Pred Rusijom je dramatična godina: Ovo su tri ključna pitanja koja će odrediti sudbinu zemlje

‘Više od 10 mjeseci od početka invazije na Ukrajinu, kontrast između vanjskih šokova koji su zadesili Rusiju i unutarnje inercije koja vlada u toj zemlji prilično je nevjerojatna. Unatoč vojnim podbačajima i strogim sankcijama, većina Rusa je nastavila sa svojim životima kao da se ništa ne događa, dok se elite trude ne razbijati previše glavu time što donosi sutra i dalje dajući Putinu puno povjerenje‘, piše u svojoj političkoj analizi za Carnegie Tatiana Stanovaja.

‘Međutim, 2023. godina mogla bi za Rusiju biti vrlo dramatična i prijelomna za njezino vodstvo nesklono promjeni, a tri interna pitanja mogla bi biti naročito važna za oblikovanje budućeg razvoja zemlje.

Izbori 2024. godine

Kao prvo, Putin će morati odlučiti hoće li se ponovno kandidirati na izborima 2024. Ruski je ustav 2020. promijenjen tako da Putin može ostati predsjednikom sve do 2036. Možda će, umjesto toga, imenovati nasljednika, a da bi ostavio dovoljno vremena za kampanju, to će morati učiniti do prosinca 2023.

Zasad nitko nije siguran kakvi su Putinovi planovi. Kao i obično, Putin radije ostavlja elite u mraku. Doista, na ljeto 2020. opravdao je ustavne promjene koje će mu omogućiti ostanak na vlasti, željom da smiri elite koje, kako je rekao, ‘trebaju raditi umjesto da se bave pitanjem njegova nasljednika‘.

Nakon izmjena ustava, predsjednička administracija i elite djelovale su pod pretpostavkom da će Putin ostati na vlasti zauvijek. No danas je ključno pitanje kako je rat promijenio njegovu računicu, pogotovo s obzirom da tzv. ‘specijalna vojna operacija‘ ne ide po planu.

S obzirom da je rat donio velike probleme i prijetnje, neki vjeruju da je također učvrstio Putinovu nakanu da ostane na vlasti i iza 2024. S obzirom na njegov prijezir prema ‘političkim dezerterima‘ - onima koji napuštaju svoje pozicije u teškim vremenima - Putin će teško postati jedan od njih.

Drugima se, pak, čini ne samo da je Putin spreman odreći se moći, već to možda namjerava učiniti i u sklopu rješenja za okončanje rata u Ukrajini. Čak i ako je to samo pusta želja, dio elita nada se da će takav reset biti dovoljan da okonča najnoviji niz ruskih podbačaja.

Bilo kako bilo, nijedna strana nije sigurna o njegovim planovima, a Putin je poznat po tome da odluke donosi u posljednji čas, često ih temelji na trenutnoj situaciji i prkoseći očekivanjima javnosti.

Problem 2024. godine, elitama je postao glavni izvor tjeskobe koji će ih mučiti više od bilo kojeg događaja iz 2023. dok politička kasta pokušava rasvijetliti Putinove namjere i plesti planove oko njih s ciljem da što više umanje štetu.

Raskol među elitama

Drugi uz to vezani problem stvara sve veći raskol između onih elita koje priželjkuju eskalaciju sukoba i onih koji upozoravaju da to nije mudro. Podjela se pojavila nakon ruskog povlačenja iz Harkivske oblasti i odustajanje od grada Hersona, a dodatno ulje na vatru dodao je ukrajinski udar na krimski most, referendumi održani u okupiranim dijelovima Ukrajine i dvosmislenost vlasti u vezi toga koje su prave granice Rusije.

Pragmatičari, koji se sastoje od tehnokrata i dužnosnika srednje razine u vojnim i sigurnosnim službama, ujedinjeni su u svojem uvjerenju da rat treba zaustaviti i da o njemu treba ponovno promisliti te da se država treba opredijeliti za realističniju politiku u skladu sa svojim prilično ograničenim kapacitetima. S druge strane, tzv. ‘jastrebovi‘ pozivaju na još jači vojni udar na Ukrajinu, ali i na radikalno restrukturiranje vlastitog političkog i ekonomskog sistema. Ovo potonje u srži je ruske revolucionarne frakcije (koja je, zasad, ipak još naklonjena Putinu) čiji je krajnji cilj zamijeniti vladu koja je po njima posustala.

