Piše Inoslav Bešker: Kako je talijanska mafija postala veliki profiter beskrajne koronakrize

Italija je u srijedu, s gotovo 33.000 novih, stigla do milijuntoga formalno utvrđenoga oboljeloga od covida-19 u ovoj godini (precizno: 1,028.424), a dnevna žetva mrtvih narasla je na 623, do kvote na kojoj nije bila još od travnja. Italija je sada šesta na svijetu po broju mrtvih od covida, iza Francuske a ispred Velike Britanije.

Vrhunac sadašnjeg vala očekuje se oko 27 studenoga, a već proriču da će sljedeći, treći val stići potkraj siječnja ili u početku veljače i ponovo potrajati do proljeća. Naime, većina epidemiologa smatra da je glavna krivica za ovaj drugi val na pretjeranom opuštanju za kolovoških praznika.

U to ime pokrenuta je sudska istraga protiv čelništva autonomne oblasti Sardinije koja je u kolovozu otvorila disko klubove bez provođenja profilaktičkih mjera (maski, sigurnosne udaljenosti), a odgovornim pojedincima prijeti do 30 godina zatvora zbog kaznenog djela izazivanja epidemije iz nehaja (jest mnogo, ali ako im uračunaju umrle za koje se utvrdi da su tim putem zaraženi). A za treći val odgovornost se već sada baca na navodno neizbježno opuštanje za Božić i božićne ferije.

Otkako je gruhnuo sadašnji drugi val pandemije covida-19, te otkako se čini sve izvjesnijim da neće biti olakšanja do poznog proljeća, ubrzao se broj malih privrednika koji bacaju koplje u trnje. Ni odgoda plaćanja kredita, ni odgoda i djelomičan oprost poreza, ni državna potpora onima koji mogu dokazati da im je zarada barem upola manja nego u istome mjesecu lanjske godine - nisu dovoljni da spase od propasti obrtnike i sitne industrijalce, koji su ionako opstajali na rubu profita.

Ljudi masovno prodaju kafiće, restorane i obiteljske hotele. Da bi mogli prodavati, netko mora kupovati. A tko to ima na gomili gotovine da kupuje sada kada sva nacija stišće kaiš? Pa organizirani kriminal, naravno, poentira Roberto Saviano, pisac koji već godinama živi pod oružanom pratnjom i svake noći mijenja mjesto spavanja otkako je svojom Gomorrom razvalio tajne napuljske mafijaške camorre. Ona ga je osudila na smrt, a to je pouzdanija opasnost od fetve makar kojega pomahnitala imama.

"Italija pada u šape organiziranoga financijskog kriminala", uzalud je u utorak zavapio u emisiji televizijske mreže La7. Uostalom, kriminalci ne moraju uvijek kupovati, u normalnom značenju tog pojma. Dovoljno je da se netko zadužio u zelenaša, u lihvara. A tko ima kapitala za kamatarenje, za najam tabadžija? Dakako, organizirani kriminal. Jednadžba je jednostavna, bez nepoznanica.

Koronakriza je, naravno, povećala i stopu nezaposlenosti. Postotak među starijima bio bi veći, da nema onih koji su do te mjere izgubili nadu da se više nigdje ne prijavljuju, pa prolaze ispod radara statistike. A ni među mladima ne bi bio oko 30 posto (pa i 40 i 50 ponegdje na jugu), da nema dobrotvora. U Rimu, u četvrti San Basilio, otvorena je prava burza rada, gdje se unovačuju potrebiti mladići. Moraju biti otresiti, obvezatno nekažnjavani.

Raditi mogu u Rimu, ali mogu biti upućeni i u druge krajeve Lacija i sve Italije, gdje god je potreba za ustrajnim i pouzdanim momcima. Zarada je 100 eura dnevno ako samo stražare i paze da ne bi po vragu policajac ili ini sumnjivac povirio onamo gdje se droga prodaje kao na tržnici. Zarada se penje na 250 eura dnevno ako momak hoće biti i pusher. Rizik je veći, ali tvrtka uzdržava njegovu familiju ako zaglavi u zatvoru.

"'Ko te 'rani, ćaćon ga zovi!", glasi poslovica u mojoj prapostojbini. A mafija, u ovom slučaju kalabreška 'ndrangheta koja vlada San Basiliom, svoju čeljad i hrani i brani. S time što boss - uza sve te troškove - zarađuje oko 30.000 eura dnevno. Bez poreza. Pa ima čime i zelenašiti i kupovati, ako mu je merak.

Za razliku, reći ćete, od poštene i radišne Italije. Koje ima, i koja je vjekovna luč ove lijepe zemlje: Italija već 2000 godina prednjači u stvaranju svjetske umjetnosti i kulture. Ali prilika stvara lopova…

Braća Benetton su se pročula dosjetljivošću: pustili bi na tržište nešto džempera u raznim bojama vune, počekali da vide koja se najviše prodaje, pa tek onda obojali i ostale dotad bijele. Angažirali su Toscanija koji je kreirao kampanje s tri slatka djeteta, žutim, crnim i bijelim, ili s podjednako raznobojnim curama, kao United Colors of Benetton.

Pa su dobili u koncesiju Autoceste za Italiju, s obavezama redovitog održavanja. Onda su otkrili da se isplati počekati ne samo s bojanjem džempera, nego i s radovima održavanja, a i da je isplativije staviti jeftin materijal kao barijeru. To je godišnje donosilo 9 milijardi eura "uštede", pretočene u profit. Pa je preko takve barijere skliznuo u bezdan autobus sa 40 putnika, odreda poginulih. Pa su odgodili popravak nadvožnjaka nad Polceverom u Genovi, koji se stoga srušio ubivši pritom 43 ljudi, a Genova godinu dana bila presječena nadvoje. I to je kriminal koji koristi priliku, ne samo u krizi. Nije mafijaški, ali jest organiziran, i te kako.