina radnika u rudnicima preferira noćnu smjenu jer je danju prevruće. Dharma je godinama učio engleski jezik kako bi mogao napustiti ovaj posao i prijeći u turizam.
Otkriva zanimljiv i pomalo šokantan podatak: opasni rudnici su u posljednje vrijeme postali i turistička atrakcija.
Svakodnevno se horde turista uspinju strmim padinama planine Ijen, kako bi svjedočili plavom plamenu koji se diže iz naslaga sumpora.
No turisti također sve više dolaze vidjeti i same rudare, što je kontroverzna činjenica koju neki kritičari nazivaju ‘turizmom siromaštva‘. No rudari, koji rade na planini Ijen od 1960-ih, nemaju neke koristi od povećanog turizma.
Dharma, koji je tri godine radio kao rudar i svakodnevno dva do tri puta išao do vrha vulkana i onda natrag, pokazuje ožiljke koje je taj posao ostavio na njegovom tijelu.
‘Imam puno ožiljaka na tijelu. Svaki dan tri godine nosio sam sumpor s planine Ijen tri puta dnevno. Nekih sam dana nosio 50 kilograma po putovanju, a drugih 90, ali prosjek je bio oko 75 kilograma po putovanju.‘
Danas Dharma provodi vrijeme na planini Ijen radeći kao vodič ili pomažući turistima s informacijama o tom području. Provest će mjesec dana na tom području, otići će kući svojoj obitelji na tjedan dana, a zatim će se ponovno vratiti na planinu Ijen na posao.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....