Njihova borba za prevlast jedna je od ključnih političkih bitaka 2023. godine i ona koja jako ovisi o događajima na bojnom polju: što Rusiji ide lošije u vojnom smislu, to je ljuća borba pragmatičara i jastrebova. Kremlj je ustanovio da je njegov omiljeni način suzbijanja neslaganja - represija - neprikladan protiv ljudi odanih režimu.

Jastrebovi će krenuti u napad, ciljajući vojni vrh i političare, kao što je Jevgenij Prigožin, zloglasni šef privatne vojne kompanije Wagner, već i učinio. U međuvremenu, pragmatičari su nezadovoljni smjerom u kojem ide sukob, gledajući kako da smanje ratne ciljeve Moskve i nametnu svoj stav da je pobjeda nemoguća. Njihova će poruka doprijeti do elite iz ne-vojnih krugova koje je invazija iznenadila i koji se boje srednjoročnih posljedica.

Zbog svega ovoga, Rusija je zapela između vojnog ludila i pažljivog razmatranja deeskalacije, a Putin između dvije opcije: smanjiti svoju donkihotovsku težnju da u potpunosti porazi Kijev i vrati se za pregovarački stol - sa Zapadom ako već ne s Ukrajinom.

Kadrovske promjene

Treće ključno pitanje s kojim će se Rusija suočiti 2023. vrti se oko kadrovskih promjena u vladi, koje su vrlo vjerojatne, iako je teško predvidjeti tko će koga zamijeniti.

Jedan od razloga zbog kojeg su promjene skoro pa sigurne je intenziviranje zahtjeva u vrhu za većom dinamikom i učinkovitošću. Putinova sklonost da pozove tehnokrate u vladu mogla bi i dalje rasti, s višim osobama u kabinetu, predsjedničkoj administraciji i strukturama moći, koji su svi ostarjeli i iscrpljeni ratom i vojnim neuspjesima, što će Putina prisiliti da traži nove ideje. Drugi razlog su nadolazeći predsjednički izbori, pri čemu valja imati na umu da su preslagivanja prethodila svim predsjedničkim izborima u Rusiji osim jednom.

Dugotrajno nagomilavanje napetosti unutar vlade Rusije još je jedan razlog za očekivanje kadrovskih promjena. Ministar obrane Sergej Šojgu i načelnik Glavnog stožera Valerij Gerasimov optuženi su za korupciju u oružanim snagama, dok je FSB na udaru kritika zbog obavještajnih propusta. Smatra se da se zamjenik predsjednika Vijeća sigurnosti Dmitri Medvedev potpuno pogubio, gradonačelnik Moskve Sergej Sobjanin previše je apolitičan, dok se guvernerku središnje banke Elviru Nabiulinu sumnjiči da se potajno protivi ratu.

Viši državni službenici nezadovoljni su jedni drugima, a ta uzajamna nesklonost Putinu daje povoda da promijeni stvari. Ipak, njegov konzervativizam i strepnja kada je riječ o otpuštanju podređenih, vjerojatno će ga navesti da pokuša uspostaviti ravnotežu između stabilnosti i obnove.

Na ove sudbonosne događaje duboko će utjecati događaji na bojnom polju. Ako, kao što je Kijev predvidio, Rusija pokuša ofenzivu velikih razmjera u veljači ili ožujku, vjerojatno će naići na značajan ukrajinski otpor. U suprotnom, Moskva će nastaviti polako gušiti Ukrajinu napadima na njezinu infrastrukturu, na što će Kijev odgovoriti diverzantskim napadima na rusko tlo.

Ruski politički život ostat će zarobljen u sumornoj i opresivnoj atmosferi rata, ostavljajući elite još više tjeskobnima i zabrinutima za budućnost. Putinova hiper-tajnovitost i odbijanje da se ikome pravda, neće poboljšati situaciju. Represija će nedvojbeno rasti, uz kriminalizaciju svih neslaganja, uvođenje elemenata državne ideologije i iznalaženje novih izgovora za još duže zatvorske kazne.

Godine 2023. već povijesni rat Rusije s Ukrajinom pokazat će svoj puni transformacijski potencijal, konačno mijenjajući Rusiju iznutra i naprežući sposobnost njezinih čelnika da drže situaciju pod kontrolom i planiraju odluke koje donose‘, piše Tatiana Stanovaja.