Poljska u centru nove strategije NATO-a za Rusiju, Moskva bijesna: ‘Putinu su sad odriješene ruke!‘

Prije nekoliko dana Rusija je odlučila prekinuti odnose s NATO-om, zatvoriti svoje predstavništvo u Bruxellesu i zatražiti od "natovaca" da napuste Moskvu i svoj tamošnji ured. Sve se zatvara 1. studenoga pa sada svi nestrpljivo iščekuju hoće li se politički odnosi Zapada i Rusije dodatno zakomplicirati i koliko će to utjecati na sigurnost Europe.

Putinov ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov rekao je da su odnosi Rusije i NATO-a dovedeni do "žalosne završnice", a Moskva odgovornost za takvu odluku prebacuje na suparnike te kaže da NATO mora "učiniti prvi korak" ka normalizaciji odnosa.

Glavni tajnik Jens Stoltenberg prvo je kritizirao Moskvu zbog takvog postupka, ali je odmah uzvratio kako se nada da će se ipak održati sastanak Vijeća Rusija-NATO, a i iz Berlina su reagirali da je takav sastanak "nasušna potreba" te se nadaju njegovu skorom održavanju. I dok i europski i ruski analitičari navode da će vjerojatno za takvo što biti potrebno barem mjesec ili nešto više dana, pretpostavljaju da ovo ipak nije uvod u "hladni rat 2", ali ruski se analitičari tu razilaze, smatrajući da bi ovo definitivno moglo označiti i formalni početak nove ere hladnog rata.

No, kako bilo, na summitu ministara obrane NATO-a razrađena je nova "taktika" tzv. master plana za obranu od "potencijalnog ruskog napada" na cijeloj dužini vanjskih granica EU, od Baltika do Crnog mora, a pogotovo smatraju da trebaju ojačati svoju prisutnost u crnomorskom akvatoriju.

Napad nuklearnim oružjem

NATO-ovi stratezi pritom uzimaju u obzir - napade nuklearnim oružjem, hakerskim napadima te onima iz svemira. NATO je i dalje usmjeren na "obuzdavanje Rusije", iako je sve više zabrinut i opterećen "rastom vojne i političke moći i utjecaja Kine". U vezi s tim primjetna je i sve veća vojna angažiranost SAD-a i nekih njihovih saveznika, poput Velike Britanije, Francuske i Australije, u indijsko-tihooceanskom bazenu gdje i Kina jača svoju vojnu, političku i ekonomsku prisutnost.

Rusija je odmah odgovorila da ona ne predstavlja opasnost za EU, nego da je sve obratno te da NATO ugrožava njih. Ruski ministar obrane Sergej Šojgu izjavio je da NATO jača svoju infrastrukturu na granicama, kako je naglasio, "Savezne države Rusije i Bjelorusije" te da je SAD prebacio nove oklopne snage u Poljsku i Rumunjsku gdje, osim toga, želi razmjestiti proturaketne sustave Aegis Ashore.

S druge strane, NATO upozorava na to da Rusi sve više ulažu u razvoj robotike, proizvodnju hiperzvučnih krilatih raketa te u "svemirsko naoružanje", a i oni, kažu, gomilaju svoje snage, pogotovo na ukrajinskoj granici, te stalno destabiliziraju situaciju na tom području.

Neki, pak, smatraju da je ovaj drastični potez Moskve (očajnički) poziv Zapadu. Prvo, Rusija ne želi izgubiti primat najdražeg neprijatelja Zapada i pribojavaju se da to ne postane Kina, čime oni padaju u drugi plan. To bi za Kremlj bio velik udarac, u prvom redu pred vlastitom javnošću koju upravo hrane "ruskom presudnošću i važnošću u međunarodnim odnosima".

Drugo, žele čvrste dogovore u vezi s Ukrajinom, ali, kako smatra neovisni ruski analitičar Konstantin Eggert, nakon "razvoda" s NATO-om Vladimir Putin podiže napetost jer želi dodatno raskoliti Europsku uniju koja je sada ranjiva zbog brojnih vlastitih problema.

Naime, neki ruski mediji navode kako su kamen smutnje u odnosima Zapada i Rusije "istočnjaci" koji se više oslanjaju na Washington nego što su lojalni Bruxellesu i pritom pogotovo ističu Poljsku koja je postala enfant terrible Unije. Mađarsku, zanimljivo, u tom kontekstu spominju, ali dijametralno suprotno - kao zemlju koja se bori za očuvanje vlastitog suvereniteta i neovisnosti i ne želi biti vazal europskih direktiva. Neki prokremaljski analitičari stoga napominju kako i "sami eurozapadnjaci sada shvaćaju" da je širenje NATO-a na istok bila strateška pogreška.

Odriješene ruke 'Putinu'

Rusi, osim toga, žele da se odnosi Varšave i Bruxellesa, koji su ionako na granici izdržljivosti, dodatno zakompliciraju. Prema Eggertovu mišljenju, prekid odnosa s NATO-om Putinu daje "odriješene ruke" i dodatnu mogućnost da se prema Ukrajini ponaša manje obazrivo te da zaoštri odnose s Poljskom i baltičkim državama koje su im kost u grlu i smatraju ih "antiruskom alijansom" te glavnom smetnjom u normalizaciji rusko-europskih odnosa. Neki drugi u tom kontekstu spominju i Balkan gdje se Rusija također angažira.

No, ovo bi mogla biti i poruka Bruxellesu i Washingtonu da se nagode s Rusijom, pogotovo kada je u pitanju opskrba plina. Kako ne spomenuti plin!? Naime, u posljednje vrijeme što god bilo u vezi s Rusijom, na kraju uvijek završi s plinom! Putin, smatra Eggert, drži EU u šahu zbog problema s opskrbom plina koje imaju sada, uoči zime. Moskva stalno upozorava da je Sjeverni tok 2 spas za Europu i tu, smatra Eggert, igra na kartu, kako u Kremlju misle, europskog nejedinstva glede Ukrajine. Naime, najveći kamen spoticanja u vezi sa Sjevernim tokom 2 jest zapravo da se time Ukrajina može marginalizirati jer više neće biti tako važna u tranzitu ruskog plina na Zapad te samim tima postaje neinteresantna za EU. Ruski senator Aleksej Puškov izjavio je da je Poljska "izgubila plinski rat na svim frontovima" protiv Rusije te da je "križarski pohod" Varšave na Sjeverni tok 2 pretrpio poraz.

U svoj ovoj sadašnjoj napetosti nije se zaobišlo ni pitanje "Lukašenkove migrantske rute" koja sve više pravi probleme EU. Bjeloruski autoritarni vođa Aleksandar Lukašenko, kako znamo, dovodi na desetke tisuća migranata s Bliskog istoka, iz sjeverne Afrike i Afganistana u Minsk te ih masovno upućuje na granice zemalja EU s kojima graniči, a sve češće se, između redaka, može iščitati kako iza tog "manevra" stoji Moskva koja gura Lukašenka u takve avanture. Moskva to, jasno, odbacuje, ali se tamošnji proputinovski mediji naslađuju problemima koje Poljska, Litva i Latvija imaju zbog toga.

Problema je puno, ali svi se nadaju da će NATO i Rusija ipak uskoro izgladiti odnose i održati svoj tradicionalni susret. No, to treba izvesti tako da se obje strane osjete pobjednicima i da nitko nije gubitnik, odnosno da su oni ti koji su konstruktivni.